Žarko Trebješanin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Žarko Trebješanin

Žarko Trebješanin (rođen 1950. u Beogradu) je srpski psiholog.

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 1950. godine u Beogradu, gde je i diplomirao 1974. godine na odseku za psihologiju na Filozofskom fakultetu. Na istom fakultetu je magistrirao 1982. sa tezom "Fromovo shvatanje uticaja društva na formiranje ličnosti" i doktorirao 1990. sa tezom "Shvatanje deteta i razvoja ličnosti u tradicijskoj kulturi Srba".

Kao asistent-pripravnik zaposlio se na Grupi za psihologiju na Filozofskom fakultetu u Nišu 1974. godine, da bi naredne godine prešao na Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju (bivši Defektološki fakultet) u Beogradu, gde i danas radi. Na predmetu Opšta psihologija sa psihologijom ličnosti izabran je 1982. za asistenta, 1990. za docenta, 1992. za vanrednog profesora, a 1995. za redovnog profesora. Takođe predaje Psihologiju ličnosti na Učiteljskom fakultetu u Beogradu.

Zbog svog političkog angažovanja protiv režima Slobodana Miloševića i aktivnog protivljenja Zakonu o univerzitetu iz 1998. godine bio je izbačen iz nastave, ali se posle godinu dana vratio na svoje radno mesto sudskim putem. Uoči izbora 2000. godine, na kojim je došlo do demokratskih promena u Srbiji, aktivno je učestvovao na mnogim tribinama širom Srbije u kampanji "Spasi Srbiju i glasaj".

Učestovao je kao saradnik i rukovodilac projekta u naučnim i stručnim projektima Instituta za psihologiju]] kao što su "Socijalizacija dece u Srbiji", "Kako deca Srbije vide rat i mir", "Psihosocijalne posledice rata po decu i roditelje" i u projektima Instituta za političke studije kao što su "Identitet i uzori mladih u Srbiji", "Psihološko-politički profil studenata Beogradskog univerziteta". Sarađivao je na projektu edukacije mladih "Postani građanin" u organizaciji Građanskih inicijativa. Autor je projekta stručne edukacije iz psihologije predstavnika nevladinih organizacija i predavač na tematskim seminarima o ličnom i kolektivnom identitetu, stavovima, predrasudama i stereotipima u organizaciji OEBS-a. Vodio je više projekata o toleranciji, romskom liderstvu itd. u Crnoj Gori, čiji je organizator bio OEBS.

Delo[uredi | uredi kod]

Do sada je objavio desetak knjiga i više od stotinu naučnih i stručnih radova. Takođe je uredio i napisao predgovore za knjige.

Knjige[uredi | uredi kod]

  • Fromove dihotomije, Nolit, Beograd 1983.
  • Predstava o detetu u srpskoj kulturi, Srpska književna zadruga, Beograd, 1991. i Jugoslovenski centar za prava deteta, Beograd 2000 (drugo, dopunjeno izdanje)
  • Psihoanaliza - mali leksikon, Plato, Beograd 1993. i 2000 (drugo izdanje)
  • Šta Frojd zaista nije rekao, Prosveta, Beograd 1994. i Vreme knjige, Beograd 2005.
  • Politika i duša, Vreme knjige, Beograd 1995.
  • Leksikon psihoanalize, Matica srpska, Novi Sad 1996, 1998, 2003. i Nova knjiga, Podgorica 2005.
  • Najstrašnije je kada otruju oblak: kako deca Srbije vide rat i mir (koautor), Institut za psihologiju, Beograd 1999.
  • Psihosocijalne posledice rata na roditelje i decu (koautor), Institut za psihologiju, Beograd 1999.
  • Rečnik psihologije, Stubovi kulture, Beograd 2000, 2001, 2004.
  • The Most Terrible Thing is When They Poison the Cloud, Klio, Beograd 2000.
  • The Psychosocial Effects od War on Children and Parents, Klio, Beograd 2001.
  • Nikola Tesla: ličnost, neuroza i poslanje, Zavod za udžbenike, Beograd 2006.
  • Psihologija (koautor), Zavod za udžbenike, Podgorica 2007.
  • Rečnik Jungovih pojmova i simbola, Hesperija edu, Beograd 2008.

Predgovori[uredi | uredi kod]

  • H. Klajn, Frojd, psihoanaliza i literatura, Matica srpska, Novi Sad 1993; Psihoanaliza na razmeđu vekova, Gutenbergova galaksija, Beograd 2000.
  • B. Betelhajm, V. Frankl, Ubijenje duše, Zavod za udžbenike, Beograd 2004.
  • S. Frojd, Antropološki ogledi, Prosveta, Beograd 2005.
  • K. G. Jung, Arhetipovi i razvoj ličnosti, Prosveta, Beograd 2006.
  • S. Frojd, Kompletan uvod u psihoanalizu, Nova knjiga, Podgorica, 2005.
  • A. Adler, Poznavanje čoveka / Individualna psihologija i religija, Prosveta, Beograd, 2007.

Miša Jevtić je objavio knjigu razgovora sa Žarkom Trebješaninom pod nazivom Psihološki vidici Žarka Trebješanina, Plato, Beograd 2003.

Osnivač je i urednik biblioteke "Psihologija za radoznale" u Zavodu za udžbenike (od 2001). U ovoj biblioteci do sada su izašla dela Sigmunda Frojda, Lava Vigotskog, Eriha Froma, Bruna Betelhajma, Dezmonda Morisa, Maršala Rozenberga, Edvarda Edindžera i drugih.

Napisao je scenario i bio voditelj u seriji "U središtu duše", posvećenu ličnosti i delu Sigmunda Frojda, koja je u tri nastavka emitovana na RTS u decembru 2006. godine (povodom 150 godina od rođenja Frojda).

Objavio je više studija i ogleda posvećenih analizi književnih dela sa psihološkog i psihoanalitičkog stanovišta. Pisao je o romanima Svetlane Velmar-Janković, ogledima Miodraga Pavlovića i teorijskim studijama Nikole Miloševića.

Napisao je više studija, predgovora o eseja posvećenih našim poznatim satiričarima i aforističarima kao što su Aleksandar Baljak, Slobodan Simić, Ilija Marković, Rade Jovanović, Vesna Denčić i drugi.

Naučne studije, ogledi i intervjui prevođeni su mu na engleski, francuski, nemački, mađarski, makedonski i slovenački jezik.

Nagrade[uredi | uredi kod]

Za knjige Psihoanaliza - mali leksikon i Šta Frojd zaista nije rekao dobio je 1995. nagradu "Borislav Stevanović" za naučni doprinos psihologiji koju dodeljuje Društvo psihologa Srbije. Dobitnik je i nagrade "Žiža Vasić" za popularizaciju savremene psihologije (1983), kao i nagrade "Radoje Domanović" (2002) koju dodeljuje Udruženje književnika Srbije za doprinos tumačenju satire.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]