Max von Ferstel

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Max von Ferstel
historicizam
Max von Ferstel
Naslikao Josef Engelhart (1927)
Biografske informacije
Rođenje8. maj, 1859.
Beč, Austrijsko Carstvo
Smrt28. mart, 1936.
Beč, Austrija
Opus
Poljearhitektura
PraksaBeč
Znamenita djela
Influencija
Od
Na
  • njegove učenike

Max von Ferstel, također Max Freiherr von Ferstel, bio je jedan od značanijih bečkih arhitekata historicizma na prijelomu 19. u 20. stoljeće. (* Beč, 8. maj, 1859. Austrijsko carstvo, † Beč, 28. mart, 1936., Austrija.

Životopis[uredi | uredi kod]

Izvorna fotografija Maxa von Ferstela

Max von Ferstel rođen je 8. svibnja 1859. u Beču u Austrijskom Carstvu. Otac mu je bio bečki graditelj Heinrich von Ferstel. Nakon što je završio bečku školu Schottengymnasium, Maks je studirao od 1878. do 1882. na Bečkoj tehničkoj visokoj školi ("Technische Hochschule Wien" - danas "Bečko tehničko sveučilište" ili skraćeno "TU Wien) kod graditelja Karla Königa. Tijekom studija bio je iznimno marljiv: položio je usput zidarski pripravnički ispit te pohađao nekoliko tečajeva na "Institutu za historiju umjetnosti" na Bečkom sveučilištu.

Nakon što je završio obrazovanje, Max je radio u radionici 1883. zajedno sa svojim ocem Heinrichom von Ferstelom. Sljedećih godina, međutim, osamostaljuje se na području građevinarstva. Sljedećih desetljeća Maks je uspješno radio na raznim građevinskim poljima; na primjer, gradio je ne samo stambene i poslovne kuće, već i industrijske i poslovne zgrade. Nacrtovao je mnoge javne zgrade, osobito crkve. Radio je i kao dizajner interijera te primao narudžbe za spomenike i grobnice.

Postao je privremeni predavač na Bečkom sveučilištu za tehnologiju 1892., izvanredni profesor 1901. i konačno redoviti profesor 1907. godine. 1908.–12. i ponovno 1927.–29. bio je dekan univerziteta, a 1921.–22. također rektor na „Bečkom tehnološkom univerzitetu; godine 1930. otišao je u mirovinu.

Pisac[uredi | uredi kod]

Max von Ferstel radio je i kao pisac stručne literature. To uključuje biografije Schmidta, Hansena i Hasenauera na engleskom. Također je prispevao članke vodičima Martina Paula ("Technischer Führer durch Wien" - "Tehnički vodič kroz Beč") i Paula Kortza ("Wien am Anfang des 20. Jahrhunderts" - "Beč početkom 20. stoljeća").

Obitelj[uredi | uredi kod]

Max von Ferstel pripadao je obitelji prožetoj ljubavlju ne samo prema Katoličkoj Crkvi, nego isto tako prema arhitekturi i graditeljstvu. Osim njegova oca Heinricha von Ferstela (1828–1883), njegov ujak Karl Köchlin (1828–1894) bio je također uspješan graditelj. Maxov tast Heinrich von Hügel (1828–1899) bio je jedan od najvećih građevinskih poduzetnika tog doba. Max se oženio njegovom kćerkom "Charlotte von Hügel" (zvanom "Lollo"; 1863-1949), koja mu je rodila troje djece: kćeri "Luise Charlotte" (zvana "Lucie"; 1886-1945) i "Emi" (1888-1946), kao i sina s imenom "Heinrich Ervin Maria" (zvani "Heinz"; 1887-1912), koji je umro u dobi od samo 25 godina.

Max von Ferstel također je bio u srodstvu s austrijskim graditeljima i građevinskim izvođačima. Wilhelm Carl Gustav von Doderer oženio se Charlottinom sestrom Lujzom (Louise /Willy/ von Hügel; 1862–1946). Otac Wilhelma Carla von Doderera bio je poznati austrijski graditelj Carl Wilhelm Christian von Doderer (1825–1900), koji je također bio blizak prijatelj Maxova oca Heinricha.

Max von Ferstel također je bio prijateljski povezan s obitelji Doderer. Tako je zajedno s graditeljem Carlom Wilhelmom von Dodererom 1894. godine uredio veličanstvenu bečku gradsku vijećnicu obitelji Doderer (Stammgasse 12, Landstraße) u III. Bečkom okrugu, u kojom je također on posjedovao stan. Osim toga, stvorio je spomenik na grobu Carla Wilhelma von Doderera 1900. godine i sagradio Riegelhof, ljetnikovac građevinskog poduzetnika Wilhelma Carla von Doderera 1902.-2003. u Reichenau kod Preina u Donjoj Austriji.

Zgrade[uredi | uredi kod]

Stambene i poslovne zgrade[uredi | uredi kod]

Župska Crkva svetoga Ladislava u Beltincima (1895)
Kapela "Ave Maria" postavljena je iznad grobnice Obitelji Ziči u Beltincima
  1. 1884: Opsežna obnova palate Jaidhof za Wilhelma von Gutmanna; Jaidhof u Gföhlu, okrug Krems, Donja Austrija.
  2. 1894: Gradska vijećnica Von Doderer, Beč 3, Stammgasse 12 (Roditeljska kuća Heimita von Doderera).
  3. 1896: Villa Schöller; Beč 17, Promenadegasse 45 (srušene povezane gospodarske zgrade).
  4. 1896: Villa Baronin Karl Ferstel; Beč 18, Sternwartestraße 67.
  5. 1901: "Obnova i proširenje dvorca Jaidhof" u Donjoj Austriji.
  6. 1902–03: Riegelhof; ljetna rezidencija obitelji Von Doderer, Prein an der Rax 23, Donja Austrija (sačuvana radionica Heimita Doderera).
  7. 1903: Obiteljska kuća Dr. Armin Hochstetter; Beč 18, Dittesgasse 45.
  8. 1907: Stambena kuća za direktora tvornice Maschinenfabrik Andritz, Graz, Štajerska.
  9. 1914: Stambena kuća, Beč 10, Weldengasse 19

Javne zgrade, osobito crkve[uredi | uredi kod]

Katedrala Božanskoga Spasitelja (Katedrála Božského Spasitele) u Ostravi u Češkoj
Crkva Uznesenja Marijina u Turnišču
Mauzolej obitelji Ferstel na Grinzinger Friedhofu (1891)
  1. 1888.–89.: Podružna crkva sv. Katarine, Fahrafeld; općina Pottenstein u Donjoj Austriji (obnova barokne kapele).
  2. 1888.–89.: Kriptovana kapela za groficu Anastaziju von Wimpffen, isto tamo.
  3. 1889.: Dovršetak Katedrale Božanskog Spasitelja u Ostravi, prema zasnovi Gustava Merette (također danas katedrala).
  4. 1890.-91.: Grobnica Heinricha von Hügela i njegove obitelji; Darmstadt, Njemačka.
  5. 1891.: Grobna kapela obitelji Ferstel, Beč 19, Grinzinger Friedhof (na temelju arhitektonskog leksikona Heinza Gerla[1])
  6. 1892.–98.: Katolička Crkva svetoga Ladislava u Beltincima, Slovenija.
  7. Rano 20. stoljeće: Kapela u Altenbergu; Hauptstrasse, župa St. Andrä-Wölker, Donja Austrija.
  8. 1900.: Nadgrobni spomenik za Wilhelma Rittera von Doderera; Beč 11, Zentralfriedhof Wien, grupa 59D
  9. 1901.: Mauzolej obitelji Seidler; Gruftenberg 1, Würmla, okrug Tulln, Donja Austrija (prilagođen za stambenu zgradu 1990.-1995.).
  10. 1900.–02.: Kriptovana kapela u Würmli, Donja Austrija
  11. 1906.–08.: Vijećnica u Ptuju, u Sloveniji) (1. nagrada na natjecanju)
  12. 1901.–02.: Gradska vijećnica u Vitkovicama u Moravskoj (danas Češka republika) (1. nagrada na natjecanju)
  13. 1914.–15.: Nova hodočasnička Crkva Uznesenja Marijina u Turnišču
  14. 1920. Vojni spomenik u tornju dvorane župne crkve u Gföhlu, okrug Krems, Donja Austrija

Industrijske i poslovne zgrade[uredi | uredi kod]

  1. 1904.–05.: Elektrana za Dvorac Würmla, Donja Austrija
  2. 1904.–05.: Elektrana i Mljekara za Dvorac Jaidhof, Donja Austrija

Interijer i dizajn[uredi | uredi kod]

Neostvareni nacrti[uredi | uredi kod]

  1. 1886. Tržnica voća i brašna, Beč (raspis, zajedno s H. Köchlinom)
  2. 1886. Redoutensaal Innsbruck, Tirol (raspis, s H. Köchlinom)
  3. 1898. Kaiser Franz-Josef-Jubiläumskirche, Beč 2 (raspis, 2. nagrada)
  4. 1898. Gospodarska zbornica, Reichenberg/Liberec, Češka (raspis, 3. nagrada)
  5. 1899. Kirche Zentralfriedhof, Wien (Crkva na Središnjem bečkom groblju; raspis, 3. nagrada)
  6. 1900. Deutsches Haus, Cilli, Steiermark. (Njemačka kuća, Celje, Štajerska; sada Slovenija; raspis, otkup)
  7. 1900. Krematorij Mainz (raspis, otkupljeno)
  8. oko 1905. Rothschildsche Nervenheilanstalt Rosenhügel (Rothschildova umobolnica) Rosenhügel, Beč
  9. 1906. Haus der Industrie (Kuća industrije), Beč 4, Schwarzenbergplatz
  10. 1908. Siegerdenkmal Aspern (Spomenik pobjede u Aspernu; raspis)
  11. 1903. Wiener Postsparkasse (Štedionica Bečke pošte; natječaj, jedna nagrada)
  12. 1908. Technisches Museum, Beč; raspis, kupnja)
  13. 1908. Kriegsministerium, Vojno ministarstvo, Beč; natjecanje)
  14. 1911. Österreichisch-Ungarische Bank (Austrougarska banka; raspis)
  15. 1921. Krematorium am Wiener Zentralfriedhof (Krematorij na bečkom Središnjem groblju; raspis, 2. nagrada)
  16. 1921. Kurhaus Tobelbad u blizini Graza na Štajerskom. (Raspis, otkup)
  17. Nepoznata godina: Brücke in Prag, an Stelle der alten Kettenbrücke (Most u Pragu , umjesto starog Lančanog mosta; natjecanje, 2. nagrada) [3]

Ocjena[uredi | uredi kod]

Ferstel je bio cijenjen kao izuzetno predan učitelj kojemu je "učiteljsko zvanje značilo životno djelo i svrhu". Predavao je o novim predmetnim područjima, poput modernih zgrada, te sa studentima odlazio na brojne izlete, gdje je "promatrao i nasljedovao mjesnu umjetnost sa svojim slušateljima kad god je to bilo moguće".

Iako se Maks pokazao kao konvencionalni graditelj u formalnom dizajnu svojih zgrada, ipak je bio otvoren za nove tehnike i materijale, a poznat je po svom jasnom i promišljenom dizajnu interijera. "Ostvarenje njegove umjetničke aktivnosti poklopilo se s prijelaznim razdobljem (to jeste prijelomnim razdobljem na kraju 19. i na početku 20. vijeka). Odrastao je očiju uperenih u razdoblje poznatih historijskih stilova, ali je otvorenih očiju pratio oglašavanje nove ere, a da pri tom nije postao nevjeran svojim stavovima kao pošten lik", kaže se u osmrtnici s tehničkog fakulteta.

U Ferstelovom stvaranju "historicizam" bio je na vrhuncu svoje slikarske i stvaralačke moći, ali i na vrhuncu svestranosti međunarodnog arhitektonskog rječnika. U tom smislu, Ferstelov život bio je manje inovativan nego virtuozan i mogao se više puta izraziti u estetski ugodnim kreacijama.[4]

Prvi izvori[uredi | uredi kod]

  • M. Ferstel: Osterwieck am Harz im Kreise Halberstadt. v: Allgem. Bauzeitung 51.1886, S.70ff
  • M. Ferstel: Einiges über die Holzarchitektur des Moselthales. v: Allgem. Bauzeitung 53.1888, S.61ff
  • M. Ferstel: Die neue k.k. Universität in Wien. v: Allgem. Bauzeitung 59.1894, S.3f
  • M. Ferstel: Marienkapelle in Bellatincz. v: Österr. Wochenschr. d. öffentl. Baudienstes 1.1895, S.350
  • M. Ferstel: Das Einzelfamilienhaus. v: Neues Frauenleben 17.1905, S.1ff
  • M. Ferstel: Das Forstdirektionsgebäude der Gutsherrschaft Gföhl zu Jaidhof, NÖ. v: WBIZ 23.1906, S.307f
  • M. Ferstel: Das Direktions-Wohnhaus der Maschinenfabrik Andritz bei Graz. v: Österr. Wochenschrift f.d. öffentl. Baudienst 13.1907, S.793f

Literatura[uredi | uredi kod]

  • M. Ferstel: Über zweischiffige Kirchenbauten. Vortrag 9. März 1897. v: ZÖIAV 49.1897, S.273ff
  • M. Ferstel: Das Stadtbild Wiens und seine Meister. Inaugurationsrede, Wien 1922

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ htm Architekturlexikon[mrtav link]; Pristupljeno 26. maja 2017.
  2. ↑ Eintrag von Inge Scheidl über Max von Ferstel im Architektenlexikon Wien 1880–1945 des Architekturzentrums Wien
  3. ↑ „Max Ferstel”. Inge Scheidl v Architektenlexikon. 19. jul 2019.. Pristupljeno 9. oktobar 2021. 
  4. ↑ „Max Ferstel”. Inge Scheidl v Architektenlexikon. 19. jul 2019.. Pristupljeno 9. oktobar 2021. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

(en)
(de)
(cs)
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Max_von_Ferstel&oldid=41820309