Lelije Cipiko

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lelije Cipiko
Rođen 11. kolovoza 1721.
Trogir
Umro 24. ožujka 1807.
Split
Titula splitski nadbiskup i metropolit
Služba 1784.-1807.
Sređivanje infokutija

Lelije Cipiko (Trogir, 11. kolovoza 1721. - Split, 24. ožujka 1807.), trogirski plemić, splitski nadbiskup i posljednji primas Dalmacije i cijele Hrvatske (1784.-1807.).

Podrijetlom je iz poznate trogirske plemićke obitelji Cipiko (Ćipiko, Cippiko). Odrastao je u Kaštel Starom. Nakon završenog školovanja u Trogiru, nastavio je školovanje u hrvatskom zavodu u Loretu, da bi na sveučilištu u Padovi stekao doktorat iz crkvenog i civilnog prava.[1]

Po povratku u domovinu, obavljao te kanoničke i arhiđakonske službe u trogirskoj biskupiji, papa Pio VI. (1775.-1799.) imenovao ga je 1783. godine šibenskim biskupom, zatim sljedeće godine trogirskim te iste godine splitskim nadbiskupom.

Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine i u početku austrijske uprave, zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom te je u tom smislu vodio pregovore sa zagrebačkim biskupom Maksimilijanom Vrhovcem i austrijskim carem Franjom II.[2]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]


Prethodnik: Splitsko-makarska nadbiskupija Nasljednik:
Ivan Luka de Garagnin (1765.-1784.) Pavao Klement Miošić (1829.-1837.)
Prethodnik: Šibenska biskupija Nasljednik:
Nikola Divnić Venancij Srećko Scotti