Ivaniš Korvin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Corvin János Madách
Corvin jános

Ivaniš Korvin (mađarski: Corvin János) (Wroclaw[1] ili Budim[2], 2. travnja 1473. – Krapina, 12. listopada 1504.), ugarski velikaš, slavonski herceg (1490.-1494.) i hrvatski ban ("dalmatinsko-hrvatski i slavonski") 1495. - 1498. i 1499. - 1504..

Biografija[uredi | uredi kod]

Bio je izvanbračni sin ugarsko-hrvatskog kralja Matijaša Korvina († 1490.).[3] Otac ga je prvotno namjeravao poslati u svećenike no budući da nije imao zakonitog nasljednika, nastojao je Ivanišu osigurati hrvatsko-ugarsko prijestolje te mu je poklonio brojne zemlje u Hrvatskoj, Austriji i Šleskoj, a velikaše je pismeno obvezao da ga priznaju za kralja nakon njegove smrti.[4] Ipak, nakon kraljeve smrti, velikaši su za novog kralja izabrali češkog kralja Vladislava II. Jagelovića (1490.-1516.), a Ivaniš se morao zadovoljiti naslovima slavonskog hercega i hrvatsko-dalmatinskog bana, a bila mu je obećana i krunidba za bosanskog kralja, do koje nikad nije došlo.

Početkom 1496. godine vratio se u Hrvatsku i vjenčao s Beatricom Frankopan (1480.-1510.), kćerkom kneza Bernardina Frankopana († 1529.) te ponovno preuzeo hercešku upravu.[5] Stolovao je u gradu Bihaću na Uni, a kasnije u Krapini u Hrvatskom zagorju. Glavni mu je zadatak bila obrana hrvatske zemlje od neprestanih osmanskih napada.

Pomogao je kralju Vladislavu u borbama protiv Maksimilijana I., pretendenta na hrvatsko-ugarsko prijestolje. God. 1491. kraljeva vojska pod Ivaniševim zapovjedništvom porazila je Maksimilijanovu nedaleko od Zagreba i prisilila na predaju njemačku posadu na Kaptolu. Ivaniš je ratovao s Osmanlijama u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni. God. 1501. porazio ih je pod Jajcem, ali je kraj Knina bio potučen.

Umro je mlad 1504. godine od groznice, kao posljedice stalnih borbi s Turcima. Pokopan je u pavlinskoj crkvi u Lepoglavi.

Nakon njegove smrti Beatrica nasljeđuje najveći dio muževih posjeda, čuvajući ih za malodobnu djecu, kćer Elizabetu (1496. ili 1497.) i sina Krstu (1499.). Međutim, i oboje njegove djece uskoro umire, još u dječjoj dobi.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Ivaniš Korvin, Hrvatska enciklopedija
  2. János Corvin son of Marrhias I, Britannica
  3. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 243.
  4. Tomorad, Mladen, Vanjska politka Matijaša Korvina od 1464. do 1490.
  5. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 246.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]