Aleksandar Ipsilantis (1725-1805)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Aleksandar Ipsilantis
Stamp of Moldova md631c.jpg
Aleksandrov portret sa poštanske marke
Vojvoda Kneževine Vlaške
Vladavina 15. septembar 1774. - 4. januar 1782. (prvi mandat)
Vojvoda Kneževine Moldavije
Vladavina januar 1787. - 8. april 1788.
Vojvoda Kneževine Vlaške
Vladavina 17. august 1796. - 22. novembar 1797. (drugi mandat)
Djeca Konstantin Ipsilantis
Rođenje 1724. (ili 1726.)
Istambul, Osmansko Carstvo
Smrt 1807.
Istambul, Osmansko Carstvo
Vjera Pravoslavlje

Aleksandar Ipsilantis (grčki: Αλέξανδρος Υψηλάντης, rumunjski: Alexandru Ipsilanti) je rođen u grčkoj fanariotskoj familiji u Istambulu 1724. (ili 1726.)[1]

Ostao je zapamćen, po tom što je 13. januara 1807. pogubljen odsjecanjem glave, radi izdaje svog sina - Konstantina Ipsilantisa, koji je prebjegao na rusku stranu u Rusko-turskom ratu (1806.-1812).[1]

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoju političku karijeru započeo je 1774. radeći kao dragoman na Visokoj Porti. nakon tog je od 1774. do 1782. bio je vojvoda u vazalnoj Kneževini Vlaškoj. Od 1787. do 1788. bio je vojvoda Kneževine Moldavije, da bi od 1796. do 1797. ponovno bio vojvoda Kneževine Vlaške.[1]

Suvremenici su opisivali Aleksandra kao školovanog čovjeka, širokih interesa od metafizike, logike, matematike sve do Klasične Grčke filologije. Za svog prvog mandata inicirao je čitavu seriju mjera usmjerenih na reviziju državne administracije, pravosuđa i porezne politike i naredio izradu i objavljivanje zakonika. Napravio je i nekoliko urbanih poboljšanja u Bukureštu, kao što je i izgradnja kanala za sprečavanje poplava.[1]

Vojvoda je cijenio kulturu i obrazovanje, to je dokazao reorganizacijom i izdašnim financiranjem Kneževske akademije u Bukureštu, osnovao je mitropolijsku školu i škole u Craiovi i Buzău. Finacijski je pomagao rad Velike škole u Istambulu i grčke škole Arvanitovori kod Velikog Trnova. Kao pravoslavni vladar darivao je manastire i crkve po Vlaškoj i Jugoistočnoj Evropi.[1]

Kao fanariotski intelektualac i on je bio ponesen idejama neohelenskog prosvjetiteljstva, jedne varijante globalne evropske struje. Vlaška kao i Moldavija, bile su odličan teren za implementiranje tih ideja, jer je to bila stvarna potreba tih zemalja.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]