Perhlorna kiselina
| Perhlorna kiselina | |||
|---|---|---|---|
| IUPAC ime |
| ||
| Identifikacija | |||
| CAS registarski broj | 7601-90-3 | ||
| MeSH | |||
| RTECS registarski broj toksičnosti | SC7500000 | ||
| Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| Svojstva | |||
| Molekulska formula | HClO4 | ||
| Molarna masa | 100.46 g/mol | ||
| Agregatno stanje | bezbojna tečnost | ||
| Tačka ključanja |
203 °C | ||
| Rastvorljivost u vodi | meša se | ||
| Opasnost | |||
| EU-klasifikacija | Oksidant (O) Korozivna (C) | ||
| NFPA 704 | |||
| R-oznake | R5, R8, R35 | ||
| S-oznake | (S1/2), S23, S26, S36, S45 | ||
|
| |||
| Infobox references | |||
Perklorna ili perkloratna kiselina (HClO4) je oksokiselina klora. Svrstava se u najjače anorganske kiseline.
Kemijski čista perklorna kiselina je bezbojna, higroskopna tekućina tališta -100 °C i vrelišta 100 °C. Vrlo je jaki oksidans, eksplozivno reagira s mnogim organskim tvarima, lako otapa srebro i zlato.
Hidratizirani oblik je stabilniji i može se zagrijavati do vrenja bez opasnosti od eksplozije.
U vodenim otopinama potpuno ionizira. Perkloratni anion je vrlo jaka baza i ne pokazuje sklonost kompleksiranju.
Vodena otopina perkloratne kiseline obično se dobiva djelovanjem koncentrirane klorovodične kiseline na bezvodni natrijev perklorat. Istaloženi klorid uklanja se filtracijom, a filtrat se koncentrira destilacijom do masenog udjela od 57%, pri čemu isparavaju ostatci hlorovodonika. Dobijena sirova perklorna kiselina zatim se destilira u vakuumu do masenog udjela od 70-72%, čime se dobiva uobičajeni komercijalni oblik. Dehidratacijom s oleumom (masenog udjela sumporovog(VI) oksida od 30%) dobiva se bezvodna perklorna kiselina.
Koristi se kao sirovina za dobivanje raznih perklorata. Zbog stabilnosti aniona, koristi se u slučajevima gdje je potrebna stalna ionska jakost otopina za proučavanje kinetike u vodenim otopinama.