Mandat

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Mandat
mandatum
Naslovna strana dokumenta Lige naroda o Mandatu za Palestinu
Naslovna strana dokumenta Lige naroda o Mandatu za Palestinu

Mandat (od latinskog mandatum, od sintagmemanus + dere – "dati iz ruke"[1]) je termin iz prava. To je ugovor o nalogu (mandatu), kojim se nalogoprimatelj (mandatar) obavezuje da će za nalogodavatelja (mandanta) obaviti određene poslove.[2]

Mandatar (nalogoprimatelj) se tim ugovorom ovlašćuje da te poslove obavi. Ugovor nastaje kada mandatar prihvati nalog, a sve do tada je nalog samo jednostrana izjava. Ugovor o mandatu je neformalan pravni posao. Ako ličnost koja se drugomu ponudi da obavlja njegove naloge ili ličnost kojoj je djelatnost obavljanje naloga ne želi prihvatiti nalog, mora o tome odmah obavijestiti mandanta, inače se smatra da je ugovor sklopljen. Ugovor o nalogu u pravilu je naplatan pravni posao, pa mandatar ima pravo na naknadu za svoj rad, osim ako je drugačije ugovoreno ili tako proizlazi iz odnosa mandatara i mandanta (rodbina, prijatelji). Obaveza mandatara da obavi nalog i da mandantu podnese izvještaj. Mandant je dužan mandataru platiti predujam i sve troškove nakon obavljenog naloga, i preuzeti sve obaveze koje je za račun mandanta, a u svoje ime preuzeo mandatar te mu nadoknaditi svu štetu koju je on bez svoje krivnje pretrpio obavljajući poslove po nalogu mandatara. Poslovi koje mandatar obavlja na bazi naloga mogu biti pravni i faktični.[2]

Mandat u politici[uredi - уреди | uredi izvor]

Mandat u politici znači slijedeće; u ustavnom pravu, prema koncepciji predstavničke demokracije izvedene iz principa narodnog suvereniteta, mandat je punomoć koji birači daju na izborima svom poslaniku u parlamentu.[2] Tu se razlikuju slobodni i imperativni mandat, slobodni ili predstavnički mandat znači da narodni predstavnik – poslanik, bez obzira u kojoj je izbornoj jedinici izabran, djeluje kao predstavnik naroda, kao nositelj kolektivnog mandata stečenog izborom. Kod imperativnog (obavezujućeg) mandata poslanik je odgovoran biračima koji su ga izabrali, pa je dužan slijediti njihove upute, a oni ga mogu i smjeniti.[2]

Mandatom se naziva i ustavni autoritet šefa države da lideru koja ima povjerenje većine poslanika u parlamentu povjeri mandat za sastavljanje vlade. Mandatar sastavlja vladu, predstavlja ministre parlamentu, i iznosi vladin program tražeći da joj se izglasa povjerenje.[2]

Mandatom se zove i ovlaštenje koje je Lige naroda davala državama članicima da upravljaju bivšim njemačkom ili osmanskim kolonijama. Teritorij se zvao mandatni teritorij, odnosno mandat.[3]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "mandate" (engleski). Merriam Webster. https://www.merriam-webster.com/dictionary/mandate. Pristupljeno 14.4. 2020.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "mandat" (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38555. Pristupljeno 14.4. 2020.. 
  3. "Mandate, League of Nations" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/topic/mandate-League-of-Nations. Pristupljeno 14.4. 2020.. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]