Milan Krivokuća

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Milan Krivokuća
Informacije
Rođenje 1948.
selo Utinja pored Karlovca,  Jugoslavija
Smrt 17. novembar 1992.
Velika Gorica  Hrvatska

Milan Krivokuća (selo Utinja[1] pored Karlovca (Kordun), 1948. - Velika Gorica, 17. novembar 1992.) bio je osnivač prvog nezavisnog sindikata u Hrvatskoj - Sindikata strojovođa HŽ-a, koji je ubijen pod do danas još nerazjašnjenim okolnostima. [2]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

O Krivokući se nema puno toga reći, sve do kraja 1989. kad je na valu demokratskih promjena postao vođa Sindikata strojovođa HŽ-a, prvog nezavisnog sindikata u tada još uvijek Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon prvih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, i odvajanja SAO Krajine - Krivokućina uloga postala je bitno značajnija.

Ubojstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Krivokuća je ubijen na vratima svog stana u Šibenskoj ulici u Velikoj Gorici, kad je u 22 sata i 40 minuta otišao otvoriti vrata nepoznatim posjetiocima sa tri uboda nožem (ispod lopatice, u trbuh i u leđa). Nakon toga doteturao je u kuhinju sav obliven krvlju, još pri svijesti rekao je ženi da su ga napala dva muškarca koje nije poznavao. Umro je u kolima hitne pomoći na putu do Traumatološke bolnice u Draškovićevoj.[2]

Kontraverze oko istrage njegova ubojstva[uredi - уреди | uredi izvor]

Istraga o njegovu ubojstu, do dana današnjeg nije se pomakla sa mrtve točke. Hrvatski mediji su načelno iznjeli tri teze o motivima za njegovo ubojstvo, - i na osnovu toga i o njegovim potencijalnim naručiocima. Prva teza polazila je od toga da je Krivokuća bio Srbin s Korduna, što je 1992. mogao biti dovoljan razlog za nečije ubojstvo.[2][3] Druga teza vezivala se uz činjenicu da se Krivokuća kao predstavnik Socijaldemokratske unije u razgovorima sa UNPROFOR-om zalagao za mirno rješenje sukoba u tadašnjim UNPA zonama.[3] To navodno nije odgovaralao srpskom krajinskom vođi Goranu Hadžiću, a nije bilo u interesu ni hrvatskoj vlasti.[2] Treća teza polazila je od tadašnjih prilika u HŽ-u, koji je tada bio na udaru brojnih financijskih, stambenih i kadrovskih malverzacija (otpuštani su Srbi), između ostalih i Krivokuća je dobio otkaz, pa je kao istaknuti član Socijaldemokratske unije smetao direktorima HŽ-a.[3] Tu tezu je u medijima iznio Stjepan Kralj, tajni agent Službe za zaštitu ustavnog poretka, on je prozvao i tadašnjeg potpredsjednika Vlade RH Vladimira Šeksa, da aktivno štiti ubojice Milana Krivokuće. [2][3]Međutim njegove optužbe protiv Šeksa, odbacio je Odbor za unutarnju politiku i Državno odvjetništvo, na čijem je čelu tada bio Stjepan Herceg, on je dapače dao nalog da se Kralj uhapsi.[3]

Uskoro su hrvatske novine objavile puno kompromitarijućih tekstova o Kralju, između ostalog da mu je u jednoj švedskoj psihijatrijskoj klinici dijagnosticirana paranoja 1973., te da mu je suđeno za mafijaško ubojstvo. [3]Stjepan Kralj je u javnost plasirao i transkript razgovora tadašnjeg vodstva HŽ-a, iz kojeg bi proizlazilo da su oni nalogodavci - tekst je objavio partijski list SDU-a a potpisao tadašnji predsjednik dr. Branko Horvat.[3] U međuvremenu je Stjepan Kralj umro, tako da njegove tvrdnje više nitko ne želi (i nemože) provjeravati. I tako je do danas istraga o ubojstvu Krivokuće u tijeku.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]