Estonska Sovjetska Socijalistička Republika

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Estonska SSR)
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Estonska Sovjetska Socijalistička Republika
Eesti Nõukogude Sotsialistlik Vabariik
Эстонская Советская Социалистическая Республика
Savezna republika Sovjetskog Saveza
Flag of Estonia.svg
1940.1941.
1944.1991.
Flag of Estonia.svg
Zastava Grb
Zastava
(1953–1990)
Grb
(1940–1990)
Himna: "Himna Estonske SSR"
Lokacija Estonske SSR
Glavni grad Tallinn
Jezik/ci estonski, ruski
Vlada Savezna republika
Prvi sekretar
 - 1940.1941. Karl Säre
 - 1944.1950. Nikolai Karotamm
 - 1950.1978. Johannes Käbin
 - 1978.1988. Karl Vaino
 - 1988.1990. Vaino Väljas
Predsjednik Prezidija
 - 1940.1946. Johannes Vares (prvi)
 - 1983.1990. Arnold Rüütel (zadnji)
Legislatura Vrhovni sovjet
Historija Drugi svjetski rat /
Hladni rat
 - Sovjetska okupacija 16. lipnja 1940.
 - Proglašenje 21. srpnja 1940.
 - Sovjetska aneksija 6. kolovoza 1940.
 - Njemačka okupacija 1941.1944.
 - Deklaracija suvereniteta 16. studenog 1988.
 - Obnova Estonije 20. kolovoza 1991.
 - Sovjetsko priznanje 6. rujna 1991.
Površina
 - 1989. 45.227 km² (17.462 mi² )
Stanovništvo
 - 1989. (procjena) 1.565.662 
     Gustoća 34,6 /km²  (89,7 /mi² )
Valuta sovjetski rubalj
Danas dio  Estonija

Estonska Sovjetska Socijalistička Republika (estonski: Eesti Nõukogude Sotsialistlik Vabariik; ruski: Эстонская Советская Социалистическая Республика), skraćeno Estonska SSR ili ESSR, bila je administrativna jedinica bivšeg Sovjetskog Saveza[1][2] koja je obuhvaćala teritorij današnje Estonije, a postojala je formalno od 1940. do 1941. te od 1944. do 1991. godine. Estonska SSR formalno je utemeljena kao nasljednica Republike Estonije 21. srpnja 1940. godine, nedugo nakon sovjetske invazije i okupacije u jeku Drugog svjetskog rata. Nakon postavljanja marionetske staljinističke vlade,[3] koja je uživala podršku Crvene armije, na čelo Estonije, nezakonito imenovani premijer Johannes Vares proglasio je Estoniju dijelom Sovjetskog Saveza, a Estonska SSR je i formalno postala savezna republika Sovjetskog Saveza 6. kolovoza 1940. godine.[4][5] Sovjetska okupacija nakratko je prekinuta 1941. godine kada su Nijemci okupirali Estoniju i upravljali njome u sklopu Reichskommissariata Ostland do 1944. godine, kada je Sovjetski Savez ponovo preuzeo kontrolu nad Estonijom.

Većina svjetskih zemalja[6] nikada nije de iure priznala sovjetsku okupaciju Estonije (i ostalih baltičkih republika) te su samo de facto priznavali sovjetsku upravu ili ju nisu uopće priznavali.[7][8] Estonska vlada u egzilu bila je ta koja je uživala priznanje većine svjetskih država te je ona formalno predstavljala Estoniju na međunarodnoj sceni, mada u izrazito ograničenom kapacitetu.[9][10] Ova politika nepriznavanja omogućila je Estoncima da se pozivaju na načelo pravnog kontiniuteta estonskog suvereniteta prema kojem je Estonija, de iure, ostala suverena zemlja u periodu od 1940. do 1991. godine.[11]

Dana 16. studenog 1988. godine, Estonska SSR postala je prva savezna republika koja je proglasila nezavisnost od centralne vlasti u Moskvi. Dana 30. ožujka 1990. godine, novoizabrani parlament proglasio je da je Republika Estonija bila protuzakonito okupirana od 1940. godine i formalno proglasio početak prijelaznog perioda do potpune obnove estonskog suvereniteta. Korištenje svih sovjetskih simbola kao i naziva Estonska SSR formalno je dokinuto 8. svibnja 1990. godine. Estonija je 20. kolovoza 1991. godine formalno proglasila obnovu punog suvereniteta, koji je Sovjetski Savez priznao 6. rujna iste godine.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Hough, Jerry F (1997). Democratization and revolution in the USSR, 1985–1991. Brookings Institution Press. str. 214. ISBN 0-8157-3749-1. https://archive.org/details/democratizationr00houg. 
  2. „Republic, definition 3”. Merriam-Webster Online Dictionary. Merriam-Webster Online. 2009. http://www.merriam-webster.com/dictionary/republic. 
  3. Ronen, Yaël (2011). Transition from Illegal Regimes Under International Law. Cambridge University Press. str. 17. ISBN 978-0-521-19777-9. https://books.google.com/books?id=4OEHtL5xoroC&pg=PA17. 
  4. The Baltic States: Estonia, Latvia and Lithuania (Postcommunist States and Nations) David J. Smith from Front Matter ISBN 0-415-28580-1
  5. Estonia: Identity and Independence: Jean-Jacques Subrenat, David Cousins, Alexander Harding, Richard C. Waterhouse on Page 246. ISBN 90-420-0890-3
  6. Mälksoo, Lauri (2003). Illegal annexation and state continuity: the case of the incorporation of the Baltic states by the USSR. M. Nijhoff Publishers. str. 76. ISBN 978-90-411-2177-6. https://books.google.com/books?id=p5w6AQAAIAAJ. »incorporation into the Soviet Union in 1940 took place against the will of the population, and was never recognized de jure by most countries« 
  7. Hiden, John; Vahur Made; David J. Smith (2008). The Baltic question during the Cold War. Routledge. str. 209. ISBN 978-0-415-37100-1. https://books.google.com/books?id=jx4JQycHtnkC&pg=PA120. 
  8. Aust, Anthony (2005). Handbook of International Law. Cambridge University Press. str. 26. ISBN 0-521-82349-8. https://archive.org/details/handbookofintern0000aust. 
  9. Diplomats Without a Country: Baltic Diplomacy, International Law, and the Cold War by James T. McHugh, James S. Pacy, Page 2. ISBN 0-313-31878-6
  10. „President of the Republic at the State Dinner hosted by President T. E. Mary McAleese and Dr. Martin McAleese”. President. 14 April 2008. http://president.ee/en/official-duties/speeches/2625-president-of-the-republic-at-the-state-dinner-hosted-by-president-t-e-mary-mcaleese-and-dr-martin-mcaleese-14-april-2008-dublin-republic-of-ireland/index.html. »" ... we are thankful that Ireland never recognised the illegal annexation of Estonia by the Soviet Union after the Second World War. We will never forget John McEvoy, Estonia’s honorary consul in Dublin from 1938 to 1960."« 
  11. David James Smith, Estonia: independence and European integration, Routledge, 2001, ISBN 0-415-26728-5, pXIX

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavni izvori
Dodatna literatura

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]