Christian Barnard

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Kristijan Barnard

Christiaan Barnard (1968).jpg

Datum rođenja: 8. 11. 1922.
Mesto rođenja: Beaufort West (Južnoafrička Unija)
Datum smrti: 2. 9. 2001.
Mesto smrti: Pafos (Kipar)

Kristijan N. Barnard (engl. Christiaan N. Barnard; Beaufort West, 8.11. 1922Pafos, 2.9. 2001) je bio južnoafrički kardiohirurg koji je izveo prvu uspješnu transplantaciju srca.

Prva uspješna transplantacija srca[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon prve uspješne transplantacije bubrega 1953, u SAD, Barnard je izveo prvu transplantaciju bubrega u Južnoafričkoj Republici u oktobru 1967.[1] Barnard je nekoliko godina eksperimentisao sa transplantacijama srca na životinjama. Transplantirano srce je dobilo više od 50 pasa.[2] Zahvaljujući pomacima koje su napravili pioniri, među njima i Norman Šamvej, nekoliko hirurških timova je bilo u poziciji da pripremi prvu transplantaciju srca. Bernard je imao pacijenta koji je bio spreman da se podvrgne proceduri, ali mu je bio potreban odgovarajući donor. [2]

Izveo je prvu transplantaciju srca na svijetu 3.12. 1967, uz asistenciju svog brata Marijusa Bernarda, a operacija je trajala 9 sati i u njoj je učestvovalo 30 ljudi. Pacijent je bio Luis Vaškanski, 54-godišnji prodavac, koji je bolovao od dijabetesa i neizlječive srčane bolesti.[2] Bernard je kasnije napisao: „Čovjeku koji umire nije teško donijeti tešku odluku jer zna da je na kraju. Ako vas lav juri ka obali na kojoj su krokodili, vi ćete skočiti u vodu, uvjereni da imate šansu da preplivate na drugu stranu.“ Donor je bila mlada Deniz Darval, kojoj je mozak oštećen u nesreći 2.12. 1967, dok je prelazila ulicu u Kejptaunu. Nakon što mu je njen otac dozvolio da iskoristi kćerkino srce, Bernard je izvršio transplantaciju.

Barnard je postao međunarodna zvijezda preko noći i bio proslavljen širom svijeta zbog svojih dostignuća te je uživao medijsku pažnju nakon operacije. Nastavio je da vrši transplantacije srca. Nakon transplantacije koja je izvršena 2.1. 1968. pacijent Filip Blajberg je proživio 19 mjeseci. Doroti Fišer je dobila srce 1969, i postala prvi crni primalac. Živjela je 12 godina i šest mjeseci nakon transplantacije.[3] Dirk van Zil koji je dobio srce 1971. je pacijent koji je najduže poživio sa novim mišićem, preko 23 godine.[4]

Smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Kristijan Barnard umro je septembra 2001, dok je bio na odmoru u Pafosu, na Kipru. Prvi izvještaji su pokazivali da je umro od srčanog udara, ali je autopsija pokazala da je umro od ozbiljnog napada astme.[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Lederer, Susan E. (2008). Flesh and Blood: Organ Transplantation and Blood Transfusion in Twentieth-Century America. Oxford University Press. str. 174. ISBN 9780195161502. http://books.google.com/books?id=JaZn25Uv6XwC&dq=flesh+and+blood&client=firefox-a&source=gbs_summary_s&cad=0. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "Memories of the Heart". Doylestown, Pennsylvania: Daily Intelligencer. 1987. p. A-18. 
  3. "Barnard Celebrates 75th in Home Town". Daily Dispatch. 8. 11. 1997.. http://www.dispatch.co.za/1997/11/08/page%207.htm. pristupljeno 28. 3. 2009.. 
  4. "Dirk van Zyl, 68; Had '71 Transplant". New York Times. 7. 7. 1994. Pristupljeno 28. 3. 2009.. 
  5. "Autopsy confirms asthma killed Barnard". Cyprus Mail. 5. 9. 2001. Archived from the original on 27. 9. 2007. Pristupljeno 15. 3. 2007.. 

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]