Balejev novac
Balej (starogrčki: Βαλλαῖος) je bio uticajna ličnost i nepoznati vladar iz ardijejske dinastije koja je oko 100 god. vladala Ilirskom kraljevinom do 168. god. p.n.e. Njegovo postojanje nije potvrđeno u pisanim izvorima. Kovanje novca ukazuje na ekonomsku i političku stabilnost Balejeve vladavine. Jedan dio kovanica, sa nazivom vladarske titule, kovan je u Risnu (Rhizon) gdje mu se nalazilo sjedište. Drugi dio kovan je u Hvaru, koji nije pripadao Balejevom kraljevstvu, nego je tamo kovan njegov novac bez kraljevske titule.
Ko je bio Balej[uredi | uredi kod]
Balej je bio ilirski vladar iz plemena Ardijejaca koji nije prihvatio propast Ilirske kraljevine 167. god.p.n.e. Ovu tezu je ustanovio Arthur Evans koji je 1870-ih u Risnu pronašao 8 komada bronzanih novčića kralja Baleja.[1]
Marjeta Šašel Kos iznosi tezu da se o Pinesu (Agronovom sinu i nsljedniku) nakon 217. godine ništa ne govori u izvorima pa je neko vrijeme nakon njegove smrti, Ilirskim (= Ardijejskim) kraljevstvom možda vladao Balej. Potomci ili nasljednici Pinesa nisu poznati iz istorijskih izvora i Balej je mogao biti čak i neposredni nasljednik Pinesa.[2]
Hasan Čeka iz Albanije 1972. god. kaže da je Bellus-Balej (kojeg spominje Tit Livije) prešao na stranu Rimljana da bi sačuvao svoj društveni položaj - princeps gentis. Zbog toga je mogao dobiti jedan dio Ilirske kraljevine gdje je imao određenu vlast i kovao novac.[3]
Tomislav Bilić smatra da su arheološka istraživanja 2010. god. sprovedena na području Risna u Bokokotorskom zalivu otkrila da je Balej bio na vlasti i kovao novčiće u periodu 260 - 230 god. p.n.e.[4]
Istraživanja[uredi | uredi kod]
Pitanje tipologije i kronologije Balejevog novca intrigiralo je mnoge naučnike tako da o ovoj problematici postoji brojna literatura u vidu publikacija i kataloga. Još u 18. stoljeću njime su se bavili italijanski sakupljač starina Antonio Francesco Gori (1691-1757), sveštenik Giovanni Batista Passeri (1694-1780),zatim numizmatičar Domenico Sestini (1750-1832) i nešto kasnije Celestino Cavedoni (1795-1865). Veliku pažnju posvećivali su mu i bečki stručnjaci od Erasmusa Frölicha (1700-1758), preko upravitelja Bečkog numizmatičkog kabineta Josepha Hilariusa Eckhela (1737-1798), Franza Neumanna (1744-1816), Friedricha von Kennera (1834-1922), do Juliusa von Schlossera (1866-1928). I arheolog Arthur Evans (1851-1941) se posebno bavio hronologijom Balejevog novca i kovnicama, te numizmatičar John Maunsell Frampton May u čijem je neobjavljenom djelu, sačuvanom u rukopisu, posvećeno dosta prostora kralju Baleju.
Među istraživačima je i poznati slovenski numizmatičara Peter Kos sa djelom Leksikon antičke numizmatike. Duje Rendić Miočević posebno je bio zaokupljen pitanjem datacije i istorijskog konteksta kralja Baleja. I on je smatrao da je Balej vladao nakon pada Gencijeve države, no kasnije je to mišljenje korigirao i predložio promjenu datacije Balejevog novca između 195. i 175. godine. Balejevim novcem bavili su se i: Ivana Mirnika, Zdenka Dukat i Zdravko Marić koji je istraživao prijestolnicu Daorsa, gradinu Daorson kod Stoca,[5] zatim Maja Bonačić Mandinić, Hermine Goricke Lukić, Mato Ilkić, Luciana Šešelj, Jasna Jeličić Radonić, Tomislav Šeparović, Marina Ugarković, Eduard Visković, Pero Kožul, Ivica Ćurković, Martina Dubolnić Glavan, Vedrana Glavaš i Ivo Dragičević. [6]
Nalazi[uredi | uredi kod]
Dok su novčići ilirskih kraljeva rijetki, bronzani Balejevi novčići su iznenađujuće brojni i široko rasprostranjeni. Ostavio je nekoliko hiljada primjeraka novca, od srebra i uglavnom od bronze, signiranih svojim imenom.
U nalazišta s najbrojnijim nalazima Balejevog novca na istočnoj strani Jadrana pored Risna, Starog Grada na Hvaru i daorske gradine Daorsona u Ošanjićima kod Stoca, zahvaljujući recentnim arheološkim istraživanjima svrstao se i Sokolgrad kod Dubrovnika. Određen broj primjeraka je nađen u Italiji, na Tremitima i Apuliji.
Godine 1988 na lokalitetu Carine u Risnu, otkriveno je 420 metalnih novčića kralja Baleja uključujući i jedan primjerak srebrnog novca, smještenih u posudi sličnoj loncu i kovanih u lokalnoj kovnici.[1] Tu je, pored Balejevog novca, otkriven i veliki broj drugih sitnih nalaza (oko 110 novčića), keramike i metalnih predmeta, datiranih u period od druge polovine IV do II stoljeća p.n.e. [2] Kontekst istraživanja sugerira da su strukture pretrpjele uništenje, pa se čini da su mali brončani novčići napušteni, očigledno kao manje vrijedni.
U junu 2010 na istom lokalitetu, otkriveno je oko 4.600 metalnih novčića kralja Baleja, smještenih u posudi sličnoj loncu.[7]
Za numizmatičku topografiju osobito je značajan popis nalaza od sjevera do juga Italije koji donosi Paolo Visona, a koji kasnije preuzima poljska numizmatičarka Renata Ciolek. Ona je u zadnje vrijeme najviše pisala o problematici Balejevog novca potaknuta nalazom ostave u Risnu koja je sadržavala 4.656 primjeraka. Taj nalaz bacio je novo svjetlo na hronološko pitanje povezano s kraljem Balejem čija se vladavina sad vjerojatno može spustiti u 3. stoljeće p.n.e. Pored sažimanja svih dosadašnjih istraživanja i spoznaja o kralju Baleju, Ciolek je prema svojim saznanjima donijela i popis svih poznatih primjeraka Balejevog novca s pojedinih nalazišta, te iz muzejskih zbirki, njih ukupno 6.370.
Nalaz u Risnu[uredi | uredi kod]
Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor, pod vodstvom Vilme Kovačević, u saradnji sa arheolozima Varšavskog univerziteta koje je predvodio Piotr Diček, obavio je početkom XXI vijeka iskopavanja u današnjem naselju Risan, Crna Gora.[8] Istraživanja su realizovana u okviru međunarodnog projekta "Risinium –prijestonica kraljice Teute".
U sezoni 2010. godine, u jednoj od soba dimenzija 4,8×3,0 m, u velikoj zgradi grčkog tipa, pronađena je velika ostava kovanog novca kralja Baleja, keramički alabastron, utezi za tkalački stan, igle... Kompleks je evidentno uništen, drvene krovne grede izgorjele su od vatre, koja je ispekla i donje dijelove zidova napravljenih od sušene cigle i postavljenih na kamene temelje. Ispod poda debljine 15 cm nalazio se sloj kamena srednje veličine. U centru sobe uočena je jama sa ćupom, prekrivenim slojem šuta i napunjenim novčićima. Ukupno je otkriveno 4656 novčića, težine više od 12 kg. Nalaz je najbrojniji numizmatički nalaz u Evropi, pronađen na jednom mjestu.
Samo je jedan novčić predstavljao emisiju Epidamnosa (Dyrrhachion - Drač), dok su svi ostali bili različita izdanja Balejevog novca. Dvije godine kasnije, ispod poda druge prostorije, otkrivena je znatno manja ostava od 120 bronzanih novčića, takođe Balejevih. Jama u kojoj su bili sakriveni, bila je relativno duboka, prosijecala je niži pod. Kao i u slučaju jame velike ostave, i ona je bila prekrivena slojem smeća.
Međutim, arheološki konteksti i stratigrafija lokaliteta ukazuju na raniji period – kraj Prvog ilirskog rata i godina 228/229. p.n.e. Radiokarbonsko datiranje dalo je apsolutni datum u rasponu od 270. do 210. godine p.n.e.[9]
Opis[uredi | uredi kod]
Uobičajeni nalazi novca ovoga ilirskog vladara su bronzani primjerci s njegovim portretom na aversu i prikazom Artemide ili Hekate na reversu.[10] Na nekoliko pronađenih primjeraka novčića nalazi se utisnut štit na jednoj strani te leteći konj Pegaz, mitološko biće, i slova "B", "A" i "L", s druge strane. Navedena tri slova se ne mogu povezati ni sa jednim gradom, vladarom, plemenom ili narodom osim imena Balajos. Drugi primjerci novčića nose puno ime Baleja i njegov lik.
Srebrni Balejev novac[uredi | uredi kod]
Dijametar novčića je 17 do 19,5 mm, težina 3,16 gr.
Portret na aversu je sličan prikazu svih vladara iz helenističkog svijeta. Prikazan je gologlavi lik vladara sa kovrđžavom stiliziranom kosom koja pokriva cijelu glavu, spušta se do uha, obilazi ga i ide do vrata. Nos ima orlovski oblik, brada je nešto plastičnije modelirana. Dobro su oblikovana oba očna kapka, između kojih je jedna tačkica.
Na reversu kovanica nalazi se legenda ispisana grčkim slovima ΒΑΛΛΑΙΟΥ ΒΑΣΙΛΕΩΣ – Kralj (basileus) Balej. Artemida (Dijana) je prikazana u hodu na lijevo. U lijevoj, blago pregibljenoj ruci drži baklju, a u lijevoj dva koplja. Kratki hiton leprša iznad koljena.
Opis se odnosi na dva (od 10 ukupno poznatih) novčića u Arheološkom muzeju u Splitu, pronađena u Trogiru. Ovakvih novčića je jako malo u odnosu na bronzane.[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 „Dubravka Ujes Morgan: Ancient Greek Coin Finds from Risan”. www.academia.edu. Pristupljeno 9. 2. 2022.(en)
- ↑ 2,0 2,1 „Marjeta ŠAŠEL KOS: Ilirski kralj Balej - Neki istorijski aspekti”. www.academia.edu. Pristupljeno 9. 2. 2022.
- ↑ 3,0 3,1 „Ivan Marović: Iz numizmatičke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu”. Godišnjak ANUBiH, br.13, 1976. Arhivirano iz originala na datum 2022-11-10. Pristupljeno 9. 11. 2022.
- ↑ „Tomislav Bilić: Grčko - ilirski novčići srednjeg Jadrana”. Arheološki muzej Zagreb. Pristupljeno 9. 2. 2022.
- ↑ „Zdravko Marić – Dva nova primjerka daorskog novca sa gradine Daorson - Godišnjak ANUBiH, 1976”. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 2022-11-11.
- ↑ Tomislav Šeparović: Nalazi starog novca sa Sokolgrada, prikaz knjige - 2020, Anali Dubrovnik
- ↑ OTKRIVEN NOVAC KRALJA BALAJOSA - Radio Kotor, 2010.
- ↑ RHIZON, 2001–2003 - PRELIMINARY REPORT ON THE EXCAVATIONSOF THE CENTER FOR ARCHAEOLOGICAL RESEARCH – NOVAE,WARSAW UNIVERSITY(en)
- ↑ Piotr Dyczek: RHIZON – CAPITAL OF THE ILLYRIAN KINGDOM – SOME REMARK(en)
- ↑ „Duje Rendić – Miočević – O tipologiji novca kralja Monunija i pitanje njegovog identiteta”. ANUBiH - KNJIGA XIX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l7. SARAJEVO, 1981. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 9. 2. 2018.
