Pierre Drieu la Rochelle
| Pierre Drieu la Rochelle | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Pierre Eugène Drieu La Rochelle 3. 1. 1893. Pariz, Francuska |
| Smrt | 15. 3. 1945. (dob: 52) Pariz, Francuska |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | književnik, publicist |
| Opus | |
| Jezik | francuski |
| Znamenita djela | |
Pierre Drieu la Rochelle, (Pariz, 3. siječnja 1893. - Pariz, 16. ožujka 1945.), bio je francuski književnik[1]. Istaknuo se pisanjem romana, drama, pjesama i političkih eseja.
Kao mladi student politike je bio zadivljen i opčinjem djelovanjem reda. Pod utjecajem britanskog književnika Rudyarda Kiplinga počeo je pisati romane. Sa zanosom je sudjelovao u I. svjetskom ratu, no ubrzo se razočarao kad stvari više nisu bile po njegovim zamislima[2]. Godine 1917. objavio je pjesničku zbirku "Propitkivanja", gdje je iznosio niz misli i komentara o borbi vojnika kako bi obranili svoju domovinu. U početku je bio privučen komunističkom ideologijom, nadrealizmom, i drugim društvenim pokretima onog doba, no kasnije se priključio fašizmu[3]. Nakon završetka I. svjetskog rata je u svojim romanima iznosio duhovno stanje Francuske. Surađivao s nacistima dok je bio urednik uglednih francuskih novina La Nouvelle Revue française. Godine 1945. bio je uhićen i poslan u zatvor i ubrzo pušten na slobodu, ali teretile su ga optužbe zbog kolaboracije u cilju širenja ideja fašizma i antisemitizma.[4] Iste je godine počinio samoubojstvo.
- romani "Sanjalačka buržoazija i "Čovjek prekriven ženama
- eseji "Mjera Francuske" i "Fašistički socijalizam"
- autobiografija "Gilles, 1939.
- drame "Šef" i "Charlotte Corday
- pjesma "Pitanja"
- ↑ Pierre Drieu la Rochelle na Proleksisu, pristupljeno 22. kolovoza 2014.
- ↑ Pierre Drieu la Rochelle na Hrvatskoj enciklopediji, pristupljeno 22. kolovoza 2014.
- ↑ Pierre Drieu la Rochelle - Enciclopaedia Britannica, pristupljeno 22. kolovoza 2014.
- ↑ Tucker, William R. (1965). „Fascism and Individualism: The Political Thought of Pierre Drieu La Rochelle”. Journal of Politics (The Journal of Politics, Vol. 27, No. 1) 27 (1): str. 153. – 177. DOI:10.2307/2128005. JSTOR 2128005.
