Britonski jezici

Britonski jezici
Britonski jezici
Regije	Wales, Cornwall, Bretanja
Jezička porodica	Indoevropski jezici Keltski jezici Otočki keltski jezici Britonski jezici Britonski jezici; ; ; ;
Jezički kodovi
ISO 639-1	–
ISO 639-3	brit

Britonski, britski, britonski keltski ili britanski keltski jezici (engleski: Brittonic^[1], Brythonic, Brittonic Celtic ili British Celtic languages) je ime za jednu od dviju grupa otočkih keltskih jezika, koji se govore po Britanskom otoku i Bretanji. U tu grupu spadaju; kambrijski, velški, Kornijski i bretonski jezik.^[2]

U Britonske jezike poneki lingvisti ubrajaju i diskutabilne izmrle piktski i ivernijski jezik.

Britonski se razlikuju se od druge skupine otočkih keltskih jezika - gelskih jezika, po tom što imaju glasa - p, na mjestu gdje gelski jezici uobičajeno imaju glas - k (ili q) kog pišu sa - c). Pretpostavlja se da su oba glasa izvedena iz prastarog indoevropskog glasa - kw.^[2]

Zbog toga glasa - p britonske jezike ponekad nazivaju P-keltski.^[2]

Toj jezičnoj skupini ime - britonski, dao je velški lingvist John Rhys krajem 19. vijeka, na bazi velške riječi - brython za Kelta, kako bi se razlikovao od jezika Anglosaksonaca i Škota.^[3] Velšani su tu riječ usvojili od Rimljana koji su sve britanske Kelte zvali - britton ili britto. ^[4]

Britonski koji je nekoć bio većinski jezik u u Walesu i Cornwallu, danas govore samo poneki, slična je stvar i u francuskoj Bretanji gdje su bretonski donijeli kolonisti iz Britanije. ^[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]