Bugarski narodni preporod
Bugarski narodni preporod (bug. Българско национално възраждане; Balgarsko nacionalno vazraždane ili samo Възраждане; Vazraždane) naziv je za razdoblje društveno-ekonomskog razvoja i nacionalne integracije bugarskoga naroda u Osmanskom Carstvu. Obično se drži da je započelo knjigom „Slavenobugarska povijest“ (bug. История славянобългарска) što ju je 1762. napisao Pajsije Hilandarski, bugarski monah na brdu Atos, a završilo oslobođenjem Bugarske 1878., nakon Rusko-turskog rata 1877.-1878.
Bugarski narodni preporod obično se dijeli u tri razdoblja. Rano razdoblje trajalo je od 1762. do početka 19. stoljeća, srednje razdoblje od reformi Osmanskoga Carstva 1820-ih do 1850-ih i Krimskoga rata, a kasno razdoblje od Krimskoga rata do oslobođenja Bugarske 1878.
Bugarski povjesničari imali su različita mišljenja o stvarnom datumu početka preporoda. Dok se isprva početak preporoda izjednačavao s početkom drugog razdoblja, kasnije je Marin Drinov ukazao na važnost Pajsijeva djela, dok su poneki povjesničari išli tako daleko da početak preporoda smjeste čak na početak 17. stoljeća.
Bugarski narodni preporod ostavio je bogatu književnu baštinu, a osobito se ističu književnici Ivan Vazov i Hristo Botev koji su bili glavni inspiratori bugarske borbe za neovisnost i za crkvenu autonomiju od grčke Crkve. Cilj je bio oslobođenje školstva i kulture od grčkoga utjecaja, putem oblikovanja vlastite duhovne i materijalne kulture. To je dovelo i do „Travanjskoga ustanka“ iz travnja i svibnja 1876. protiv osmanske vlasti i konačnog oslobođenja Bugarske dvije godine kasnije.
Značajne promjene unutar bugarskoga društva, sloboda ekonomske inicijative, kao i vjerska sloboda, omogućile su oblikovanje bugarske nacije i njezinih etničkih granica u Meziji, Tračkoj i Makedoniji.
- Hans-Joachim Härtel - Roland Schönfeld, Bulgarien. Vom Mittelalter bis zur Gegenwart, Regensburg 1998, ISBN 3-7917-1540-2
- Илия Тодев, Към друго минало или пренебрегвани аспекти на българското национално Възраждане, ИК „ДБ Мария“: 2001.