Joruba jezik

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Joruba
Èdè Yorùbá
Udomaćenost Nigerija, Benin, Togo
Etnicitet Jorube
Izvorni govornici
48,000,000 (2017.)[1]
latinica
joruba Brailleovo pismo
arapsko pismo (ranije)
Službeni status
Službeni jezik u

nema službeni status


Većinski jezik u:
Jezični kodovi
ISO 639-1 yo
ISO 639-2 yor
ISO 639-3 yor
Glottolog yoru1245[2]
Linguasphere 98-AAA-a
Ovaj članak sadrži IPA fonetske simbole. Bez adekvatne softverske podrške, mogli biste vidjeti upitnike, kutijice ili druge simole umjesto Unicode znakova. Za vodič kroz IPA simbole, pogledajte Pomoć:IPA.

Joruba jezik (jor. Èdè Yorùbá) je jezik koji se govori u Zapadnoj Africi. Joruba je policentrični jezik iz porodice nigersko-kongoanskih jezika koji se danas primarno govori u Nigeriji i Beninu, a manjoj mjeri u ostalim dijelovima Afrike (značajnije, mada manje, zajednice postoje u Togu, Sijeri Leone, Liberiji, itd.) te na području Amerika i Europe; broj govornika je nešto manji od 80,000,000, više od 50% kojih su izvorni govornici.[1][3]

Ne-vernakularni ostaci ovog jezika, lucumí, liturgijski je jezik santerističke religije u Karibima, koju su utemeljile porobljene Jorube. Mnoge jorubanske riječi koriste se u afro-brazilskoj religiji Candomblé. Joruba se također koristi u mnogim drugim afro-američkim religijama u Americi i na Karibima.

Klasifikacija i varijante[uredi - уреди | uredi izvor]

Joruba jezik spada u malu podskupinu edekiri jezika unutar šire grupe joruboidnih jezika. Joruboidni jezici su najveća podskupina unutar voltaško-kongoanskih jezika, koja je pak dio široko rasprostranjene atlantsko-kongoanskih jezika, temeljne podskupine u porodici nigersko-kongoanskih jezika.

Sam jezik sastoji se od nekoliko dijalekata, koji se dijele u pet velikih skupina:[4]

  • Sjeverozapadni joruba (NWY)
  • Sjeveroistični joruba (NEY)
  • Središnji joruba (CY)
  • Jugoistični joruba (SEY)
  • Jugozapadni joruba (SWY)

Jasne granice među dijalektima nemoguće je odrediti, zbog čega postoje i brojne sličnosti među dijalektima. Uz to, dijalekti često odgovaraju pojedinim etničkim skupinama koje ih govore.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Joruba se klasificira zajedno s edekiri jezicima te zajedno s jezicima itsekiri i igala čini posebnu podskupin joruboidnih jezika u sklopu voltaško-nigerske skupine nigersko-kongoanskih jezika. Lingvističko jedinstvo nigersko-kongoanskih jezika seže u duboku prahistoriju; procjene se kreću za period od unatrag 15,000 godina (kraj gornjeg paleolita).[5] S obzirom na njegovu brojnost i zastupljenost izvan matičnog govornog područja (Zapadna Afrika), joruba je najpopularniji afrički jezik u svijetu.

Prema usmenoj predaji, narod Joruba utemeljila su božanstva Oduduwa i Obatala, koji su uz to stvorili i svijet. Iako imaju zajedničku historiju, zajednički naziv za Oduduwinu "djecu" nije se pojavio sve do druge polovice XIX. vijeka. Prije ukidanja trgovine robljem, joruba jezik, jezik slobodnih robova iz Freetowna, bio je poznat među Europljanima kao aku, ime koje je dobio od prve riječi pozdrava Ẹ kú àárọ (sh. "dobro jutro") i Ẹ kú alẹ (sh. "dobra večer").[6][7] Kasnije je primijenjeno ime u jariba, odnosno joruba te je u početku bilo ograničeno na Carstvo Oyo. Ime se koristilo kod Hausa; njihovo poreklo je nejasno.[7] Pod utjecajem Jorube Samuela Ajayija Crowthera, prvog afričkog anglikanskog biskupa u Nigeriji, kao i kasnijih misionara, te razvoja pisanog joruba jezika, ime joruba prošireno je sve jorupske dijalekate.[8]

Prvi tiskan materijal na jorupskom pojavio se tek 1819. godine, a bio je to kratki rječnik jorupskog jezika sadržan u izvještaji s afričke misije engleskog pisca Thomasa Edwarda Bowdicha, koji je tada boravio na području Gane.[9] Ovo je bilo relativno kasno za tako rasprostranjen jezik kao što je bio joruba i to se može pripisati činjenici da prije XIX. vijeka, Europljani gotovo da nisu imali nijednu trgovinsku bazu na području obale Joruba. Istraživanja u sklopu komparativne lingvistike, glotokronologije, dijalektologije i drugih disciplina - uzimajući u obzir tradicionalne usmene historijske izvore i arheološke nalaze - doprinjela su rasvjetljavanju historije Joruba i njihovog jezika prije tog vremena.[7]

Pismo i gramatika[uredi - уреди | uredi izvor]

Ortografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Jorupski alfabet

U XVII. vijeku, službeno pismo joruba jezika bilo je adžamsko, što je forma arapskog pisma.[10][11] Suvremena jorupska ortografija je, pak, nastala djelovanjem crkvenih misija među Jorubama te posrednim djelovanjem ranije spomenutog Crowthera, koji se kasnije osobno posvetio sistematizaciji svog materinjeg jezika. Inicijalni tekstovi mahom su bili prijevodi dijelova Biblije, a Crowther je u početku koristio latinično pismo sa samo jednim dijakritičkim znakom, točkom ispod samoglasnika, koja je označavala njegov otvoreni oblik ([ɛ] i [ɔ] / ⟨ẹ⟩ i ⟨ọ⟩). Ortografija je s godinama mijenjana kako bi se pismu dodao i ton. Godine 1875., crkva je organizirala prvu konferenciju o jorupskoj ortografiji, a standard donesen na njoj poslužio je kao osnova za razvoj ortografije u narednim desetljećima.

Suvremena ortografija derivirana je iz studije Ayọa Bamgboṣea o historiji jorupske ortografije (Yoruba Orthography, 1965.) kao i izvještaja Komisije za jorupsku ortografiju iz 1966. godine; uz tendenciju da se pismo što bolje prilagodi govoru, suvremena ortografija ne razlikuje se puno od starijih varijanti. Službeno pismo je latinično, uz dodatke digrafa (gb) te određenih dijakritika (točka, odnosno vertikalna crtica ispod slova) te izgleda ovako (latinična slova ⟨c⟩, ⟨q⟩, ⟨v⟩, ⟨x⟩ i ⟨z⟩ se ne koriste):

A B D E F G Gb H I J K L M N O P R S T U W Y
a b d e f g gb h i j k l m n o p r s t u w y

Iznimka od ove ortografije je beninski alfabet, koji je drugačije standardiziran 1975. godine u sklopu nacionalnog projekta standardizacije svih beninskih jezika. Aktualna beninska ortografija, usvojena nakon revizije 1990. godine, izgleda ovako:

Beninski alfabet
A B D E Ɛ F G Gb H I J K Kp L M N O Ɔ P R S Sh T U W Y
a b d e ɛ f g gb h i j k kp l m n o ɔ p r s sh t u w y

Uz ranije navedene dijakritike, standardna jorupska ortografija koristi još i tri dijakritika kojima se ističu naglasci, a koji se mahom koriste kod samoglasnika; ti dijakritici su onaj za kratki naglasak ⟨´⟩, dugi naglasak ⟨`⟩ i makron ⟨¯⟩, što u praksi izgleda:

Á À Ā É È Ē Ẹ / E̩ Ẹ́ / É̩ Ẹ̀ / È̩ Ẹ̄ / Ē̩ Í Ì Ī Ó Ò Ō Ọ / O̩ Ọ́/ Ó̩ Ọ̀ / Ò̩ Ọ̄ / Ō̩ Ú Ù Ū Ṣ / S̩
á à ā é è ē ẹ / e̩ ẹ́ / é̩ ẹ̀ / è̩ ẹ̄ / ē̩ í ì ī ó ò ō ọ / o̩ ọ́ / ó̩ ọ̀ / ò̩ ọ̄ / ō̩ ú ù ū ṣ / s̩

Gramatika[uredi - уреди | uredi izvor]

Joruba je visoko izolirajući jezik,[12] odnosno jezik s vrlo malo morfema po riječi i gotovo bez ikakve fleksijske morfologije. Osnovni sintaktički redoslijed prati formulu subjekt-predikat-objekt, što na primjeru izgleda ovako:[13]

SUBJEKT
PREDIKAT
OBJEKT
ó
Adẹ́
On
svladava
Adẹ́a

Jednostavni sustav glagola u joruba jeziku uglavnom referira na već dovršene radnje te se često naziva perfektom. Složena glagolska vremena postoje te se označavaju dodacima ń (za imperfekt) i ti (za perfekt kao prošlo glagolsko vrijeme). Negacija se izražava česticom , koja ide prije samog glagola. Kao i u mnogim zapadnoafričkim jezicima, česte su serijske glagolske konstrukcije.

Joruba ne poznaje gramatičke rodove,[14] međutim poznaje distinkciju između ljudskih i neljudskih imenica; ona se, doduše, reflektira samo u upitnim rečenicama, kada se za ljude koristi upitna zamjenica tani (tko?), dok se za ostale imenice koristi zamjenica kini (što?). Asocijativne veze među imenicama (što pokriva i posvojne, odnosno genitivne konstrukcije) postoje i vode se po formuli modificirana riječ-modifikator, s tim da su moguće i složene konstrukcije; plural se označava posebnom česticom.[13]

Jezik poznaje dva temeljna prijedloga - (sh. na, u) i (sh. prema) - prvi od kojih označava lokaciju i izostanak kretanja, a drugi specificira upravo kretanje prema nekoj lokaciji. Položaj i smjerovi konstruiraju se kombiniranjem ovih prijedloga s općim prostornim imenicama, a historijski su, velikim dijelom, vezani uz dijelove tijela.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Mikael Parkvall, "Världens 100 största språk 2007" (The World's 100 Largest Languages in 2007), in Nationalencyklopedin
  2. Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin, ur. (2017). "Yoruba". Glottolog 3.0. Jena, Germany: Max Planck Institute for the Science of Human History. http://glottolog.org/resource/languoid/id/yoru1245. 
  3. Metzler Lexikon Sprache (4th ed. 2010) estimates roughly 30 million based on earlier estimates and population growth figures
  4. This widely followed classification is based on Adetugbọ's (1982) dialectological study; the classification originated in his 1967 PhD thesis The Yoruba Language in Western Nigeria: Its Major Dialect Areas, ProQuest 288034744. See also Adetugbọ 1973:183-193.
  5. Heine, Bernd; Nurse, Derek (2000). African Languages: An Introduction. Cambridge University Press. str. 294. ISBN 978-0-521-66629-9. https://books.google.com/books?id=C7XhcYoFxaQC&pg=PA294. 
  6. 1926-, Hair, P. E. H. (Paul Edward Hedley) (1994). The early study of Nigerian languages : essays and bibliographies. Aldershot: Gregg Revivals. str. 6. ISBN 978-0-7512-0105-5. OCLC 32347966. https://www.worldcat.org/oclc/32347966. 
  7. 7,0 7,1 7,2 Gbenga, Fagborun, J. (1994). The Yoruba koiné : its history and linguistic innovations. München: Lincom Europa. str. 13. ISBN 978-3-929075-47-2. OCLC 32882722. https://www.worldcat.org/oclc/32882722. 
  8. Adetugbọ 1982, str. 207-224
  9. Bowdich, Thomas Edward (1819). Mission from Cape Coast Castle to Ashantee. 
  10. "Yoruba...written in a version of the Arabic script known as Ajami (or Ajamiyya)."[1]
  11. FALOLA, TOYIN; AKINYEMI, AKINTUNDE (2016-06-20) (en). Encyclopedia of the Yoruba. Indiana University Press. str. 194. ISBN 9780253021564. https://books.google.com/books?id=jep3DAAAQBAJ&pg=PA194&dq=yoruba+ajami&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjywqnl967hAhUCsZ4KHdVbAH8Q6AEIKTAA#v=onepage&q=yoruba%20ajami&f=false. 
  12. Karlsson, F. Yleinen kielitiede. ("General linguistics") Helsinki: Helsinki University Press, 1998.
  13. 13,0 13,1 Rowlands, Evan Colyn. (1969). Teach Yourself Yoruba. English Universities Press: London.
  14. Ogunbowale, P. O. (1970). The Essentials of the Yoruba Language. University of London Press: London.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Bibliografski izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Adetugbọ, Abiọdun (1982). "Towards a Yoruba Dialectology". u: Afọlayan. Yoruba Language and Literature. str. 207–224. 
  • Afọlayan, Adebisi (ed.) (1982). Yoruba language and literature. Ifẹ / Ibadan: University of Ifẹ Press / Ibadan University Press. 
  • Ajayi, J.F. Ade (1960). "How Yoruba was Reduced to Writing". Odu: A Journal of Yoruba, Ẹdo and Related Studies (8): 49–58. 
  • Bamgboṣe, Ayọ (1965a). "Assimilation and contraction in Yoruba". Journal of West African Languages (2): 21–27. 
  • Bamgboṣe, Ayọ (1965b). Yoruba Orthography. Ibadan: Ibadan University Press. 
  • Bamgboṣe, Ayọ (1969). "Yoruba". u: Elizabeth Dunstan. Twelve Nigerian Languages. New York: Africana Publishing Corp. str. 166. ISBN 0-8419-0031-0. 
  • Fagborun, J. Gbenga (1994). The Yoruba Koiné – Its History and Linguistic Innovations. LINCOM Linguistic Edition vol. 6.. München/Newcastle: LINCOM Europe. ISBN 3-929075-47-4. https://www.amazon.com/Yoruba-Koine-History-Linguistics-Innovations/dp/3929075474/ref=sr_1_1?ie=UTF8&s=books&qid=1297920718&sr=8-1. 
  • Fresco, Max (1970). Topics in Yoruba Dialect Phonology. (Studies in African Linguistics Supplement Vol. 1). Los Angeles: University of California, Dept. of Linguistics/ASC. 
  • Ladipọ, Duro (1972). Ọba kò so (The king did not hang) — Opera by Duro Ladipọ. (Transcribed and translated by R.G. Armstrong, Robert L. Awujọọla and Val Ọlayẹmi from a tape recording by R. Curt Wittig). Ibadan: Institute of African Studies, University of Ibadan. 
  • Oyètádé, B. Akíntúndé & Buba, Malami (2000) 'Hausa Loan Words in Yorùbá', in Wolff & Gensler (eds.) Proceedings of the 2nd WoCAL, Leipzig 1997, Köln: Rüdiger Köppe, 241-260.
  • Oyenuga, Soji www.YorubaForKidsAbroad.com (2007). "Yoruba". u: Soji and Titi Oyenuga. Yoruba For Kids Abroad - Learn Yoruba In 27 Days. Saskatoon, Canada: Gaptel Innovative Solutions Inc. str. 27 days. 

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Adetugbọ, Abiọdun (1973). "The Yoruba Language in Yoruba History". u: Biobaku, Saburi O.. Sources of Yoruba History. Oxford: Clarendon Press. str. 176–204. ISBN 0-19-821669-6. 
  • Hair, P.E.H. (1967). "The Early Study of Yoruba, 1825-1850". The Early Study of Nigerian Languages. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Law, R.C.C. (1973a). "Contemporary Written Sources". u: Biobaku, S.O.. Sources of Yoruba History. str. 9–24. 
  • Law, R.C.C. (1973b). "Traditional History". u: Biobaku, S.O.. Sources of Yoruba History. str. 25–40. 

Rječnici[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Abraham, Roy Clive (1958). Dictionary of Modern Yoruba. London: University of London Press. 
  • CMS (Canon C.W. Wakeman, ed.) (1950) [1937]. A Dictionary of the Yoruba language. Ibadan: University Press. 
  • Delanọ, Oloye Isaac (1958). Atúmọ̀ ede Yoruba [short dictionary and grammar of the Yoruba language]. London: Oxford University Press. 
  • Sachnine, Michka (1997). Dictionnaire yorùbá-français, suivi d'un index français-yorùbâ. Paris: Karthala. 

Gramatika[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Adéwọlé, L.O. (2000). Beginning Yorùbá (Part I). Monograph Series no. 9. Cape Town: CASAS. 
  • Adéwọlé, L.O. (2001). Beginning Yorùbá (Part II). Monograph Series no. 10. Cape Town: CASAS. 
  • Bamgboṣe, Ayọ (1966). A Grammar of Yoruba. [West African Languages Survey / Institute of African Studies]. Cambridge: Cambridge University Press. 
  • Barber, Karin (1985). Yorùbá Dùn ún So: a beginners' course in Yorùbá (1st izd.). New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0300029581. 
  • Crowther, Samuel Ajayi (1852). Yoruba Grammar. London.  The first grammar of Yoruba.
  • Rowlands, E.C. (1969). Teach Yourself Yoruba. London: The English Universities Press. 
  • Ward, Ida (1952). An introduction to the Yoruba language. Cambridge: W. Heffer & Sons. 
  • Yetunde, Antonia & Schleicher, Folarin (2006). Colloquial Yoruba. London: Taylor & Francis Ltd (Routledge). 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]