Britonski jezici
| Britonski jezici | |
|---|---|
| Regije | Wales, Cornwall, Bretanja |
| Jezična porodica | Indoevropski jezici
|
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | – |
| ISO 639-3 | brit |
 | |
Britonski, britski, britonski keltski ili britanski keltski jezici (engleski: Brittonic[1], Brythonic, Brittonic Celtic ili British Celtic languages) je ime za jednu od dviju grupa otočkih keltskih jezika, koji se govore po Britanskom otoku i Bretanji. U tu grupu spadaju; kambrijski, velški, Kornijski i bretonski jezik.[2]
U Britonske jezike poneki lingvisti ubrajaju i diskutabilne izmrle piktski i ivernijski jezik.
Britonski se razlikuju se od druge skupine otočkih keltskih jezika - gelskih jezika, po tom što imaju glasa - p, na mjestu gdje gelski jezici uobičajeno imaju glas - k (ili q) kog pišu sa - c). Pretpostavlja se da su oba glasa izvedena iz prastarog indoevropskog glasa - kw.[2]
Zbog toga glasa - p britonske jezike ponekad nazivaju P-keltski.[2]
Toj jezičnoj skupini ime - britonski, dao je velški lingvist John Rhys krajem 19. vijeka, na bazi velške riječi - brython za Kelta, kako bi se razlikovao od jezika Anglosaksonaca i Škota.[3] Velšani su tu riječ usvojili od Rimljana koji su sve britanske Kelte zvali - britton ili britto. [4]
Britonski koji je nekoć bio većinski jezik u u Walesu i Cornwallu, danas govore samo poneki, slična je stvar i u francuskoj Bretanji gdje su bretonski donijeli kolonisti iz Britanije. [3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Brittonic” (engleski). LINGUIST List. Pristupljeno 25. 12. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 „Brythonic languages” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 25. 12. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 „Lenguas britónicas” (španjolski). Enciclopedismo. Pristupljeno 25. 12. 2017.[mrtav link]
- ↑ „Brittonic” (engleski). Merriam-Webster. Pristupljeno 25. 12. 2017.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Brythonic languages (en)
- Lenguas britónicas[mrtav link] (es)