Prijeđi na sadržaj

Mehmed Raşid

Izvor: Wikipedija

Mehmed Raşid (Istanbul, oko 1670.1735.) bio je turski historičar i pjesnik.

Mehmed Raşid
محمد راشد
Biografske informacije
Rođenjeoko 1670.
Istanbul
Smrt1735.
Istanbul
Obrazovanje
Zanimanjekadija (sudac), historičar
Opus
Jezikturski
Znamenita djela
  • Tārīḫ-i Rāşid (تاريخ راشد)

Život

[uredi | uredi kod]

Po procijenama, rođen je oko 1670. u Istanbulu a otac mu je bio kadija Mustafa Efendi iz Malatije, jedan od sudija Burse[1]. Stekao je dobro obrazovanje i nakon što je završio medresu, oko svoje 22./23. godine je postao učitelj.
Od 1714. je služio kao povjesničar u Visokoj porti. Krenuo je u pratnju novog pohoda na Grčku, tijekom kojeg je napisao hroniku o osvajanju poluotoka Peloponeza[1] (1715). Zatim je sudjelovao i u Bitci kod Petrovaradina (5. augusta 1716.) uz vezira Damat Ali-pašu[1], te nakon povratka u Istanbul je unapređen. Između 1717. i 1723. njegova karijera je naglo napredovala[1]. Dobio je zadatak da napiše službenu povijest vladavine Ahmeta III od 1703., koju je kasnije proširio produživši priču do 1660. i završivši ju u 1722. Bio je od juna 1723 do novembra 1724 kadija u Alepu, kasnije također u Istanbulu kao miljenik velikog vezira Nevşehirli Damat İbrahim-paše.
Kada je političko stanje između Osmanskog carstva i safavidskog Irana pogoršalo, poslan je kod šaha Tahmaspa II. u Isfahan gdje je služio od 1728. do 1729. kao veleposlanik. Potom je se vratio u Istanbul, gdje je bio visoki sudac u vrijeme kada je u gradu izbila glad a tome je slijedila narodna pobuna. Izgleda da je simpatizirao sa ustankom Patrona Halila 1730., zbog čega je smijenjen sa dužnosti. U pobuni je ubijen veliki vezir Damat Ibrahim-paša, sultan Ahmed III. je svrgnut (umrijet će šest godina kasnije) a Mehmed Raşid je prognan jedno vrijeme na otok Kos[1], pa mu je nekoliko dana kasnije oprošteno, i 1731. je opet protjeran u Bursu, a potom na otok Limnos[1]. 1734. mu je dopušten povratak u Istanbul pod uvjetom da živi u svojoj vili u Üsküdaru.
Godine 1734. imenovan je kazaskerom[α 1] Anatolije. Poslije godinu dana, umro je na ovoj dužnosti 10. jula 1735. u Istanbulu gdje je sahranjen[1].

Djela

[uredi | uredi kod]

Bio je na glasu kao istaknuti pjesnik, ali je najpoznatiji kao historiograf. Autor iz Ere tulipana, sudjelovao je u dvorskim zabavama i svjedočio je u povjesnim pjesmama o svome vremenu, tako o životu na dvorcu kako i o zbivanjima u zemlji. U njegovim pjesmama postoji bujan lirizam. Bio je ljubitelj odabrane riječi i koristio je hikemi stilom a tvrdio je da u pjesmi treba biti radosnih izraza. Godine 1714. napisao je izvještaj o vladavini sultana Ahmeda III. u ime velikog vezira Damat Ali-paše, za koji je dobio dozvolu da pregleda sve carske dokumente.
Kao nastavak kronike Naîmâ, napisao je svoje djelo, obično nazvano Tarih-i Raşid, iz 1722. godine, koje je glavni izvor za razdoblje od 1660. do 1721. godine. Osim Naīminog djela, Raşid je također koristio Sarı Mehmet Pašinu kroniku Zübde-i Veḳāyiʿāt, iz koje je doslovno preuzeo veće dijelove za godine 16711703.
1741. njegovo je djelo prvi put objavio Ibrahim Muteferika, potom je knjiga objavljena 1865. drugi put u pet tomova.
Njegova glavna djela su[1]:

  • Sıhhat-âbâd (Sıhhatname), pjesma u ime sultana Ahmeda III. napisana je u stilu masnavija;
  • Münşeât
  • Fetihname (1715), uoči osvajanja Moreje;
  • Vakfiyeler, njegova djela kao kaligraf;
  • Târih poznata kao Tārīh-i Rāşid;
  • Divan.

Spoljašne veze

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Kazasker ili kadıasker je bio vojni sudac u Osmanskom carstvu. Kazasker je bio najviši akademski čin u Osmanskom carstvu, usporedivim sa današnjim ministrom pravde. Kazasker je imenovao kadije.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 (en) Günay, Fatih. „TDV İslâm Ansiklopedisi: Râşid Mehmed Efendi”. Pristupljeno 10. 07. 2022. 

Bibliografija

[uredi | uredi kod]