Kontinentalni keltski jezici
| Kontinentalni keltski jezici | |
|---|---|
| Regije | Kontinentalna Evropa |
| Broj govornika | (izumrli) |
| Jezična porodica | Indoevropski jezici
|
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | – |
| ISO 639-3 | – |
 | |
Kontinentalni keltski jezici (engleski: Continental Celtic languages) je kolektivni izraz za sve keltske jezike koji su govorili na evropskom kontinentu u željezno doba. Svi oni su izumrli u prvim vijekovima nove ere[1], tako da se ni danas ne zna njihov točan broj, ni razlike među njima.
Zna se da su se razlikovali su se od Otočkih keltskih jezika koji su se govorili po Britaniji i Irskoj.[2]
Karakteristike i geografska rasprostranjenost[uredi | uredi kod]
Sa sigurnošću se mogu identificirati samo tri različita jezika[1];
- Keltiberski (Španjolska),
- Lepontski (Sjeverna Italija) i
- Galski (Francuska, Sjeverna Italija).[1][2]
Postoje arheološki i nešto malo onomastičkih dokaza da se keltski govorio na puno širem prostoru, od Britanskih otoka. Negdje nakon 500. pne. govornici keltskog živjeli su u današnjoj Španjolskoj i Portugalu, Francuskoj, Belgiji, južnim dijelovima Nizozemske i Njemačke, južnoj Poljskoj, Švicarskoj, Austriji, Sjevernoj Italiji, Češkoj, Mađarskoj, sjevernoj Hrvatskoj i Srbiji, Balkanu i sjevernoj Grčkoj.[1]
Za cisalpinski galski, koji se govorio po Sjevernoj Italiji, danas se misli da je bio samo dijalekt galskog koji se govorio u Galiji.[2] Isto vrijedi i za norijski koji se govorio po Centralnoj i istočnoj Evropi.
U Keltskoj enklavi Galatiji u Maloj Aziji - se razvio i govorio galatski, za kog se nemože precizno odrediti dali je bio jezik ili dijalekt.[1]
Preživjeli arheološki ostaci sastoje se od natpisa na kamenu, olovu i keramici, ispisani su latinicom ili grčkim alfabetom. Neki su posvećeni bogovima i boginjama, drugi ljubavnim izjavama, a ima i magijskih.[2] Oni su pronađeni samo po Galiji i u Sjevernoj Italiji, ali je njihovo tumačenje u većini slučajeva upitno.[3] Tako da se najveći dio dokaza za postojanje kontinentalnih keltskih jezika sastoji se od imena ličnosti, plemena i naselja zabilježenih od grčkih i latinskih pisaca.[3]
Kontinentalni keltski je vrlo brzo izumro u istočnoj Evropi, ali ne i najudaljenijoj enklavi u Maloj Aziji - Galatiji. Dokaz za to je je Pavlova Poslanica Galaćanima upućena ljudima, čija kultura već bila pod utjecajem Grčke, ali koji su još i tad vjerojatno zadržali nešto od svoje kulture. O tome svjedoče klasični autori, koji su dokumentirali mnoštvo imena toponima, čiji su keltski izvori jasni.[3] Tako znamo da su svoje najveće sveto mjesto zvali - Drunemeton, što je značilo dru=hrast, nemeton=svetište.[4]
U svojim komentarima na Pavlovu Poslanicu sv. Jeronim (umro 419./420.) navodi da Galati i dalje govore gotovo istim jezikom kao i Kelti kod Triera.[3] Kako se zna da je on boravio u oba kraja, njegov se komentar ne može odbaciti, ali ni uzeti kao apsolutni dokaz, jer on zapravo nije poznavao keltski. Po svemu sudeći historija kontinentalnog keltskog završila je kad je počeo razvoj Otočkih keltskih jezika.[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Continental Celtic” (engleski). Blackwell Reference Online. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-13. Pristupljeno 19. 12. 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 „Continental Celtic - Introduction ” (engleski). University of Cambridge. Pristupljeno 19. 12. 2017.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 „Celtic languages” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 19. 12. 2017.
- ↑ „A Dictionary of Celtic Mythology ” (engleski). Oxford University Press. Pristupljeno 19. 12. 2017.
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Continental Celtic Arhivirano 2017-02-13 na Wayback Machine-u (en)