Vladimir Šeks

Vladimir Šeks
Predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora
Mandat 22.12. 2003. – 11.1. 2008.
Prethodnik	Zlatko Tomčić
Nasljednik	Luka Bebić
Potpredsjednik 6. saziva Hrvatskog sabora
Inkumbent
Mandat 11.1. 2008.
Predsjednik	Stjepan Mesić
Rođenje	1. 1. 1943. (1943-01-01) Osijek, Nezavisna Država Hrvatska
Politička stranka	SKJ HDZ
Supružnik	Marija Šeks Ančica Resler-Šeks
Zanimanje	pravnik

Vladimir Šeks (Osijek, 1.1. 1943.), hrvatski ustavotvorac, pisac, političar, zastupnik u svim sazivima Hrvatskog sabora od neovisnosti i predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora.

Biografija

Podrijetlo i obitelj

Vladimir Šeks je rođen 1. 1. 1943 godine u Osijeku. Otac mu je bio trgovački radnik, a majka domačica. Šeksov otac je za vrijeme Kraljevine Jugoslavije radio u Splitu i Zaječaru, da bi se kasnije u Mariboru upisao u podoficirsku inženjersku školu. Po završetku podoficirske škole otišao je u Tivat, gdje je gradio artiljerijske utvrde za topove u Boki kotorskoj, koji su bili okrenuti prema Kraljevini Italiji. Nedugo zatim se posvadio s jednim od generala, te je napustio kraljevsku vojsku. Vratio se u Osijek i zaposlio u "Schicht-Lever"-u, njemačko-švedsko-britanskoj tvornici sapuna, današnjoj Saponiji. Šeksov otac je bio politički tajnik HSS-a u Osijeku, pripadao je lijevom krilu. Istodobno je bio i predsjednik Hrvatskih radničkih sindikata (HRS). Vladimir Šeks je sa očeve strane židovskog podrijetla, tj. njegov djed je bio rumunjski Židov koji se u Ugarskoj upoznao sa Šeksovom bakom Barbarom Friedrih Bačić.

Školovanje i karijera

Šeks se na prvoj godini studija, 1961, aktivirao u Savez studenata Jugoslavije. Na omladinskoj radnoj akciji u NR Srbiji, akcija Beograd - Osipaonica, bio je od svojih prijatelja predložen za člana Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Diplomirao je na Pravnom fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1966 godine. Nakon diplome podnio je molbu za stipendiju u Javnom tužilaštvu, no bio je odbijen bez obrazloženja. Šeks je nakon toga revoltirano otišao javnom tužitelju Hrvatske i rekao mu, vrlo oštro, da je duboko razočaran načinom na koji mu je uskraćena stipendija i da se, očito, stipendija daje po nekim drugim kriterijima, jer je bio odličan i uzoran student. Ubrzo potom Šeks je dobio stipendiju. Nadao se mjestu u Dubrovniku, no pripravnički staž je obavljao u Općinskom javnom tužiteljstvu u Vinkovcima od 1967 do 1969 godine, nakon čega je godinu dana radio kao zamjenik Općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Jednu je godinu radio kao sudac Općinskog suda u Osijeku (1970 - 1971), a zatim kao zamjenik Okružnog javnog tužitelja u Osijeku kada je kao politički nepoćudan otpušten iz službe. Od 1972 do 1981 godine radio je kao odvjetnik. 1981 godine uhićen je zbog "protudržavne djelatnosti", osuđen na 13 mjeseci zatvora, te je izgubio pravo na odvjetništvo. 1985 izdržao kaznu u trajanju od 7 mjeseci. Nakon toga je raznim trikovima uspio odvjetničku kancelariju, prvo Vojvodini, u Valpovu, pa onda u Osijeku. Postao je aktivan u organizacijama za zaštitu ljudskih prava u SFR Jugoslaviji, a između ostalog, je bio i branitelj Vojislavu Šešelju. Od 1987 godine djeluje u međunarodnim nevladinim organizacijama za ljudska prava (osnivač i kopredsjednik jugoslavenskoga helsinškog komiteta, međunarodni član AI, promatrač IGRM-a (Frankfurt) za jugoistok Europe).

Godine 1989 i 1990 godine izabran je za potpredsjednika HDZ-a. 1990 godine izabran je za zastupnika u Sabor RH (prvi put), potpredsjednika Sabora i predsjednika Odbora za ustavna pitanja, te predsjednika Zakonopravne komisije Sabora. Ostao je zapamćen što je 8. 10. 1991 godine javno za govornicom Sabora pročitao Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. 1992 godine izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor (drugi put), potpredsjednika Sabora, a potom je od 10. 4. do 12. 8. 1992 godine obnašao dužnost Javnog tužitelja Hrvatske. Od 14. 8. 1992 godine do jeseni 1994 bio je potpredsjednik Vlade RH za unutarnju politiku. Od 1995 do 1999 član je Predsjedništva HDZ-a, od 1998 godine potpredsjednik HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i Vijeća za strateške odluke Predsjednika RH. Od listopada 1995 izabran (treći put) je za zastupnika u Hrvatski sabor, od 1995 do 1999 godine obnašao je dužnost potpredsjednika Hrvatskoga sabora i predsjednika Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav uz dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a u Hrvatskom saboru. 2000 godine izabran je za zastupnika u Saboru RH (četvrti mandat). Nakon parlamentranih izbora 2003 godine, na konstituirajućoj sjednici Hrvatskoga sabora održanoj 22. 12. 2003 godine, izabran je za predsjednika Hrvatskoga sabora. Konstituiranjem šestog saziva 11. 1 2008, na dužnosti predsjednika Sabora zamjenio ga je Luka Bebić.

Pravni sporovi

Tužiteljstvo Republike Srbije ga je 2011 godine na osnovu optužnice Vojnog tužilaštva Jugoslovenske narodne armije iz 1992 optužilo za ratne zločine i genocid nad Srbima u Hrvatskoj. Šeks je odgovorio da "ne priznaje ni te optužnice, ni tužiteljstvo koje ih je podiglo, te da ih nikako neće uzeti u ruke jer bi im tako priznao legitimitet". Ministar pravosuđa Republike Hrvatske, Orsat Miljenić, je odbio je zahtjev Srbije za suđenjem Šeksu uz poruku da: "Po optužnicama neprijateljske vojske mi postupati nećemo."

2009 godine svjedočio je na suđenju Branimiru Glavašu, optuženom za ratne zločine.

Obitelj

Sa prvom suprugom Marijom je bio u braku 34 godine, u tom braku rodila mu se kćer Zrinka i sin Domagoj. Kći Zrinka je sutkinja na Općinskom sudu u Osijeku. Šeksov 25-godišnji sin Domagoj, poznat kao poklonik alternativne muzike, je 2005 godine bio pronađen mrtav u Goi u Indiji, dan nakon što su njegovi prijatelji prijavili njegov nestanak. Okolnosti njegove smrti nikada nisu utvrđene. Šeks je trenutno u drugom braku sa Ančicom Resler-Šeks.

Odlikovanja

Odlikovan je Velikim redom kralja Dmitra Zvonimira, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom Domovinske zahvalnosti i Medaljom "Vukovar". Odlikovan je između ostalog i Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, najvišim odlikovanjem koji može dobiti predsjednik parlamenta. Veleredom ga je 29. 12. 2008 godine odlikovao predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.

Djela

• Delikt mišljenja, (1986)
• Rasprava o slobodi savjesti, (1986)
• Intimni dnevnik i razmišljanja: nacrt promišljaja za uzničke uspomene, (1989)
• Tmina zatvorskog sna, (1993)
• Ogledi o slobodi savjesti, (1994)
• Opasna vremena: pisma, prosvjedi, zapisi, eseji (1980. - 1990.), (1997)
• Temeljci hrvatske državnosti, (2005)

Reference

Vladimir Šeks na Wikimedijinoj ostavi