Galski jezik

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Galski jezik
Govori se u
Ukupno govornici
Jezička porodica Indoevropski jezici


>Protokeltski
->Keltski jezici
-->Kontinentalni keltski
--->Galski jezik
---->

Jezički kodovi
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2
ISO 639-3 xtg

Galski jezik (engleski: Gaul ili Gaulish language, ISO: 639-3 xtg[1]) je ime izumrlog keltskog jezika kog su govorili Kelti u Galiji i po Zapadnoj i Centralnoj Evropi i Maloj Aziji do prije nekih 500 godina.[2]

Njegovo postojanje dokumentiraju pronađeni natpisi iz Francuske i Sjeverne Italije i neke riječi i toponimi koje su zabilježili Antički pisci. Današnje poznavanje leksika, sintakse i fonologije galskog je vrlo tanašno, kao i precizan odnos prema keltskim jezicima na Britanskom i Irskom otoku. [2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Najstariji natpis na galskom je iz 3. vijeka pne., ali većina pronađenog materijala potječe iz Nove ere. Današnje poznavanje i proučavanje galskog jezika, bazira se na nekoliko različitih izvora, od utjecaja koje je ostavio na francuski, preko imena osoba, plemena i toponima, koje su zabilježili rimski i grčki pisci, a iznad svega na stotinjak pronađenih orginalnih natpisa, iako se većina sastoji od samo nekoliko riječi (obično vlastitih imena) i stereotipnih fraza (često u fragmentima). Prema Isidoru Seviljskom - Gali su to ime dobili zbog svoje bijele kože, jer na starogrčkom - gala znači mlijeko.[3]

Od svih Kontinentalnih keltskih jezika na galskom ima najviše arheoloških nalaza. Pronađeno je dosta natpisa isklesanih u kamenu grčkim alfabetom kod Marseilla, koji je nekad bio grčka kolonija)[3]

Pronađeno je i dosta novijih natpisa po centralnoj Francuskoj uklesanih latiničnim pismom koji sežu do doba kad je Cezar pokorio Galiju (52. pne.). To je opus od oko 15 kratkih grobnih natpisa na kamenu i fragmenti kalendara iz 2. vijeka. U Sjevernoj Italiji pronađeno je šest natpisa, napisanih u jednoj varijanti etrurskog pisma - lugano. Od tri veća natpisa na kamenu, dva su dvojezična, na galskom i latinskom. Jedan je grobni natpis pronađen kod Todia (Umbria), a drugi kod Vercellia (istočni Pijemont). Ovi natpisi očito potječu iz vremena kada je politički i kulturni utjecaj [[Antički Rim|Rima[[ već bio značajan po Sjevernoj Italiji a to je bio 3. vijek pne. ili nešto malo kasnije.[3]

Između 1970. - 1985. pronađene su još tri ploče napisane latiničnim pismom, sa tekstovima koje je teško interpretirati, jer nedostaju komadići. Keramička ploča iz Lezouxa (Puy-de-Dôme) ima oko 50 riječi, koje su izgleda neki popis moralnih maksima.[3]Kod Chamalièresa pronađena je mala olovna ploča sa nešto više od 50 riječi iz 1. vijeka, a kod mjesta L'Hospitalet-du-Larzac (Aveyron) također olovna ploča sa oko 200 riječi (oko 100.).[3]

Gramatika[uredi - уреди | uredi izvor]

Galski jezik nije imao jedinstvenu sintaksu, osnovni red je bio subjekt, glagol i predikat, ali u drugim slučajevima to je išlo - subjekt, predikat i glagol, a moglo se i poredati i ovako glagol, subjekt i predikat.[3]

Brojevi su glasili: 1 cintuxo(s), 2 al(l)os, 3 trito(s), tr(itios), 4 petuar(ios), 5 pinpetos, 6 suexos, 7 sextametos, 8 oxtumeto(s), 9 namet(os), 10 decametos.[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Gaulic" (engleski). LINGUIST List. http://multitree.org/codes/xtg. pristupljeno 22. 12. 2017.. 
  2. 2,0 2,1 "Gaulish language" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Gaulish-language. pristupljeno 22. 12. 2017. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 "Lengua Gala" (španjolski). PROEL. http://www.proel.org/index.php?pagina=mundo/indoeuro/celtico/celticocon/galo. pristupljeno 21. 12. 2017. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]