Gambija (rijeka)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Gambija
Gambra
River gambia Niokolokoba National Park.gif
Rijeka Gambije kod Nacionalnog parka Niokolo-Koba
Lokacija
Kontinenti Afrika
Regije Zapadna Afrika
Države  Gvineja
 Senegal
 Gambija
Gradovi Banjul, Janjanbureh, Fatoto
Hidrografija
Izvor
  – aps. visina
visoravan Fouta-Djalon (Gvineja)
438 m
Ušće
  – aps. visina
  – koordinate
  – vrsta
Atlantik kod Banjula
m
13°28′0″N16°34′0″W
estuarij
Dužina 1120 km
Pritoke desne: Bao Bolong, Nieri Ko
lijeve: Bitang Bolong Koulountou
Hidrologija
Protok
  – srednji

149 m³/s
Sliv
  – površina
atlanski
69.931 km²
Ulijeva se u Atlantik
Transport
Plovnost 500 km (od Banjula do Fatotoa)
Karta
Gambiarivermap.png
Karta porječja Gambije

Gambija je najveća rijeka u Zapadnoj Africi, duga 1120 km.[1] Rijeka je danas poznata zbog Gambije, najmanje zemlje u kontinentalnoj Africi, koja se praktički sastoji od uskog pojasa zemlje uz rijeku.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Od svog izvora na visoravni Fouta-Djalon na sjeveru Gvineje, rijeka teče u pravcu sjeverozapada do regije Tambakunde u Senegalu. Tu teče kroz Nacionalni park Niokolo Koba u kojem prima pritoke Nieri Ko i Koulountou, nešto prije ulaska u Gambiju kod mjesta Fatoto. Od Fatota rijeka teče uglavnom u pravcu zapada uz brojne meandre, s brojnim razdvajanjima i ponovnim spajanjima, što je fenomen tzv. pletenica. Tako je nastalo nekoliko otoka među kojima su dva najveća Slonovski otok i MacCarthy[1] (272 km uzvodno) na kojem leži grad Janjanbureh. U tom dijelu korito rijeke se probija kroz pješčanu visoravan nastalu u doba paleogena i neogena (oko 65 do 2,6 miliona godina).[1] Ovdje rijeka prima brojne manje pritoke, koji se zovu boloni, a najveći od njih je Bitang Bolon koji dotiče s juga nešto prije ušća.[1] U donjem dijelu svog toka, oko 100 km od ušća u Atlantik, korito rijeke se značajno širi (do 10 km) i na kraju svog toka kod gambijskog grada Banjula uvire u Atlantik. U neposrednoj blizini ušća, kod grada Juffurea, nalazi se otok Kunta Kinte, poznat kao jedan od punktova trgovaca robljem, danas jedno od mjesta UNESCO-ve svjetske baštine.

Hidrologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Oko 70 % sliva Gambije, što je 77.000 km², leži na manje od 100 m nadmorske visine, a čak 30 % ispod 40 m. Zbog toga se uticaj plime osjeća do 460 km uzvodno, oceanska plima utječe kako na estuarij rijeke, tako i na granicu između Gambije i Senegala (koja se zbog tog stalno mijenja).[2] Oko 42.000 km² površine porječja nalazi se iznad hidrološke stanice kod mjesta Gouloumboua (492 km od ušća) na gambijsko-senegalskoj granici, a 35.000 km² površine nizvodno od ove točke, od čega se 10.500 km² nalazi na teritoriju Gambije.[2]

Rijeka Gambija je jedan od najboljih plovnih puteva u Africi i jedina rijeka zapadne Afrike po kojoj mogu ploviti i oceanski brodovi.[1] Plovna je u većem dijelu svog toka, a prekooceanski brodovi mogu doploviti do 280 km uzvodno, sve do Janjanbureha.[2] Riječni brodovi mogu doploviti sve do Fatotoa 500 km uzvodno, skoro do granice sa Senegalom, a dalje je moguće ploviti manjim čamcima. Rijeka tako omogućuje pristup u duboku unutrašnjost Senegala i Gvineje.[2] Ona je glavna prometna arterija Gambije i njome se prevozi sve, od ljudi i tereta do pošte. Prijelaz preko rijeke moguć je jedino trajektima i to između Barra i Banjula, Bannija i Kerewana, Farafennija i Yelitende, te Kau-ura i Jessadija.[1]

Političke razmirice između Gambije i Senegala dugo su kočile razvoj potencijala rijeke i sliva.[1] Ipak, dvije su zemlje konačno 1978. osnovale Organizaciju za razvoj rijeke Gambije, kojoj se 1980. pridružila Gvineja, radi očuvanja i razvoja riječnih prirodnih resursa. Ciljevi organizacije su povećanje šumskog pojasa uz rijeku, racionalizicija korištenja prirodnih resursa i poboljšanje infrastrukture odnosno društvenih usluga u projektnom području.[2]

Flora[uredi - уреди | uredi izvor]

Rijeka Gambija podijeljena je u dvije različite ekološke zone, estuarij u donjem dijelu i gornji slatkovodni tok. Ove zone uvelike određuju vegetaciju uz rijeku. Slana oceanska voda prodire do nekih 150 km uzvodno, do mjesta Kantaur u sušnom razdoblju (novembar-juni). U donjem dijelu estuarija dominiraju mangrove šume uz obale rijeke, s velikim pojasima trske između zona, a tamo gdje je voda svježa obale su obrasle galerijom šuma.[2] Gusta mangrove močvare prostiru se do 97 km u unutrašnjost, nakon čega slijedi pojas slatkovodnih močvara koji se izmjenjuje s pojasima gustih šuma uz riječno korito. Na višim riječnim obalama ima pojasa s visokom travom i palmama.[1] Trava koja prekriva riječne obale u donjem toku (lokalno znana kao banto faros) je beskorisna jer je često izložena slanoj oceanskoj vodi, tako da u tom dijelu ima vrlo malo naselja.[1] Korito rijeke u srednjem i gornjem dijelu ima veću poljoprivrednu vrijednost. Redovne godišnje poplave plodne aluvijalne doline u srednjem dijelu toka čine je posebno pogodnom za intenzivni uzgoj riže. Na nešto višim pjeskovitim i dobro isušenim dijelovima tla odlično uspjeva kikiriki. Zbog toga u ovom dijelu toka ima dosta naselja.[1]

Fauna[uredi - уреди | uredi izvor]

Fauna rijeke Gambije je slična kao kod rijeke Senegal. Unatoč velikom bogatstvu životinjskih vrsta, endemske su samo tri vrste žaba i jedna vrsta riba.[3] Vegetacija rijeke i njezinih pritoka pruža povoljno stanište za insekte, životinje i ptice. U močvarama uz rijeku ima puno komaraca i muha cece. Rijeka obiluje ribom i brojnim životinjama, uključujući nilskog konja i krokodila. U pojasu oko rijeke živi oko 400 vrsta ptica, između ostalih vodomari, kukavice, lastavice, čaplje, medosasi, sokoli i grmuše.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 "Gambia River" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/224807/Gambia-River. pristupljeno 26. 12. 2011. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 "Gambia River" (engleski). Access Gambia. http://www.accessgambia.com/information/gambia-river-info.html. pristupljeno 26. 12. 2011. 
  3. "Senegal-Gambia" (engleski). Freshwater Ecoregions of the World. 2008.. http://www.feow.org/ecoregion_details.php?eco=509. pristupljeno 28. 12. 2011. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]