Chianti (vino)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Chianti
Boce Chiantia u obliku tikvice opletene slamom
Boce Chiantia u obliku tikvice opletene slamom
Boce Chiantia u obliku tikvice opletene slamom
Država  Italija
Regija Toskana
Provincija Arezzo
Firenca
Pisa
Pistoia
Prato
Siena[1]

Chianti je ime brojnih crnih vina, iz regije Chianti, brežuljkastog kraja koji leži u trokutu između Firence - Siene i Arezza u Toskani. Još i danas se najčešće veže uz karakteristične boce u obliku tikvice opletene slamom, iako danas još samo nekoliko proizvođača tako plasira svoje vino, dok većina drugih koristi standardne boce od 0.7 L.

To je suho vino, lagano kiselkasto koje ima od 11,5 % do 12,5 % alkohola (Classico).[2]

Karakteristike i historija[uredi | uredi kod]

Najraniji dokument o vinu chianti datira iz 13. vijeka kad je vinogradarstvo prosperiralo po Brdima Chianti (Colline del Chianti) pored Firence.

Recepturu za kupažu Chiantija kreirao je baron Bettino Ricasoli zvan i Barone di Ferro (Čelični baron)[3] nakon ujedinjenja Italije, ona je glasila 70% crnog vina od sorte grožđa Sangiovese, 15% od Canaiola i 15% od bijele malvazije.

Consorzio Chianti Classico bio je prva proizvođačka zadruga vinara u Italiji osnovana 14. maja 1924, na osnivačkoj skupštini u Raddi na kojoj se okupilo 33 proizvođača, cilj te zadruge bio je zaštita i promocija vina Chianti.[4]

Boca Chiantia (u pozadini se vidi Arno kod Pise)
Grožđe Sangiovese baza za vino Chianti

Oni su to napravili jer se već tada počelo plagirati Chianti i u drugim krajevima Toskane, iako je geografsku regiju Chianti odredio još 1716. svojim ediktom vladar Velikog Vojvodstva Toskana - Cosimo III. de' Medici.[4] To su bila sela Castellina Gaiole, Radda i nešto udaljenije Greve - jedini službeno priznati proizvođači vina chianti.

Karta vinarske regije Chianti, sa podregijama

Od samog početka Consorzio Chianti Classico, ljepio je na svoje proizvode markicu sa likom Crnog pijetla (Gallo Nero), jer je to bio simbol srednjovjekovne Lege Militare del Chianti (Vojničkog saveza) toga kraja.[4]

Od 1924. do 1967. Consorzio Chianti Classico vodio je duge i teške pravne bitke da dobije ekskluzivitet na vino - Chianti, i da se razlikuje od ostalih vina, koja su se proizvodila po ostaloj Toskani. Važan prvi korak ostvaren je 1932. Uredbom ministarstva, koje je identificiralo sedam odvojenih zona u kojima se proizvodi chianti, a najstariju zonu Consorzia Chianti Classico, proglasilo zasebnom zonom - Classico da bi se vina iz te zone razlikovala od ostalih. Od tada pa nadalje - Classico znači "prvi" ili "izvorni".

Vinska regija Chianti od 1932., ima sedam podregija, a to su; Classico, Colli Aretini (Aretinska brda), Colli Fiorentini, Colline Pisane, Colli Senesi, Montalbano i Rufina.[2] Većina naselja koja su 1932. uvrštena u podregiju Classico, dodala su Chianti svom imenu kao što je to napravio - Greve in Chianti 1972.

Kad je 1967. stupio na snagu Zakon o klasifikaciji vina u odnosu na njihovo geografsko porijeklo, Chianti Classico dobio je predikat vrhunskog vina kontroliranog porijekla (talijanski: Denominazione di origine controllata, akronim: DOC)[4]

Vina iz zone Classico su 1984. nakon uvođenja novog zakona o porijeklu vina dobila novi predikat - Denominazione di origine controllata e garantita, kao novu oznaku za vrhunska vina.[4]

Druga velika zadruga Consorzio Vino Chianti osnovana je 1927. ona obuhvaća proizvođače iz ostalih proširenih zona (Arezzo, Firenca, Pisa, Pistoia, Prato i Siena.[1], koji također mogu dobiti od 1967. predikat DOC a od 1984. - DOCG.[1]

Tokom 1970-ih proizvođači su počeli smanjivati količinu bijelog grožđa u Chiantiju, pa je od 1995. taj postupak i legaliziran, tako da se pojedini Chiantiji prave i od 100% sorte grožđa Sangiovese. Ali još uvijek regulativa za vina Chianti, dopušta i sva ona vina koja sadrže najmanje 80% sangiovesea, a ostalih 20% mogu biti kojekakve sorte od domaćih do internacionalnih. Odležani chiantiji (38 mjeseci umjesto uobičajenih 4 do 7) dobijaju oznaku i predikat - Riserva. Oni chiantiji koji ispunjavaju još strožije zahtjeve; niski prinos grožđa, veća količina alkohola i suhi ekstrakt) mogu dobiti predikat - Chianti Superiore, ali se to ne odnosi na vina iz podregije Classico koji taj predikat nemogu nositi (ona zauzvrat nose predikat Chianti Classico Gran Selezione).

Osim Classica i Rufina, podregije koja leži sjeveroistočno od Firence prema Pistoiji, sve druge nose oznaku podregije iz koje dolaze (Siena, Arezzo itd). Dijelu podregije Colli Fiorentini je 1996. dano ime Montespertoli.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 Chianti (talijanski). Consorzio Chianti. Pristupljeno 26. 10. 2014. 
  2. 2,0 2,1 Chianti (talijanski). Enciklopedia Treccani. Pristupljeno 26. 10. 2014. 
  3. Il risorgimento di “enotria”: Cavour e Ricasoli, artefici dell’unità d’Italia e della riscossa dell’Italia del vino (talijanski). Consorzio Chianti Classico. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-03. Pristupljeno 26. 10. 2014. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Storia (talijanski). Consorzio Chianti Classico. Pristupljeno 26. 10. 2014. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]