Bolgrad (Ukrajina)
Bolgrad
Болград | |
|---|---|
grad | |
 | |
 Zastava  Grb | |
  Bolgrad | |
| Koordinate: 45°40′02″N 28°36′46″E / 45.667222°N 28.612778°E | |
| Država | Ukrajina |
| Oblast | Odeška |
| Rajon | Bolgradski |
| Osnovan | 1821. |
| Uprava | |
| • Gradonačelnik | Sergіj Gavrilovič Dimitrіjev |
| Površina | |
| • Ukupno | 11,70 km² |
| Nadmorska visina | 75 m |
| Stanovništvo (2022) | |
| • Ukupno | 14.818 |
| • Gustina | 1.266/km² |
| Poštanski broj | 68700-68706 |
| Pozivni broj | (+380) 4846 |
Bolgrad (ukr. Болград) je grad u južnozapadnoj Ukrajini od 14.818 stanovnika.
Geografija[uredi | uredi kod]
Nalazi se na samoj granici Ukrajine sa Rumunijom i Moldavijom. Ušće rijeke Dunava se nalazi nekih osamdeset kilometara od grada a isti grad leži na sjevernoj obali Jalpuga, jezera u sastavu dunavskog ušća. U krugu šezdeset kilometara nalaze se gradovi Galaci, Brajla, Tulča, Izmajil. Bolgrad je udaljen 218 kilometara od Odese i 166 kilometara od Kišinjeva.
Historija[uredi | uredi kod]
Bolgrad su 1821. godine osnovali bugarski doseljenici u Besarabiji pod vodstvom generala Ivana Inzova (1768-1845), na mjestu bugarskog naselja Tabaki (Табакі) i uz dopuštenje ruske vlade, gdje su se preselili iz osmanske Bugarske (v. Rumelija) u Rusko Carstvo. Inzov je od 1818. do kraja života bio stalni predsjednik Povjereničkog odbora za strane doseljenike na južnom području Rusije. Za vrijeme rata preko Dunava sa Osmanskim Carstvom, dana 21. maja 1828. ruske trupe predvođene carem Nikolom su napustile grad.
Godine 1853., tijekom rata između Ruskog Carstva i Osmanskog Carstva, u Bolgradu je formirana dobrovoljačka pukovnija. Nakon Krimskog rata (1853/56.), prema Pariškom mirovnom sporazumu južni dio Budžaka, uključujući 40 bugarskih i 83 gagauskih kolonija, pripao je Kneževini Moldaviji, koja je bila satelit osmanske vlasti. Selo Kubej (Кубей) postalo je ruska granična postaja. Bježeći pred osmanskom i austrijskom policijom, u njemu je 1858. živio utemeljitelj bugarske revolucionarne poezije Georgi Rakovski (1821-1867). U to je vrijeme napisao nekoliko pjesama, uključujući „Odgoda u kubanskoj karanteni” i „Sjećanja na bugarsku prošlost”.
Bolgrad je bio dio Moldavije od 1856. do 1859., a zatim Rumunije od 1859. do 1878., od 1918. do 1940. i od 1941. do 1944., prije nego što je uključen u teritorij SSR Ukrajine unutar Sovjetskog Saveza.
Početkom januara 1918. Besarabiju su napale trupe Kraljevine Rumunije. U Bolgradu su okupatori masakrirali stanovnike grada i zatim vodili politiku nasilne rumunizacije regije, zatvarajući bugarske obrazovne ustanove. Počeli su pritom izgradnju strateške autoceste Bolgrad – Izmail.
Godine 1921. bio je predmet jednog terorističkog napada.[1]
26. jula 1941. godine Bolgrad su okupirale njemačke i rumunjske trupe. Već 28. jula svi židovski muškarci satjerani su u sinagogu, nakon mučenja odvedeni izvan grada i strijeljani. Počele su masovne rekvizicije imovine i pljačke. Tri godine okrug je bio pod fašističkoj vlasti. Počela je djelovati podzemna partizanska organizacija i oko 600 stanovnika iz Bolgradske oblasti borilo je se u redovima Crvene armije. Gotovo svi su odlikovani medaljama i ordenima. 24. augusta 1944. sovjetske trupe 31. gardijskog streljačkog korpusa 46. armije 3. ukrajinskog fronta ušle su u Bolgrad.
Padom SSSRa, grad je pripao nezavisnoj Ukrajinu.
Klima[uredi | uredi kod]
Bolgrad se nalazi u južnom pojasu umjerene klime, pa ima vruća i suha ljeta, dok su zime prilično tople.
| Klimatološki medijani za Bolgrad | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Mjesec | jan-sij | feb-velj | mar-ožu | apr-tra | maj-svi | jun-lip | jul-srp | aug-kol | sep-ruj | okt-lis | nov-stu | dec-pro | godina |
| Apsolutni maksimum (°C) | 10 | 17 | 21 | 26 | 30 | 35 | 36 | 35 | 32 | 26 | 23 | 16 | 36 |
| Srednji maksimum (°C) | 0 | 2 | 8 | 16 | 21 | 26 | 28 | 27 | 23 | 17 | 10 | 3 | 15 |
| Srednja dnevna (°C) | −3 | 0 | 4 | 10 | 15 | 20 | 22 | 21 | 17 | 12 | 6 | 0 | 10 |
| Srednji minimum (°C) | −6 | −2 | 0 | 5 | 10 | 15 | 16 | 15 | 11 | 7 | 3 | −2 | 6 |
| Apsolutni minimum (°C) | −23 | −21 | −13 | −6 | 1 | 6 | 10 | 6 | 2 | −3 | −8 | −20 | −23 |
| Precipitacija (mm) | 30 | 30 | 30 | 30 | 50 | 50 | 40 | 20 | 30 | 20 | 30 | 40 | 470 |
| Izvor: Weatherbase[2] | |||||||||||||
Demografija[uredi | uredi kod]
Okolna Bolgradska gromada je pretežno naseljena etničkim Bugarima, sa većinama od oko 61 % stanovnika. Sam grad Bolgrad je naseljen u velikom broju besarabskim Bugarima i lokalno stanovništvo ga smatra neslužbenom prijestolnicom besarabske historijske četvrti Budžak (Буджак). Godine 1897. etnički sastav prema materinjem jeziku bio je 68,9 % Bugara, 11,3 % Rusa, 9,7 % Židova, 5 % Moldavaca i Rumuna, 2,5 % Ukrajinaca, 1% Turaka i 0,8 % Poljaka.[3] Od ukrajinskog popisa stanovništva iz 2001. Bugari i dalje čine najveću etničku skupinu u gradu, čineći gotovo polovicu stanovništva. Druga najveća skupina su Ukrajinci, a odmah iza njih slijede Rusi. Grad također ima značajan broj moldavskog i gagauskog stanovništva.[4]
Demografske tabele
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
Administracija[uredi | uredi kod]
Administrativna lokacija Židačiva je unutar Odeške oblasti, Bolgradskog rajona, Bolgradske gromade.[α 1]
Ekonomija[uredi | uredi kod]
Od 1920. Bolhrad je imao industriju ugljena.[5]
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
Bolgradska gimnazija „Georgi Sava Rakovski”, osnovana 1858. godine, je najstarija gimnazija iz bugarskog narodnog preporoda.[6][7]
Poznate osobe[uredi | uredi kod]
- Dimitar Grekov, bugarski političar
- Danail Nikolajev, bugarski general
- Georgi Todorov, bugarski general
- Vladimir Cavarnali, bugarski rumunjski pjesnik, novinar i politički lik
- Irina Molokanova, pridnjestrovska političarka
- Petro Porošenko, političar i poduzetnik
- Mikola Šmatko, ukrajinski likovni umjetnik
- Ivan Nikitič Inzov, ruski general
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Centar Bolgrada -
Bolgradska gimnazija -
Bolgradska gimnazija -
Crkva sv. Nikole -
Inzovov mauzolej -
Katedrala Preobraženja -
Katedrala Preobraženja -
Katedrala Preobraženja -
Ulica u Bolgradu -
Puškinov park
.jpg)
Bilješke[uredi | uredi kod]
- ↑ (uk) Болградська міська громада.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Bomb in Bolgrad Palace Kills 100 Guards, Report”. Chicago Tribune. 12. decembar 1921. Pristupljeno 19 January 2017.
- ↑ Weatherbase
- ↑ (ru) Первая Всеобщая перепись населения Российской империи, 1897 г.. III. 1905. str. 70-73.
- ↑ [1].
- ↑ Kaba, John (1919). Politico-economic Review of Basarabia. United States: American Relief Administration. str. 27.
- ↑ Манолова, Надя; Красимира Табакова (2008). „150 години Болградска гимназия” (bg). Държавна агенция за българите в чужбина. Arhivirano iz originala na datum April 11, 2009. Pristupljeno 2009-10-19.
- ↑ „Болградска гимназия „Свети свети Кирил и Методий“” (bg). Българска енциклопедия А-Я. БАН, Труд, Сирма. 2002. ISBN 954-8104-08-3. OCLC 163361648.
