Kristjan Raud
| Kristjan Raud | |
|---|---|
| simbolizam | |
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 22. listopada 1865. Kirikuküla, Estonija(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 19. svibnja 1943. Tallinn, Estonija (tada  Treći Reich) |
| Rodbina | Paul Raud (brat blizanac) |
| Profesionalne informacije | |
| Obrazovanje | Carska umjetnička akademija |
| Zanimanje | učitelj, slikar |
| Opus | |
| Polje | slikarstvo |
| Mentori | Peter Janssen, Anton Ažbe |
| Znamenita djela | |
| |
Kristjan Raud (Kirikuküla, 22. listopada 1865. – Tallinn, 19. svibnja 1943.), estonski simbolistički slikar i ilustrator,[1] jedan od osnivača Estonskog nacionalnog muzeja. Raud je u svojim djelima, koja su osim simbolizma evocirala i primitivizam, često koristio folklorne elemente. Njegov brat blizanac, Paul, također je postao uspješan i poznat slikar.
Kristjan i Paul Raud proveli su svoje djetinjstvo u Meriküli, gdje je njihov otac radio kao rendžer. Nakon očeve rane smrti, školovali su se na njemačkom u Rakvereu, a Kristjan je nakon toga pohađao učiteljsku školu u Tartuu, nakon čega je predavao u lokalnim školama. Nezadovoljan svojim poslom, 1892. godine preselio se u Sankt Peterburg, gdje je njegove radove uočio preporoditelj Johann Köler, koji ga je poticao da upiše Carsku umjetničku akademiju. Diplomirao je nakon četiri godine, nakon čega je otišao u Njemačku da izbrusi svoje vještine; tamo je učio kod Petera Janssena i Antona Ažbea.[2]
Nakon povratka u Tartu, Raud je organizirao školu za mlade slikare, pisao za lokalne novine i predavao u lokalnoj gimnaziji. Nakon smrti Jakoba Hurta 1907. godine, Raud je počao zagovarati ideju otvaranja muzeja posvećenog estonskom folkloru. Dvije godine kasnije, postat će jedan od utemeljitelja i voditelja Estonskog nacionalnog muzeja.[2] Sljedeće godine izradio je ilustracije za zbirku poezije Juhana Liiva.
Početkom Prvog svjetskog rata preselio se u Tallinn kako bi živio s bratom. Ponovo se zaposlio kao nastavnik, dok je istovremeno nastavio slikati. Godine 1919. dovršio je svoju poznatu sliku Djeva s groba, postao je predsjednik Estonskog muzejskog društva i počeo raditi za Ministarstvo obrazovanja. Ipak, vrhunac njegove karijere dogodio se 1935. godine kada je izdano novo izdanje Kalevipoega, estonskog nacionalnog epa, s Raudovim ilustracijama. Prvo izdanje ovog djela tiskano je u za to doba velikih 10,000 primjeraka. U proljeće 1940. godine, netom prije sovjetske invazije, organizirana je izložba njegovih djela te je proglašena "godina Kristjana Rauda".[3] Ipak, rat je utjecao na njegovu prisutnost u javnom životu tako da je do kraja 1960-ih, kada su sovjetske vlasti odobrile podizanje spomenika njemu u čast, bio prilično marginaliziran. Ipak, nastavio je slikati do kraja života te je čak slikao i na samrtnoj postelji dok je ležao u bolnici za vrijeme njemačke okupacije Estonije 1943. godine.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Symbolism in the Art of the Baltic States”. KUMU. 2018. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-28. Pristupljeno 13 August 2018.
- ↑ 2,0 2,1 Brief biography and appreciation Arhivirano 2018-05-28 na Wayback Machine-u @ Eesti Kunst.
- ↑ "Kristjan Raud, the Last National Romantic Artist of the Nordic Countries" Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u by Juta Kivimee @ the Estonian Institute.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Rasmus Kangro-Pool, Kristjan Raud, 1865-1943, Eesti NSV Kunst, 1961
- Lehti Viiroja, Kristjan Raud 1865 - 1943: looming ja mōtteavaldused, Eesti NSV Kunst, 1981
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- The Kristjan Raud House Museum Collection Arhivirano 2017-04-15 na Wayback Machine-u @ Art Museums of Estonia.
- "Building up/on Power: representations of the Estonian national character in the works and words of Kristjan Raud by Elo-Hanna Seljamaa @ the Estonian Institute.
- Kristjan Raud and the Kalevipoeg @ Bifröst Museo
