Domenico Selvo
| Domenico Selvo | |
|---|---|
| dužd Venecije | |
| |
| Pečat Domenica Selva | |
| Vladavina | 1071–1084 |
| Rođen/a | nepoznato |
| Umro/la | 1087 |
| Prethodnik | Domenico I Contarini |
| Nasljednik | Vitale Faliero |
| Supruga/supruge | Teodora Selvo |
Domenico Selvo (? - 1087) bio je dužd Venecije koji je vladao od 1071. do 1084. O njegovom porijeklu i ranom životu se malo zna. Za vrijeme vladavine svog prethodnika Domenica I Contarinija je službovao kao diplomat. Nakon njegove smrti 1071. je postao dužd na izborima koji su prvi opisani u tekstu jednog očevica. Selvo je u prvim godinama vladavine uživao veliku popularnost, velikim dijelom zahvaljujući dugotrajnom miru i prosperitetu stvorenom diplomatskom aktivnošću Contarinija. Selvo je nastavio njegovu politiku, a posebnu vještinu iskazao u borbi za investituru kada je zadržao dobre odnose i sa rimsko-njemačkim carem Heinrichom IV i sa papom Grgurom VII. Selvo je nastavio graditi dobre odnose i sa Bizantom, kome je od 1081. pomagao u ratu s Normanima pod Robertom Guiscardom. Iako nije uspio spriječiti normansku invaziju Balkana, mletačka flota je Normanima nanijela teške poraze, te je Venecija u znak zahvalnosti primila Zlatnu bulu od cara Aleksija I Komnena, odnosno niz trgovačkih povlastica na kojima će se temeljliti njeno poslovno carstvo na Istočnom Mediteranu u sljedećim vijekovima. Neočekivani poraz od Guiscardove flote kod Krfa 1084. je Selvu, međutim, značajno srušio popularnost te je u decembru pokrenuta inicijativa za njegovo svrgavanje. Selvo je na to reagirao dobrovoljnim odstupanjem, stvorivši presedan koji će omogućiti čvršće oblikovanje Venecije kao republike. Zamijenio ga Vitalie Faliero. Selvo je otišao u samostan gdje je umro tri godine kasnije.
- Gallicciolli, Giovanni Battista. (1795). Delle memorie venete antiche, Venezia: D. Fracasso, Vol. VI. LCC DG676.3 .G3 Pre-1801 Coll. (it)
- Grubb, James S. "When Myths Lose Power: Four Decades of Venetian Historiography". The Journal of Modern History, Vol. 58, No. 1. (Mar., 1986).
- Hazlitt, W. Carew. (1915). The Venetian Republic: Its Rise, its Growth, and its Fall. A.D. 409–1797, London: Adam and Charles Black. LCC DG676 .H43 1915.
- Komnene, Anna. (1148). The Alexiad, London: Penguin Classics. ISBN 0-14-044958-2.
- McClellan, George B. (1904). The Oligarchy of Venice, Boston and New York: Houghton, Mifflin and Company. LCC DG677 .M13.
- Molmenti, Pompeo. (1906). Venice: its Individual Growth from the Earliest Beginnings to the Fall of the Republic. The Middle Ages: Part I. Translated by Horatio F. Brown. London: John Murray, Albemarle Street, W. LCC DG676 .M7.
- Muir, Edward. (1986). Civic Ritual in Renaissance Venice, Princeton: Princeton University Press. ISBN 0-691-10200-7.
- Munk, Judith; Munk, Walter. "Venice hologram". Proceedings of the American Philosophical Society, Vol. 116, No. 5. (October 13, 1972).
- Nicol, Donald M. (1988). Byzantium and Venice: A Study in Diplomatic and Cultural Relations, Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-42894-7.
- Norwich, John Julius. (1989). A History of Venice, New York: Vintage Books. ISBN 0-679-72197-5.
- Rendina, Claudio. (2003). I dogi: Storia e segreti, Rome: Newton Compton. ISBN 88-8289-656-0. (it)
- Sansovino, Francesco. (1581) Venetia, citta nobilissima et singolare, descritta..., lib. xii, Bergamo: Leading. ISBN 88-86996-24-1. (la)
- Skinner, Patricia. (2003). Family Power in Southern Italy, Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-52205-6.
- Staley, Edgcumbe. (1910). The Dogaressas of Venice (the wives of the Doges), New York: C. Scribner's sons. LCC DG671.5 .S7.
- Wiel, Alethea. (1894). Venice, New York: G.P. Putnam's sons. ISBN 1-4179-3411-5.
- Wolff, Larry. "Venice and the Slavs of Dalmatia: The Drama of the Asiatic Empire in the Venetian Enlightenment". Slavic Review, Vol. 56, No. 3. (Autumn 1997).
| Političke funkcije | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Domenico I Contarini |
dužd Venecije 1071–1084 |
Slijedi: Vitale Faliero |
