Makarska biskupija
| Makarska biskupija | ||
| Latinski naziv | Dioecesis Macarscensis | |
| Status | biskupija | |
| Datum uspostave | 6. vek | |
| Datum promene na nivo nadbiskupije | ||
| Datum promene statusa | 30. jun 1828. spajanje sa Splitskom biskupijom |
|
| Pripadnost nadbiskupiji | pripadala je | |
| Obred | rimski | |
| Država gde se nalazi | Hrvatska | |
| Broj katolika | ||
| Površina (2006.) | km 2 | |
| Biskup | ||
| Podređene jedinice | ||
| Službene stranice | ||
| Po stanju na | 22. jula 2008. | |
Makarska biskupija je bila rimokatolička biskupija sa sjedištem u Makarskoj. Nalazila se na području današnje Republike Hrvatske.
Istorija[uredi | uredi kod]
Prvi put se spominje na crkvenom saboru u Saloni 4. maja 533. godine, a moguće je da je utemeljena i ranije. U spisima spomenutog sabora spominje se „Stjepan od Makra, biskup Makarske biskupije“ (lat. Stephanus Muccorensis, episcopus ecclesiae Muccuritanae).[1] Biskupija je propala u vreme seobe naroda, a obnovio ju je tek oko 1300. splitski nadbiskup Petar na podsticaj Svete stolice radi suzbijanja patarenske hereze koja se na neretvansko područje širila iz Bosne.
Srednjovjekovni makarski biskupi češće su stolovali u Omišu, na ostrvima i u Splitu zbog straha od patarena.[1]
Dolaskom Turaka u ove krajeve u 15. veku nestalo je Makarske biskupije koju je 1615. godine obnovio papa Pavle V.
Papinskom bulom Locum beati Petri 1828. godine, a na intervenciju austrougarskog cara, Makarska biskupija je spojena s degradiranom Splitskom biskupijom u personalnoj uniji.[1] Nakon toga, Makarska više nema rezidencijalnog biskupa, jer je on bio spojen u osobi splitsko-makarskog biskupa koji je stolovao u Splitu. Godine 1969. Splitsko-makarska biskupija uzvišena je na rang nadbiskupije.