Gus Van Sant

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Gus Van Sant
Gus Van Sant na projekciji filma Paranoid Park u novembru 2007.
Biografske informacije
Rođenje24. 7. 1952. (1952-07-24) (dob: 71)
Louisville, Kentucky, SAD
Profesionalne informacije
Zanimanjefilmski režiser
Opus
Djelatni period1982 -
Znamenita djela
Inspiracija

Gus Van Sant Jr. (rođen 24. jula, 1952. u Louisvillu, Kentucky) – američki filmski reditelj, fotograf, muzičar i pisac. Trenutno živi u Portlandu, Oregon.

Karijeru je započeo režirajući reklame. Njegova filmografija uključuje obradu romana Even Cowgirls Get the Blues Tom Robbinsa (uloge: Keanu Reeves, Roseanne Barr, Uma Thurman i k.d. lang, sa cameom William S. Burroughs i Heather Grahm) i My Own Private Idaho (takođe sa Reevesom i sa River Phoenixom. Van Sant je imao u planu da napravi film o Andy Warholu sa Phoenixom, ali je obustavio projekat zbog njegove smrti. Verovatno je najpoznatiji po filmu Good Will Hunting. Van Sant je otvoreno gej i njegovi filmovi često imaju gej likove ili tematiku.

Van Sant je imao cameo u Kevin Smithovom filmu Jay and Silent Bob Strike Back.

Napisao je scenarija za gotovo sve njegove rane filmove. Objavo je roman Pink (ISBN 0-385-49353-3), kao i knjigu njegovih fotografija, pod nazivom 108 Portraits (ISBN 0-944092-22-5).

Biografija[uredi | uredi kod]

Njegov otac je bio trgovački putnik, zbog čega se njegova porodica često selila u toku Van Santovog detinjstva. Još u detinjstvu je počeo da se interesuje za slikanje i film. Već u školi je počeo da snima na Super 8 mm filmu polu-autobiografske snimke koji su koštali između 30 i 50 dolara. Interesovanje za umetnost ga je dovelo u Rhode Island School of Design, 1970. godine, gde se upoznao sa radom avangardnih reditelja, poput Stana Brakhaga, Jonasa Mekasa i Andy Warhola. Promenio je studije sa slikarstva na film.

Posle putovanja po Evropi, Van Sant se preselio u Los Angeles, 1976. godine. Dobio je posao asistenta kod pisca/reditelja Kena Shapira, sa kojim je razvio nekoliko ideja, od kojih nijedna nije realizovana. Svoje frustracije je izrazio u filmu Alice in Hollywood, 1981. godine, koji nikada nije prikazan. U to vreme Van Sant počinje da se interesuje više za ljude koji žive u neuglednijim delovima Hollywood Boulevarda. Postaje fasciniran postojanjem marginalizovanog sveta u L.A.-u, koji je okružen uspešnim ljudima. Van Sant će se nekoliko puta baviti ovom temom i to najpre u Mala Noche (1985).

Mala Noche je snimljen dve godine nakon Van Santovog odlaska u New York, gde je radio u reklamnoj agenciji. Nakon što je uštedeo 25.000 dolara, mogao je da snimi priču o nesrećnoj ljubavi između gej prodavca i meksičkog imigranta. Neki od njegovih prepoznatljivih elemenata se nalaze već u ovom filmu: neispunjena romantika, apsurd i odnos prema homoseksualnosti. Za razliku od drugih gej reditelja, Van Sant – koji je dugo godina otvoreno gej – odbija da koristi istopolne veze, koje se često javljaju u njegovim filmovima, za iskazivanje političkih poruka.

Mala Noche mu je donela veoma brzo priznanje i odlične kritike; Los Angeles Times ga je nazvao najboljim nezavisnim filmom godine. Uspeh filma je privukao Hollywood, tako da je Van Sant dobio ponudu od Universala, koji su odustali od saradnje kada im je Van Santi izložio svoje ideje (uključujući i ideje za kasnije snimljene Drugstore Cowboys i My Own PRivate Idaho).

Van Sant se preselio u Portland, gde je počeo da radi na svojim filmovima, ostvarujući ideje koje je Universal odbio. Uz pomoć nezavisne produkcijske kuće Avenue, režirao je Drugstore Cowboys (1989) – priču o četvorici narkomana koji pljačkaju apoteke kako bi zadovoljavali svoje potrebe. Film je dobio odlične kritike, što ne samo da je potvrdilo priču o Van Santu kao dobrom reditelju, već je oživelo karijeru Matt Dillona, koji je glumio u filmu. Naredni film My Own Private Idaho prateći priču o dvojici haslera (River Phoenix i Keanu Reeves) ispituje teme neuzvraćene ljubavi, otuđenja i koncepta porodice (koji Van Sant često ispituje u svojim fimovima). Film je osvojio Independent Spirit Award za scenario (istu nagradu Van Sant je dobio i za Drugstore Cowboys).

Naredni projekat Even Cowgirls Get the Blues iz 1994. bio je skup promašaj, jednako komercijalno kao i kod kritike. Uz veliki budžet (bar za Van Santa) od 8.5 miliona dolara i ekipu koju su činili Uma Thurman, Keanu Reeves i John Hurt, film je sniman i dosnimavan, ali finalni proizvod je bio loš.

Na njegovu sreću, naredni film iz 1995. godine, To Die For ga je spasio. Film govori o ubistveno ambicioznoj devojci koja najavljuje vreme na lokalnoj TV stanici (Nicole Kidman), a u glumačkoj ekipi se nalaze i njegov favorit Matt Dillon i brat pokojnog Rivera, Joaquin Phoenix (River je umro dve godine pre toga, od overdoziranja). Ovo je bio prvi njegov pokušaj saradnje sa velikim studiom (Columbia Pictures) i uspeh mu je omogućio da nadalje realizuje svoje projekte.

Potpuno priznanje u mainstream filmskoj produkciji dobio je 1997. godine sa filmom Good Will Hunting. Film je postigao veliki uspeh, kako komercijalni, tako i u ocenama kritike. Pored toga što je zaradio više od 220 miliona dolara, film je dobio nekoliko Oscara, kao i nominaciju za najbolju režiju za Van Santa.

Iako je posle velikog uspeha Good Will Hunting-a mogao da bira kakav će film raditi, Van Sant se odlučio za remake Hitchcockovog filma Psycho (1999). Film je bio na ivici potpunog neuspeha. Pored režije, Van Sant se posvetio i muzici i izdao je dva albuma u ovom periodu: Gus Van Sant i 18 Songs About Golf, kao i knjigu Pink, koju je posvetio Riveru Phoenixu.

Godine 2000. snima nešto uspešniji film Finding Forrester sa Rob Brownom i Sean Conneryjem. Reakcije publike bile su pomešane, ali uglavnom pozitivne.

Naredni film Garry (2002) nije bio visoko-budžetan kao prethodni. Film prati dvojicu likova, obojica po imenu Garry, koji lutaju pustinjom diskutujući o TV emisijama, video igricama i ni o čemu posebno. Premijera na Sundance Film Festivalu bila je praćena podelom publike u vezi sa ocenom filma.

Bilo je potrebno godinu dana da Garry dođe do bioskopa. U međuvremenu je Van Sant već započeo rad na novom filmu, kontroverznom Elephant-u. Film govori o Masakru u Columbineu i izazvao je snažne reakcije publike na Filmskom festivalu u Cannesu, 2003. godine. Žiri nije bio jednoglasan, ali je Van Sant svejedno osvojio najveće priznanje festivala, Palme d’or.

Godine 2005. Van Sant je izbacio Last Days, izmišljenu priču o tome šta se dešavalo Kurtu Caobainu poslednjih dana njegovog života. Van Sant je film nazvao poslednjim u „Death Triology“ („Triologija smrti“), koju čine još Garry i Elephant.

Posle filma Last Days snimio je još Paris, je t’aime zajedno sa grupom reditelja i Paranoid Park, koji treba da se pojavi 2007.

Filmografija[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]