Milan Rojc

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Milan Rojc

predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Hrvatske vlade
Mandat
25. srpnja 1906. – 6. kolovoza 1907.

predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu Hrvatske vlade
Mandat
7. srpnja 1917. – 1918.
Prethodnik  Stephan Tropsch
Nasljednik nitko

povjerenik za unutrašnje poslove Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju
Mandat
1919. – 1921.

Rođenje 1855.
Smrt 1946.
Politička stranka HSK
Demokratska stranka
Zanimanje pravnik

Milan Rojc (Zagreb, 28. rujna 1855. - Zagreb, 1. lipnja 1946.), hrvatski pravnik i političar.

Život[uredi - уреди | uredi izvor]

Studira pravo u Beču i Zagrebu, gdje je i doktorirao. Otvara odvjetnički ured u Bjelovaru 1879. godine. Bio je politički aktivan kao član Hrvatsko-srpske koalicije. 25. srpnja 1906. imenovan je za predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu te je tu dužnost obavljao do 1908. Istu dužnost obavlja u Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba 1918. godine.

Kraljevina SHS/Jugoslavija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon osnivanja Kraljevine SHS postaje godine 1919. član novosnovane Demokratske stranke, koja zastupa integralno jugoslavenstvo. Ubrzo stranku napušta, ali ostaje vjerni "čovjek režima". Beogradski režim imenuje ga povjerenikom za unutrašnje poslove Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. Kao zastupnik u Ustavotvornoj skupštini, glasovao je 28. lipnja 1921. za centralistički Vidovdanski ustav.

Usprkos tome, razumijevao je probleme do kojih dolazi u Hrvatskoj i pokazao da se ne slaže s despotskim postupcima režima. Godine 1920. objavio knjižicu Za bolju budućnost naše Kraljevine (Razvitak prilika u Hrvatskoj), a zatim i članak Prilike u Hrvatskoj u časopisu Nova Evropa 1921. Objašnjava uzroke i povode nezadovoljstva u Hrvatskoj naspram centralizma i monarhije. Upozorava da se vojska u Hrvatskoj ponaša kao okupacijska sila (vojni sudovi nadležni su, odlukom regenta Aleksandra za suđenje civilima u nizu slučajeva), a s druge strane se promovira kao osloboditeljica, iako je do stupanja Hrvatske u Kraljevinu SHS došlo sporazumom, a ne osvajanjem. Ukazuje na mnoge konkretne primjene nepravde i nasilja.

Primjerice, kada je u ožujku 1919. raspisan državni zajam, za bonove plaćene u srpskim dinarima određena je kamata od šest, a za one plaćene austrijskim krunama četiri posto. Veliko nezadovoljstvo vladalo je omjerom zamjene krune u dinar, koji su Hrvati smatrali krajnje nepovoljnim. (O tim ekonomskim temama najviše je pisao Rudolf Bićanić. Tek mnogo kasnije će Svetozar Pribićević, koji je u to doba jedan od prvih ljudi režima i ministar unutrašnjih poslova, napisati da su i Srbi prečani bili tim mjerama jednako pogođeni kao i Hrvati.) Umjesto da se potrudi smanjiti nezadovoljstvo vlada koristi silu protiv nezadovoljnika (vojska i žandarmerija), a ovi često postupaju posve proizvoljno. Žestoko nezadovoljstvo izazvalo je batinjanje seljaka koje je srpska vojska koristila kao sredstvo suzbijanja seljačkih nemira; batinjanje je u Hrvatskoj odlukom Hrvatskog sabora bilo već 50-ak godina zabranjeno.[1]

Rojc je bio posve privržen novoj državi, ali se suprotstavljao vladavini sile i zalagao za pravna načela, kakva je nekada Austro-Ugarska poštovala. Tako se npr. založio i protiv progona legalno izabranih komunističkih gradskih zastupnika u Zagrebu, koji su 1920. godine odbili položiti prisegu kralju Petru I. Karađorđeviću.[2]

Obitelj[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegova kćer bila je poznata slikarica Nasta Rojc.

Ostavština[uredi - уреди | uredi izvor]

U Bjelovaru postoji ulica Milana i Naste Rojc.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Janjatović, str. 15 i dalje
  2. Janjatović, str. 176