Matko Laginja
| Matko Laginja | |
|---|---|
 Spomenik Laginji u Klani | |
ban Hrvatske i Slavonije
| |
| Mandat 20. II. 1920. – 28. XI. 1920. | |
| Zamjenik | Milan Rojc |
| Prethodnik | Tomislav Tomljenović |
| Nasljednik | Teodor Bošnjak |
| Rođenje | 1852. |
| Smrt | 1930. |
| Zanimanje | pravnik |
Matko Laginja (Klana, 10. VIII. 1852. – Zagreb, 18. II. 1930.), hrvatski pravnik i političar. Tijekom 1920. vršio je dužnost hrvatskog bana.
Doktorirao je pravo u Grazu. U mladosti prihvaća politički program Ante Starčevića te s Vjekoslavom Spinčićem i Matkom Mandićem osniva u Istri Stranku prava te unosi izrazitije oblike hrvatske nacionalne ideje i oštriji nastup prema talijanskom nacionalizmu u političkom životu Istre. "Otac Istre" tri se desetljeća bori za njezin preporod, što nastavlja i u Zagrebu, osobito kao hrvatski ban. Od 1900. do 1915. bio advokat u Puli, a od 1915. u Zagrebu. Jedan je od vođa hrvatskog pokreta u Istri i član Istarskog sabora od 1883. do 1914. godine. Djeluje u upravi "Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru", koja je osiguravala osnivanje i financiranje hrvatskih škola u vrijeme kada su njihovo djelovanje opstruirale lokalne civilne vlasti pod kontrolom Talijana. Jedno vrijeme bio je i poslanik u Carevinskom vijeću u Beču, zatim predsjednik Starčevićeve stranke prava.
1917. godine je bio pobornikom Svibanjske deklaracije kojom se je zahtijevalo ujedinjenje Hrvata, Slovenaca i Srba s područja Austro-Ugarske. U to vrijeme je u Zagrebu se bavio rješavanjem problema istarskih emigranata. Za prevrata u jeseni 1918. (31. listopada). Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba ga imenuje na mjesto tzv. povjerenika za Istru. Laginju nije pokolebao postupak Vlade Kraljevine SHS koja je pola godine poslije (10. travnja 1919.) ukinula to povjereništvo, nego se i dalje bavio istarskim pitanjem. 1919. i 1920. godine je zajedno s trojicom predstavnika zastupao Istru u Privremenom narodnom predstavništvu Kraljevine SHS. 1920. godine je sudjelovao kad se Kraljevina SHS razgraničavala s Italijom. Kasnije je predsjedavao Savjetodavnim odborom za rješavanje riječkog pitanja koje je bilo pri beogradskoj vladi, no ondje nije imao nikakvi utjecaj. [1]
Od veljače do prosinca 1920. Laginja je ban Hrvatske i Slavonije, bez veće stvarne vlasti. Kralj ga je otpustio 31. prosinca 1920. jer nije zabranio veliku skupštinu Stjepana Radića i HRSS-a. Izabran je u Ustavotvornu skupštinu, koju 1. lipnja 1921. napušta s još desetoricom članova uz protucentralističku i federalističku izjavu. Nakon toga povlači se iz javnoga života.
Pisao je za tršćansku Našu slogu i zadarsko Pravo.
- Hrvatske narodne pjesme, što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otoci, Naša sloga, 1880. (urednik)
- Kastavski ustav (1400–1661), Pravo, 1873./74.
- Kastav grad i općina, 1883.
- Österreich und die kroatische Frage, 1883.
- ↑ „Istarska enciklopedija - Matko Laginja”. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-14. Pristupljeno 2016-03-30.