Prijeđi na sadržaj

Dominik Luccari

Izvor: Wikipedija

Dominik Luccari (Lukaris, Lukarić) (Split, ? - Split, † 1348.), splitski patricij iz plemićke obitelji Lukari i splitski nadbiskup.

Poslije smrti nadbiskupa Baliana izabran je za novog splitskog nadbiskupa. Međutim, budući da je jedan dio splitskih kanonika bio protiv njegova izbora, otišao je Dominik u Avignon na dvor pape Ivana XXII. koji ga je potvrdio i posvetio za splitskog nadbiskupa.

Nadbiskup Dominik je posvetio veliku brigu izgradnji katedralnog zvonika, borio se protiv bogumilske hereze koja se širila iz Bosne na primorje, a njegova je zasluga i što je dao prepisati sve stare listine i povelje koje su hrvatski knezovi i kraljevi, kao i oni ugarsko-hrvatski, izdali splitskoj Crkvi te ih uobličio u zbirku pod nazivom montanum.

Umro je 1348. godine za vrijeme velike epidemije kuge koja je poharala Split i čitavu Europu.[1]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. Novak, Grga, Povijest Splita I., str. 538.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Novak, Grga, Povijest Splita I., Čakavski sabor, Split, 1978.
Prethodnik: Splitsko-makarska nadbiskupija Nasljednik:
Belijan (1324.-1328.) bl. Peregrin Saksonac (1348.)