Ante Despot
| Ante Despot | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1. 12. 1919. Mandalina kraj Šibenika, Hrvatska(tada  Kraljevina Italija |
| Smrt | 1. 9. 2007. Zagreb, Hrvatska |
| Profesionalne informacije | |
| Obrazovanje | Državna umjetnička akademija u Zagrebu |
| Opus | |
| Polje | kiparstvo |
| Znamenita djela | |
Partizanska spomen kosturnica Kvanj, Spomenik političkim zatvorenicima, Ribolovac, Rudar | |
Ante Despot (Mandalina kraj Šibenika, 1.12.1919. - Zagreb, 1.9.2007.[1] ) kipar i likovni pedagog. Autor je velikog broja skulptura, portreta i reljefa širom Hrvatske i bivše Jugoslavije. U rodnom Šibeniku svoja je djela izlagao samo jednom, 1957. godine, na skupnoj izložbi s većim brojem drugih autora ali je svojim skulpturama i spomenicima bitno obogatio šibenske javne prostore.
Učiteljsku školu završio u Šibeniku. Bio je odličan sportaš. Kao mladić bio je veslač u šibenskom Veslačkom klubu „Krka“. Sudjelovao u pobjedama na regatama na Sušaku 1939. i u Splitu 1940. godine. Studij kiparstva započinje 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prekida ga odlaskom u partizane, a biva i zatočen u zatvoru 1943. od strane ustaškog režima.[2] Studij završava 1946. u klasi Frana Kršinića. God. 1946–50. suradnik je majstorskih radionica Antuna Augustinčića i Frana Kršinića. 1949. završava na četiri mjeseca na Goli otok zbog optužbe da je surađivao s Infobiroom.[3] Nakon togao je od 1950. do 1976. profesor i voditelj kiparskog odsjeka u Školi primijenjene umjetnosti te do 1978. direktor Centra za likovni odgoj u Zagrebu.
Sudjeluje u radu likovnih kolonija u Rovinju (od 1963.), Primoštenu (od 1974.) i Iloku (od 1982.). Radi u svim kiparskim materijalima skulpturu javnoga i komornoga karaktera. Izradio je više spomenika i spomen-obilježja na temu ratnih stradanja (idejno rješenje partizanskoga groblja, 1975., i spomenik NOB-u, 1980., u Šibeniku; reljefi za spomenik u Trpinji kraj Vukovara, 1977, sa Ž. Janešom. Godine 1966. postavljena su njegova spomen-poprsja narodnih heroja: Vlade Perana, Mira Višića i Slobodana Macure na šibenskoj rivi, a revolucionara Ante Jurlina na Poljani maršala Tita i stala tamo do 1990. Izradio je i skulpture u vanjskom prostoru (Ljubavnici, 1969, Karlovac; Ribič I, Šibenik; Ribič II, Zürich; Rudar, Mursko Središće[4]). Najviše se posvećuje portretnoj plastici (Pero Findrik, 1955; Doktor Betlheim, 1974) i aktu (Odmor, 1965; Torzo I. i II, 1983), pri čemu unutar realističkih rješenja sažima fizionomijske i oblikovne karakteristike u reduciranoj masi i zatvorenim obrisima. Uspjelo se bavi i medaljarstvom: Marin Getaldić, 1953,; 650. godišnjica ljekarne u Dubrovniku, 1967.; Ljudevit Gaj, 1972.; Spomenica Skupštine općine Rovinj, 1975., te medalja 60 godina šibenskog muzeja s likom don Krste Stošića. Izlagao je skupno na izložbama Likuma (od 1950), HDLU-a (od 1952), Grupe 5 (B. Becić, A. Despot, Z. Gradiš, J. Poljan, Z. Slevec — 1957. i 1959), na Memorijalu Ive Kerdića (Zagreb 1981), I. trijenalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982) i dr.[5] Imao je svoju prvu samostalnu izložbu u Atelijeru Lučko 10. listopada 2003. godine.[6]
Partizansko spomen groblje Kvanj[uredi | uredi kod]
Partizansko spomen-groblje u Šibeniku je izgrađeno na platou sjevernog dijela gradskog groblja na predjelu "Kvanj", a po idejnom projektu Ante Despota. Osnovni elementi ovog objekta su kripta i spomen-skulptura. Kripta je ukopana u teren. Ulaz u nju zatvaraju reljefna perforirana trokrilna vrata, širine cca 450 cm i visine 220 cm, s motivom Šibenika. Kripta je pokrivena blagom kupolom, sferičnom plohom rezanom u kvadrat, prekrivena aluminijskim pločama. Širinom vrata kripta se produžuje u dubinu, cca 600 cm, i završava čeonim zidom ispunjenim klesanim tekstom. Na bočnim zidovima kripte su po dvije bočne niše za urne s posmrtnim ostacima palili boraca, a na sredini postolje izvedeno u obliku zdenca nad čijim će se otvorom nalaziti široka plitica u kojem je trebao tinjati vječni plamen. Po idejnom projektu planirana je i spomen-skulptura, visine cca 1200 cm, koja je trebala biti izvedena iz aluminija, od poliranih svijetlih sferičnih ploča. Kombinacijom svijetlih ploha i tamnih udubljenja dočarava se simbolika života i smrti. Svijetli vrh skulpture pobjeda je života nad smrću, pobjeda ideala za koje su pale žrtve.[7]
Taj spomenik nikad nije izgrađen no Ante Despot je zato izradio skulpturu sjedeće žene na prednjem platou Spomen groblja.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Idejno riješenje partizanskog groblja, 1975. -
Partizansko spomen groblje Kvanj -
Reljefna vrata spomen kosturnice Kvanj -
Sjedeća žena na Kvanju -
Spomenik zatvorenicima od 1929. do 1944. -
Spomenik borcima NOB u Trpinji -
Poprsje Vlade Perana -
Poprsje Slobodana Macure -
Poprsje Mira Višića -
Poprsje Ante Jurlina
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Umro kipar Ante Despot, Nacional, 03.09.2007.
- ↑ Diana Ferić, BRIGA ZA BAŠTINU – Djelatnici hotela „Jadran“ brinu o „Ribolovcu“ šibenskog kipara Ante Despota, Šibenik NEWS, 19. Travanj 2013.
- ↑ 16.101 GOLOOTOČANA, PO SPISKU! Arhivirano 2016-03-05 na Wayback Machine-u, Novi plamen, 25.12. 2013.
- ↑ radovancvijić2,Fotografija spomenika Rudara u Murskom Središću Arhivirano 2016-10-15 na Wayback Machine-u, July 17, 2010
- ↑ Vladimira Tartaglia-Kelemen, Despot, Ante, Enciklopedija LZMK, članak preuzet iz Hrvatskog biografskog leksikona, izdanje 1983. - 2013.
- ↑ Na današnji dan preminuo šibenski kipar Ante Despot, Šibenski portal, Rujan 1, 2013,
- ↑ Nikola Bego, Dane Berović, Desanka Brusić, Tomislav Erak: Spomenici revolucije - Zbornik spomenika revolucije 1941-1945. godine povodom 35-godišnjice oslobođenja zemlje, 36-godišnjlce oslobođenja Šibenika i šibenske komune, str. 44
