Hugolin Branca

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hugolin de Branca (Augubio, Umbrija, ? - ?), talijanski benediktinac iz samostana sv. Petra i splitski nadbiskup (1349.-1388.), rodom iz Augubija u Umbriji.

Potjecao je iz bogate obitelji te je njegovim dolaskom opet oživjela splitska nadbiskupska palača, kao u doba Hugrina (1245.-1248.). Imao je mnogo konja, uzdržavao je veliku družinu, a sagradio je nekoliko kuća i veliku kuriju s kulom u Prosiku blizu rijeke Jadro, na putu prema Klisu.[1]

Tijekom svog nadbiskupovanja zamjerio se Splićanima koji su ga htjeli maknuti s nadbiskupske časti te su čak tražili intervenciju kralja Žigmunda Luksemburškog († 1437.) i kraljice Marije Anžuvinske († 1395.). To im je konačno uspjelo 1388. godine kada se Hugolin odrekao časti splitskog nadbiskupa.[2]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 214.
  2. Novak, Grga, Povijest Splita I, str. 292.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Novak, Grga, Povijest Splita I, Čakavski sabor, Split, 1978.


Prethodnik: Splitsko-makarska nadbiskupija Nasljednik:
bl. Peregrin Saksonac (1348.) Andrija I. Gualdo (1388.-1402.)