Fens

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Fens
Fenland
Karta zaljeva Wash
Karta zaljeva Wash

Fens ili Fenland je regija od oko 40.100 km² (nekadašnja močvara) u istočnoj Engleskoj, koji se proteže od sjevera prema jugu između gradova Lincoln i Cambridge.[1]

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Preko Fensa protiču rijeke Witham, Welland, Nene i Great Ouse prema Sjevernom moru do ušća u Zaljev Wash između countya Lincolnshire i Norfolk.[1]

Drenaža Fensa provedena je tako, što je dotadašnja prirodna odvodnja rijekama zamjenjena umjetnim kanalima. Nekoć je Fens bio ogromna močvara, kraj potopljene gline sa rijetkim uzvišenijim malim otocima suhog tla, kao što je Ely. Vremenom je taj bazen postao ispunjen sedimentima, ostavljajući Zaljev Wash kao uspomenu na nekadašnji puno veći zaljev. Pojas oko Washa građen je od morskog mulja i gline, a kraj južno od njega od crnog treseta.[1]

Sloj treseta bio je prije drenaže puno deblji, danas varira od nekoliko centimetara do više od 3 metra na pojedinim mjestima.[1]

Tipični pejzaž Fensa

Još su Rimljani proveli melioraciju po otocima i okolnom muljevitom tlu, ali je u kasnijim anglosaksonskim vremenima Fens bio napušten i slabo naseljen. Za srednjeg vijeka je samo komadić isušen, ali su tresetišta ostala netaknuta sve do sredine 17. vijeka. Tad je grof od Bedforda angažirao nizozemskog inženjera Corneliusa Vermuydena, da mu drenira južna tresetišta, kasnije poznata kao Bedford Level. Najipresivniji kanal koji je on dao prokopati - Old Bedford River, bio je 34 km dug i 21 metar širok, išao je od sela Earith do brane Salters Lode. Paralelno s njim (800 m istočnije) prokopan je i kanal New Bedford River, širok tridesetak metara.[1]

Trenutačni pozitivni efekt te drenaže bio je kratkog vijeka, jer je treset počeo tonuti (vjerojatno) po 3 do 4 metra, tako da je zaprijetila opasnost da se teren ponovno nađe pod vodom.[1]

Problem je riješen uvođenjem vjetrenjača, koje su mogle ispumpavati vodu sa većih dubina, tako je spašen veći dio isušenog tla, ali je treset i dalje tonuo kako je drenaža postajala efikasnija. Zbog tog su oko 1800.neka područja (dotad naseljena) postala suviše sušna. U isto to vrijeme bilo je još zona koje nikad nisu bile isušene, kao što su velika jezera Whittlesey Mere i Ramsey Mere. Po njima se još prakticirao ribolov i slične aktivnosti, ali je i malarija bila raširena. Nakon 1810. vjetrenjače su se počele zamijenjivati sa pumpama poketanim parnim mašinama, ali je nekoliko vjetrenjača ostalo raditi sve do 20. vijeka. One su danas poznati orjentiri Fensa. Parne mašine zamjenjene su dizelskim motorima, ali je višegodišnji problem zaštite niskog isušenog tla u vrijeme visokog vodostaja rijeka ostao i danas. To je dramatično dokazano za velikih poplava, kao što je bila ona u martu 1947., kad je nekoliko riječnih nasipa popustilo.[1]

Danas je Fens jedan od najbogatijih poljoprivrednih krajeva Engleske, u kom se ne siju samo tradicionalni usjevi kao što je pšenica, već i krumpir, cvijeće, voće i povrće. Ipak i danas ima još nekoliko pojasa treseta, dvoje od njih su proglašeni rezervatima prirode, one služe za proučavanje rijetkih biljaka i insekata.[1]

Wicken Fen, na istočnom rubu Fensa, koji se sa svojim poplavljenom površinom uzdiže nekoliko centimetara iznad susjednih tresetišta, podsjetnik je na Fens kakav je nekad bio dok nije isušen.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 "Fens" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/place/Fens. pristupljeno 04.11.2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]