Johann Lukas von Hildebrandt

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Johann Lukas von Hildebrandt
Barok

Dvorac Gornji Belvedere
Biografske informacije
Rođenje 14. novembar 1668.
Flag of Genoa.svg Republika Genova
Smrt 16. novembar 1745.
Banner of the Holy Roman Emperor (after 1400).svg Sveto Rimsko Carstvo
Opus
Polje arhitektura
Znamenita djela
Peterskirche - Beč, Pijaristička crkva Maria Treu, Beč, Palača Schwarzenberg, Beč, Palače Belvedere, Palača u Würzburgu
Inspiracija

Johann Lukas von Hildebrandt (Genova, Republika Genova, 14. novembar 1668. - Beč, Sveto Rimsko Carstvo, 16. novembar 1745.[1]) bio je poznati austrijski barokni arhitekt, koji je podigao mnoge značajne državne zgrade i crkve. Školovao se u Italiji, i prenio iskustvo baroka u centralnu Evropu i južnonjemačke zemlje.

Njegove najpoznatije građevine su; Dvorac vojvode Schönborn u Göllersdorfu (1712.-1717.) i palače za princa Eugena Savojskog; Belvedere, Beč, (1713. -1723.), Schloßhof na granici Slovačke i Austrije (1729.), i Dvorac Ráckeve, u Mađarskoj (1701. -1702.).

Život i djelo[uredi - уреди | uredi izvor]

Hildebrandt je bio dijete Talijanke i Nijemca, arhitekturu je učio kod poznatog talijanskog arhitekta Carla Fontane u Rimu.[1] Nakon tog se školovao za graditelja vojnih utvrda kod princa Eugena Savojskog u Rimu, a nakon tog za vojnu inžinjeriju u Pijemontu. Hildebrandt je sudjelovao u talijanskim vojnim kampanjama Eugena Savojskog i postao njegov miljenik.[1]

Hildebrandt se 1696. doselio u Beč[1], i počeo raditi za bogate bečke aristokratske porodice Dauns, Harrach, Schönborn, Starhemberg, i princa Eugena Savojskog, koji mu je bio i ostao najveći mecena i poslodavac.

Dvorac Gornji Belvedere je najpoznatija Hildebrandtova austrijska palača

Hildebrandt je 1700. postao carski inžinjer zadužen za gradnju i održavanje dvorca Hofburg, a 1711. godine promaknut je u nadzornika gradnje. Tek nakon smrti Johanna Bernharda Fischera von Erlacha 1723. godine postao je glavni arhitekt dvorca Hofburg. Naime ispočetka rada u Hofburgu, Hildebrandt je imao veliku konkurenciju i stalnu borbu, sa prvim graditeljem Hofburga arhitektom Fischer von Erlachom, zbog toga je radije radio za vanjske aristokratske naručioce. Za razliku od pompoznih i monumentalnih građevina Fischera von Erlacha, Hildebrandtove građevine bile su puno osobnije i imale više dekoracije.[1] Ovo mu je donijelo popularnost u srednjoj klasi. Hildebrandt je spretno ujedinio elemente talijanskog i francuskog baroka i tako razvio specifičnu varijantu baroka, - austrijski (južnonjemački) barok.[1] Hildebrandt je istovremeno surađivao i sa drugim arhitektima na većim graditeljskim zahvatima poput samostana Göttweig i Rezidencijalne palače u Würzburgu, dvorca Weissenstein u Pommersfeldenu, palače Schwarzenberg u Beču.

Teutonska crkva - Linz

Između 1713. - 1716., radi za moćnu i bogatu austrijsku obitelj Kinsky, podiže im palaču Kinsky u Beču. Od 1723. godine, postao je generalni nadzornik za carske građevine.

Njegov najpoznatiji rad je kompleks dvorca Belvedere: (Gornji Belvedere, 1721-1722. i Donji Belvedere, 1714.-1716.), za princa Eugena Savojskog.

Hildebrandt je stvarao i po Bavarskoj, najpoznatiji njegov rad je dvorac Schloss Weissenstein u mjestu Pommersfelden.

Hildebrandt je projektirao mnoge znamenite palače po Beču (kao palaču Daun-Kinsky (1716.), i brojne sakralne objekte koji su danas ponos Beča; Peterskirche, Pijarističku župnu crkvu Maria Treu, dominikansku crkvu u mjestu Gabelm (Češka), Teutonsku crkvu u Linzu.

U Hrvatskoj historičar umjetnosti Zlatko Uzelac misli da je Hildebrandt bio projektant crkva sv. Ane u Brodskoj Tvrđi - Slavonski Brod.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Hildebrandt, Johann Lukas von" (njemački). Österreich-Lexikon. http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.h/h572164.htm. pristupljeno 29. 06. 2012. 
  2. Zlatko Uzelac. "Tvrđavska crkva sv. Ane Johanna Lucasa von Hildebrandta u Slavonskom Brodu" (hrvatski) (PDF). Radovi Instituta za povijest umjetnosti (br. 28, 2004.). http://hart.hr/uploads/documents/303.pdf. pristupljeno 29. 06. 2012. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]