Šerlok Holms (TV serija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Šerlok Holms
Uvodna špica serije
Žanrkrimi drama
ScenarioAndrej Kavun
Leonid Porohnja
Oleg Pogodin
Zoja Kudrja
Oleg Kavun
RežijaAndrej Kavun
NastupajuIgor Petrenko
Andrej Panjin
Ljanka Griu
Mihail Bojarski
Aleksej Gorbunov
Ingeborga Dapkūnaitė
NaracijaAndrej Panjin
Kompozitor(i)Gary Miller
Zemlja porijekla Rusija
Jezik/ciruski jezik
Broj sezona1
Broj epizoda8 (16)
Produkcija
Producent(i)Ekaterina Efanova
Denis Frolov
Trajanje85-90 minuta
Producentska kompanija/eCentralni partneršip
Emitiranje
Originalni kanalRusija Rusija-1
Originalno prikazivanje18. studenog28. studenog 2013.

Šerlok Holms (ruski: Шерлок Холмс) je bila ruska televizijska serija inspirirana pričama o Sherlocku Holmesu, čiji je autor Arthur Conan Doyle, a koja je emitirana u studenom 2013. godine.[1][2] Seriju je producirala kompanija Centralni partneršip za kanal Rusija-1, a radilo se o ruskom odgovoru na popularnu BBC-jevu seriju Sherlock, koja je premijerno emitirana 2010. godine. Snimljeno je ukupno osam 90-minutnih epizoda, koje su produkcijski prikazane kao 16 epizoda u trajanu od 45 minuta.

Seriju je režirao Andrej Kavun, koji je ujedno bio i jedan od scenarista. Inicijalno je najavljena još 2009. godine, ali je prodkucija zbog raznoraznih odgoda započela tek 2011. godine. U glavnim ulogama igrali su Igor Petrenko, kao Sherlock Holmes, te Andrej Panjin, kao doktor Watson; Panjinu je rad na ovoj seriji bio posljednji glumački angažman, s obzirom da je iznenada umro u ožujku 2013. godine, tokom postprodukcije serije.[3] Od ostalih važnijih uloga, Mihail Bojarski je tumačio inspektora Lestradea, Ljanka Griu se pojavila u nekoliko epizoda kao Irene Adler, dok je glavnog antagonista serije, Moriartyja, tumačio Aleksej Gorbunov. Sedam od osam epizoda temeljeno je na Doyleovim pričama, mada se tu radilo o dosta slobodnim adaptacijama; neke od tih priča već su ranije ekranizirane, dok su neke po prvi puta prikazane na filmu. Jedna od epizoda, "Ljubovnici lorda Maulberja", originalna je priča, a ne adaptacija nekog od Doyleovih uradaka.

Serija je emitirana od 18. do 28. studenog 2013. godine na kanalu Rusija-1. Serija je polučila umjeren uspjeh; neki komentari bili su kritični prema Petrenkovoj interpretaciji i koncepciji serije, dok su drugi pohvalili esenciju odnosa između Holmesa i Watsona te rad tehničke ekipe.

Sinopsis[uredi | uredi kod]

Promotivni poster za seriju s glavnim likovima, izdan netom prije ruske premijere. U fokusu doktor Watson (Andrej Panjin, stoji) i Sherlock Holmes (Igor Petrenko, sjedi), dok su u pozadini inspektor Lestrade (Mihail Bojarski) i gospođa Hudson (Ingeborga Dapkūnaitė).

Po povratku iz vojne službe, doktor Watson na ulicama viktorijanskog Londona susreće ekscentričnog detektiva-amatera, Sherlocka Holmesa, koji je upravo usred slučaja. Holmesov odnos sa Scotland Yardom, na čijem je čelu viši inspektor Lestrade, nije dobar tako da detektiv često upada u probleme s organima vlasti, iako ovi povremeno cijene njegovo mišljenje.

Nedugo nakon tog susreta, Holmes poziva Watsona te mu pronalazi sobu u kući gospođe Hudson, nasuprot vlastite. Dok istovremeno pokušava pokrenuti privatnu liječničku praksu, Watson postaje Holmesov nezamjenjivi suradnik, ali i prijatelj tokom različitih slučajeva koji uglavnom zbunjuju službene policijske organe. Kako se slučajevi raspliću, enigmatični Moriarty se otkriva kao zakulisni gospodar marioneta, čiji zločinački planovi uglavnom nadmašuju njihovu naizgled jednostavnu vizuru. Moriarty se pokazuje kao izrazito vješt i opasan protivnik, posebice zato što se inicijalno čini da se radi o Holmesovoj fabrikaciji; Moriarty u svoje planove uplete čak i prelijepu Irene Adler, s kojom je Holmes izgradio intiman i snažno emotivan odnos.

Nakon serije slučajeva i (in)direktnih konfrontacja s Moriartyjem, Sherlock Holmes odlazi u Švicarsku, gdje ima, kako se čini, svoj konačni obračun s "Napoleonom zločina", a sve u sjeni Prvog svjetskog rata, koji vreba u pozadini. Holmes naizgled pogiba u okršaju s Moriartyjem, koji preživljava, ali odlazi u skrivanje. Nakon tri godine, Holmes se vraća u život dr. Watsona i ostalih likova, te kreće u finalni obračun s Moriartyjem, koji je odlučio ubiti kraljicu Victoriju.

Dok Holmes rješava stvarne slučajeve, Watson pokušava pokrenuti spisateljsku karijeru, isprva kao pjesnik, a kasnije, na nagovor svog izdavača, kao autor krimi priča. U njima koristi stiliziranu verziju pustolovina što ih je doživio s Holmesom, izmijenivši značajan broj detalja na zahtjev izdavača. Kako se ispostavlja u metanarativnom kontekstu ovog dijela serije, Watsonove priče odgovaraju stvarnim pričama, kakvima ih je napisao Doyle (mada je u metaliterarnom kontekstu autor tih priča upravo Watson), dok serija prikazuje one događaje koji su se u tom metanarativnom i metafilmskom kontekstu doista odvili.

Glumačka postava[uredi | uredi kod]

Glavne uloge[uredi | uredi kod]

  • Igor Petrenko kao Sherlock Holmes, detektiv-amater iz Londona koji stanuje kod gospođe Hudson na adresi 221B Baker Street. U ovoj adaptaciji, Sherlock Holmes ima 27 godina te nije u pretjerano dobrom odnosu sa Scotland Yardom. Iako zadržava neke odlike temeljnog lika iz Doyleovih priča, Kavunov Holmes izrazito je stiliziran. Neupitno inteligentan i majstor dedukcije, ovaj Holmes je znatno ekscentričniji i kaotičniji od smirenog detektiva iz Doyleovih priča. Uz to je i stilski znatno drugačiji; nosi svakodnevnu odjeću i ne preferira viktorijanski stil kao i "pravi" Holmes, a nosi i naočale. U osam epizda nije implicirano da konzumira ikakve droge, ali intenzivno puši cigarete, što je također razlika u odnosu na original, koji je preferirao lulu. Petrenko se pojavio u svih osam epizoda serije
Petrenko se u dva navrata pojavio i ulozi Sherlockovog brata, Mycrofta Holmesa, koji je ministar unutarnjih poslova. U svom prvom pojavljivanju, Mycroft je sniman samo s leđa, dok je u drugom pojavljivanju Sherlock inicijalno glumio svog brata, ali se Mycroft na koncu osobno pojavio.
  • Andrej Panjin kao doktor John Hamish Watson, umirovljeni vojni liječnik koji se nakon službe u Aziji vraća u London, gdje pokušava otvoriti privatnu praksu. Stariji od Holmesa punih 15 godina,[4][5] Watson na detektiva nailazi slučajno, na ulici, te biva impresioniran njegovim brzim zaključcima o njemu; Holmes ga tada odvodi u 221B Baker Street, gdje Watson također iznajmnjuje sobu i postaje Holmesov susjed. Neke od odlika koje su u originalnim pričama pripadale Holmesu, poput pušenja lule, sklonosti klasičnom odijevanju te poznavanja borilačkih vještina (boks), u ovoj su verziji atribuirane Watsonu; najbolji primjer toga upravo su potonje navedene vještine, odnosno činjenica da Watson u nekoliko navrata uči Holmesa, koji o tome ne zna apsolutno ništa, kako boksati. Osim što je liječnik i Holmesov suradnik, Watson želi postati i književnik, isprva neuspjeli pjesnik, a onda autor popularnih detektivskih priča o Sherlocku Holmesu, koje koriste stilizirane verzije stvarnih likova i događaja, u formi u kojoj ih je pisao sam Doyle, čime serija, dakle, želi metatekstualno implicirati da su Doyleove priče zapravo Watsonove stilizacije stvarnih slučajeva Sherlocka Holmesa, a ne vjerodostojni izvještaji. Watson se pojavljuje u svih osam epizoda serije, s tim da je dio postproducijske montaže zvuka odradila Panjinova zamjena, s obzirom da je glumac iznenadno umro u nekoliko mjeseci prije premijere.
  • Ingeborga Dapkūnaitė kao Martha Hudson, stanodavka na 221B Baker Streetu, koja iznajmljuje sobu Holmesu i Watsonu. Ova verzija gospođe Hudson je naglađeno mlađa i puno aktivnija od originalne, gdje je ona prikazana kao dobrodušna starica koja se povremeno pojavljuje s nekakvom hranom ili pitanjem. Iako se često prepiru, gospođa Hudson gaji velike simpatije i prema Holmesu, i prema Watsonu, s kojim se na koncu vjenča (u originalu, Watsonova jedina poznata supruga bila je Mary Morstan). Pojavila se u sedam od osam epizoda, dakle u svim osim šeste.
  • Mihail Bojarski kao viši inspektor Fitzpatrick Lestrade iz Scotland Yarda. Osim što mu je u seriji značajno promijenjeno ime (u originalnim pričama, doduše, nikada nije otkriveno njegovo osobno ime, ali je poznato da počinje slovom "G"), karakterizacija Lestradea i njegova odnosa s Holmesom osjetno je drugačija. Za razliku od smirenog inspektora sklonog Holmesu, mada ne potpuno uvjerenog u njegovu superiornost, iz originalnih priča, Lestrade je u ovoj seriji nervozniji i razdražljiviji, ne suzdržava se od konfrontacije i načelno je vrlo antagonistički nastrojen prema Holmesu, mada mu s vremenom sve više i više vjeruje; često izražava skepsu u njegove vještine te ga u velikom broju slučaja smatra ili sumnjivim, ili sudionikom nekih od zločina. Uz to je i naglašeni patriot te ratni veteran, kako se saznaje u epizodi "Galifaks". Uz to, značajno je stariji od Lestradea iz Doyleovih priča. Bojarski se pojavio u sedam od osam epizoda; jedina epizoda u kojoj se nije pojavio bila je "Obrjed doma Mesgrejvov".

Sporedne uloge[uredi | uredi kod]

  • Ljanka Griu kao Irene Adler, snalažljiva djevojka i kradljivica, prema kojoj Holmes gaji duboke emocije. Iako je dobar dio njezine karakterizacije iz originalnih priča zadržan, kao i osnova odnosa s Holmesom, njezina je priča značajno proširena i produbljena, dok se ona sama pojavila u većem opsegu nego u Doyleovom kanonu. Kasnije epizode otkrivaju kako je Holmes upoznao Irene Adler u Parizu, gdje su se zaljubili i spavali zajedno, nakon čega je ona naprasito nestala, pritom opljačkavši Engleza iz susjedne sobe. Kasnije, Holmes pronalazi Adlerovu, ali njihova veza se ne obnavlja, zbog čega Holmes osjeća frustracije te tjera Irene od sebe. Ipak, kada saznaje kako je prisilno upletena u poslao s Moriartyjem, pomaže joj te ju pokušava spasiti, priznajući joj svoje emocije. Ekspanzija njezine uloge navodno je inspirirana proširenom ulogom Irene Adler u Ritchiejevom filmu Sherlock Holmes. Ljanka Griu se pojavila u ukupno četiri epizode.
  • Aleksej Gorbunov kao Robert Moriarty, glavni antagonist serijala. Moriarty je kriminalni genije koji djeluje u pozadini mnogih zločina koje Holmes rješava, mada je njegova prisutnost inicijalno upitna; Lestrade čak sumnja kako je Holmes izmislio Moriartyja ili da je on sam Moriarty pa rješava vlastite zločine. Kao i u slučaju Irene Adler, Moriarty zadržava osnove lika iz Doyleovog kanona, ali uz značajne izmjene. Osim promjene imena, Moriarty nije profesor na sveučilištu kao u kanonu, već ima brata po imenu James Moriarty, koji je profesor (Moriarty i u kanonu ima brata, međutim sugerira se kako je on željeznički radnik). U seriji, Moriarty kontrolira kriminalno podzemlje te je izrazito vješt izumitelj, koji ima za cilj započeti globalni sukob koji bi dokinuo dominaciju Britanskog Imperija u svijetu. Kasnije se otkriva kako je Moriarty bivši tajni dužnosnik britanske vlade te kako je imao intenciju osvetiti se kraljici Victoriji zbog odbacivanja njegovih izuma. Karakteristika njegova lika su male naočale tamnoplavih stakala koje redovito nosi. Gorbunov se u ulozi Moriartyja pojavio u četiri od osam epizoda, s tim da se isti glumac pojavio i u ulozi taksista u prvim dvjema epizodama, mada nije izvjesno da je to bio Moriarty pod krinkom.
  • Anatolij Rudakov kao inspektor Tracy, postariji inspektor pri Scotland Yardu i Lestradeov najbliži suradnik. Iako je njegova uloga u serijalu vrlo mala, Tracy je čest pratioc Lestradea i vrlo je odan svom nadređenom. Radi se o originalnom liku stvorenom za seriju; Rudakov se pojavio u istom broju (7) i istim epizodama kao Lestrade.
  • Aleksandar Adabašjan kao urednik časopisa u kojem Watson objavljuje svoje priče. Adabašjan se prvi put pojavio kada mu je Watson donio jednu svoju pjesmu, koju je ovaj odbio, ali ga je ubrzo prihvatio kada je saznao da Watson piše kriminalističke priče. Urednik je vrlo pronicljiv i poznaje ukuse čitatelja, zbog čega opetovano daje Watsonu savjete kako i što pisati. To rezultira time da Watson, iako temelji svoje priče na stvarnim slučajevima, vrši velike preinake u svrhu literarne stilizacije kako bi udovoljio uredniku i čitateljima, što zasmeta njegovim prijateljima, primarno Holmesu i Marthi Hudson. Adabašjan se pojavio u sedam od osam epizoda.

Epizodni likovi[uredi | uredi kod]

Produkcija i razvoj[uredi | uredi kod]

"Ja imam potpunu drugačiju priču; za mene je to klasična detektivska priča. Nismo direktno adaptirali nijednu priču Conana Doylea, već smo ih kompilirali — one, koje su već prikazane na platnu, kao i one koje filmaši još nisu dotakli. Jedan od razloga zašto sam pristupio tomu je što djeca ne čitaju. Ti junaci, koji te formiraju u pravog dječaka i čovjeka, počeli su prolaziti pokraj naše djece."

Andrej Kavun u svojoj koncepciji serije[6]

Ideja i vijesti o novoj ruskoj televizijskoj adaptaciji priča o Sherlocku Holmesu pojavile su se 2009. godine, netom prije nego je Ritchiejev film Sherlock Holmes pušten u distribuciju. Oleg Pogodin je inicijalno najavljen kao režiser serijala,[7][8] međutim projekt je naglo zastao te nije ponovo pokrenut sve do 2011. godine, kada je novim redateljem imenovan Andrej Kavun, najpoznatiji po svom radu na filmu Kandahar.[9][10][11] Nedugo zatim objavljeno je kako će Sherlocka Holmesa tumačiti Igor Petrenko, a doktora Watsona Andrej Panjin; Ingeborga Dapkūnaitė potvrđena je kao gospođa Hudson, dok je Mihail Bojarski dobio ulogu inspektora Lestradea.[7] Kavun je svojom serijom želio stvoriti pandan BBC-jevoj hit-seriji Sherlock, koja je adaptirala Doyleove priče u suvremenom vremenskom periodu. Kavun je zadržao izvorni viktorijanski ambijent, ali je želio koristiti Doyleov materijal isključivo kao podlogu za vlastitu interpretaciju priča o slavnom detektivu; to je dovelo do toga da nijedna epizoda nije direktna adaptacija neke Doyleove priče (uglavnom se radilo o kombiniranju elemenata iz nekoliko priča u povezanu cjelinu s dodanim elementima), dok je četvrta epizoda bila potpuno originalna priča.

Intervencije su izvršene i na likovima. Primjerice, Holmes je u seriji 15 godina mlađi od Watsona, što je znatno veća razlika nego u Doyleovim pričama. Nadalje, pod snažnim utjecajem Ritchiejevog Holmesa, Kavun je odlučio značajno proširiti ulogu Irene Adler, koja se u originalnim pričama pojavila samo jednom. Kavun je Adlerovu pretvorio u antiheroinu, a njezin odnos s Holmesom u istinsku ljubavnu priču, koja je poslužila kao jedna od centralnih priča cijele sezone. Ulogu Irene Adler dobila je mlada glumica Ljanka Griu.[12] Značajne promjene izvršene su i s gospođom Hudson, koja je u seriji osjetno mlađa nego u pričama te u konačnici postaje Watsonova supruga; u pričama, Watsonova supruga bila je Mary Morstan. Iako je Holmes centralni lik serijala, Watsonova uloga dobila je na značaju zbog metafilmskog i metaliterarnog konteksta njegovih priča. Naime, na zahtjev urednika, Watson krene pisati detektivske priče temeljene na njegovim pustolovinama s Holmesom; Watson inicijalno prepričava događaje kako su se oni doista zbili, međutim urednik smatra kako su one previše realistične da bi bile čitane te instruira Watsona da izvrši određene preinake kako bi se priče prodavale. One preinake koje je Watson učinio postale su tako Doyleove stvarne priče (čiji je autor Watson), dok je stvarnost Holmesa i Watsona bila uvelike drugačija. Serija inovativno polazi od teze da su Doyleove originalne priče zapravo stilizacija stvarnosti, pri čemu Kavun u svojoj seriji, a sukladno svojoj ideji o novom pristupu pričama, želi ispričati događaje kako su se oni doista dogodili, a ne kakvima ih je Watson u svojim pričama prikazao.

Snimanje serije trajalo je osam mjeseci, a u cijelosti je odrađeno u Rusiji, u Sankt Peterburgu i okolici — Viborgu, Kronštatu, Puškinu, Gatčini i Ivangorodu. Snimanje je službeno otpočelo u rujnu 2011. godine te je trajalo ukupno 161 dan, završivši u svibnju 2012. godine.[7] U veljači 2013. godine, Kavun je govorio o planu za dovršetak postprodukcije (mahom montaža i sinkronizacija zvuka), kazavši kako se nada da će postprodukcija biti završena do početka ljeta iste godine.[13] U ožujku 2013. godine, Andrej Panjin, koji je tumačio Watsona u seriji, iznenada je umro usred postprodukcije, koja je tako zaustavljena;[14] Panjin je bio već snimio sve svoje scene, a preostali glasovni posao odrađen je, većinom, temeljem dostupnih snimki sa snimanja, dok je samo maleni dio odradio zamjenski glumac.

Mediji su procijenili kako je budžet serije bio najveći u historiji ruske televizije.[15] Scenografi i snimatelji su uložili poseban trud pri rekreaciji autentičnosti viktorijanskog ambijenta, koristeći minimalnu računalnu animaciju; za seriju su diljem lokacija snimanja posebno postavljene dekoracije kojima je dočaran autentični ambijent viktorijanskog Londona. Snimatelji su bili Vladimir Svetozarov i Marina Nikolajeva. Veliki dio budžeta oduzeli su i kostimi i šminka, pri čemu su kostimografkinja Larisa Konjikova te šminkerica Ljilija Rusecka uložile poseban trud kako bi rekreirale viktorijanski stil.

Četiri godine nakon što je inicijalno najavljena te dvije godine nakon početka snimanja, serija Šerlok Holms je 18. studenog 2013. godine premijerno emitirana na kanalu Rusija-1.

Epizode[uredi | uredi kod]

# Naslov Ćirilični naslov Redatelj Scenaristi Datum
1 (1—2)"Bejker strit, 221 B"Бейкер стрит, 221 БAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
18. studenog 2013.

Nakon što je ranjen u službi u Afganistanu, vojni liječnik John Hamish Watson je poslan u mirovinu te se vraća u London s planom da otvori privatnu praksu i snom da postane pisac. U potrazi za stanom, doktor Watson posjvjedoči prometnoj nesreći koju policija smatra nesrednim slučajem, dok ekscentrični tip po imenu Sherlock Holmes vjeruje da je posrijedi ubojstvo. Holmes deducira brojne informacije o Watsonu te mu ponudi susjednu sobu na adresi 221B Baker Street, u kući čija je vlasnica Martha Hudson. Watson pristaje, ne znajući da će time njegov život biti drastično drugačiji.


U epizodi su prisutni elementi iz priča "The Adventure of Black Peter", "A Scandal in Bohemia" i "The Adventure of Charles Augustus Milverton" te romana A Study in Scarlet.

2 (3—4)"Kamenj, nožnjici, bumaga"Камень, ножницы, бумагаAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
19. studenog 2013.

Nakon incidenta na ulicama, Watsonov bivši ratni drug, Peter Small, dolazi u njegovu privatnu praksu smrtno ranjen. Prije nego umre, Watsonu ostavi enormnu količinu dragulja i zlata. Ubrzo se sugerira kako je Small bio dio bande ubojica i kradljivaca, međutim Watson odbija vjerovati u to. Nakon što se u slučaj uključi i Sherlock Holmes, detektiv i doktor susreću još jednog Watsonovog ratnog druga, Thaddeusa Sholta, prilikom posjeta Smallovoj kćerki u domu za djecu. Holmes ubrzo pretpostavi da gradom operira banda opasnih taksista, koja pljačka i ubija ljude. Planira ih namamiti pomoću stare fotografije koja prikazuje tada mlade časnike (uključujući i Watsona i Sholta) u društvu njihova profesora, koji se na fotografiji ne vidi najbolje. Dan nakon što dobije fotografiju, u Holmesovom stanu pojavljuje se Irene Adler, s kojom Holmes ima neriješenih osobnih pitanja. Nakon njezina odlaska, fotografija nestaje, a slučaj se samo dodatno zakomplicira.


U epizodi su prisutni elementi iz priče "The Disappearance of Lady Frances Carfax" te romana A Study in Scarlet i The Sign of the Four.

3 (5—6)"Pajaci"ПаяцыAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
20. studenog 2013.

Dok se Holmes evidentno nervira oko činjenice da mu je Irene Adler ukrala važnu fotografiju, u jednom fotografskom obrtu u Londonu dolazi do eksplozije koja ubija fotografa, koji je planirao fotografirati dvoje zaručnika. Lestrade i njegov tim dolaze na mjesto zločina, gdje im se pridružuju Holmes i Watson; Holmes u ateljeu pronalazi razbijeni negativ iste one fotografije koju mu je ukrala Irene te dobiva daljnje dokaze o upletensti misterioznog kriminalnog genija u cijelu aferu. U međuvremenu, zaručnik, Tom Taylor, nestaje. I dok se slučaj nestalog zaručnika lako riješi, Holmes odluči pritisnuti Irene Adler da mu kaže istinu, samo da bi otkrio kako je oteta. Ubrzi i on upoznaje svog rivala i njezinog otimača, Moriartyja, koji Holmesu da ultimatum - ako želi spasiti Irene Adler, mora ukrasti krzneni kaput iz francuske ambasade i podmetnuti ga u američku ambasadu. Iako nikome nije jasno što se događa, Holmes povezuje ove detalje s Moriartyjevim planom o globalnom sukobu te, iako izvrši svoj zadatak i spasi Irene, uspijeva osujetiti svog rivala.


U epizodi su prisutni elementi iz priča "The Adventure of the Bruce-Partington Plans" i "A Scandal in Bohemia".

4 (7—8)"Ljubovnjici lorda Maulbreja"Любовницы лорда МаулбреяAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
21. studenog 2013.

Mlada djevojka, Elizabeth Baker, dolazi u Baker Street i traži Holmesovu pomoć; ona se boji da bi mogla biti sljedeća žrtva serijskog ubojice koji je dotad već ubio nekoliko mladih žena u Londonu. Holmes prihvaća slučaj i vrlo brzo pronalazi navodnog ubojicu, koji sumarno biva osuđen na smrtnu kaznu. Kopajući dalje po slučaju, Holmes uoči brojne sumnjive detalje oko gospođice Baker, ali i osuđenika. Netom prije nego bude obješen, Holmes i Watson uz pomoć suca spriječe nepravdu i otkriju nove detalje. Ubrzo se ispostavlja kako je u cijeli slučaj upletena i oporuka pokojnog lorda Maulbrayja, jednog od najbogatijih ljudi u Engleskoj, koja je netragom nestala.


Epizoda je originalna priča.

5 (9—10)"Obrjad doma Mesgrejvov"Обряд дома МесгрейвовAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
25. studenog 2013.

Holmesa posjećuje njegov dugogodišnji prijatelj, Reginald Musgrave. Taj ekscentrični mladić potpuno je izbezumljem jer uskoro puni 33 godine, što znači da će biti izložen drevnom obiteljskom obredu, nakon kojeg će postati punopravni član obitelji i upravitelj velikog dvorca u vlasništvu obitelji Musgrave. Reginald je prestrašen zato što je njegov otac, prije mnogo godina, ubijen tokom istog obreda, čemu su slučajno posvjedočili Reginald i njegov polubrat, Tom. Plašeći se za vlastiti život, Reginald poziva Holmesa i Watsona u Škotsku, gdje ih očekuje misterij dvorca, obreda i prastarog rivalstva dvaju obitelji koje su čuvale relikvije kraljeva Charlesa I. i Charlesa II. iz XVII. vijeka.


U epizodi su prisutni elementi iz priče "The Adventure of the Musgrave Ritual" te romana The Hound of the Baskervilles.

6 (11—12)"Galjifaks"ГалифаксAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
26. studenog 2013.

Pred zgradom Nacionalne banke Engleske dolazi do incidenta u kojemu muškarac biva brutalno pretučen od strane policije; prije smrti, izgovorio je ime Halifax. Istovremeno, na drugom dijelu grada, Watson dobiva novine dok se pod njegovim prozorom okuplja oduševljena masa koja želi vidjeti stvarnog Holmesa i Watsona. Dok je Watson ugodno iznenađen uspjehom, Holmes i gospođa Hudson su ogorčeni jer ih je doktor prikazao drugačijima nego što jesu. Prepirku prekida riđokosi muškarac, Jabez Wilson, koji Holmesu prezentira po mnogočemu jedinstven slučaj. Holmes ga rado prihvaća te krene povezivati događaje u životu gospodina Wilsona s incidentom u Nacionalnoj banci, ubrzo shvaćajući kako se radi o novom perfidnom planu njegova rivala, Moriartyja.


U epizodi su prisutni elementi iz priča "The Red-Headed League", "The Adventure of the Three Garridebs" i "The Adventure of the Engineer's Thumb".

7 (13—14)"Posljednjeje delo Holmsa"Последнее дело ХолмсаAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
27. studenog 2013.

Na božićnoj zabavi grofa Brashera dolazi do perfidne krađe. Holmes dolazi na grofov poziv i ubrzo povezuje sve činjenice, shvativši da je Irene Adler, koju je ranije mislio da je spasio, ponovo prisilno upletena u posao s Moriartyjem; Holmes zaključi kako Irene trea njegovu pomoć. Nakon što Watsonu otkrije svoju prošlost i emocije prema Irene, Holmes se odluči pomoći joj, neovisno o cijeni. Incident u njemačkoj ambasadi dodatno pomogne Holmesu da poveže činjenice, ali i da se približi svom rivalu te isplanira njihov posljednji okršaj u švicarskim planinama.


U epizodi su prisutni elementi iz priče "The Final Problem".

8 (15—16)"Sobaka Baskervilj"Собака БаскервильAndrej KavunAndrej Kavun, Leonid Porohnja,
Oleg Pogodin, Zoja Kudrja, Oleg Kavun
28. studenog 2013.

Tri su godine prošle od incidenta u Švicarskoj, gdje su živote navodno izgubili i Holmes i Moriarty. Watson se oženio s gospođom Hudson, međutim njegovu rutinu prekida neobični slučaj smrti vladinog dužnosnika Arthura Cadogana Westa; Watson je, kao bivši Holmesov suradnik, pozvan da pomogne Lestradeu i policiji. Ubrzo im se pridružuje Holmesov brat blizanac, Mycroft, koji također radi na slučaju. Kako se slučaj rješava, Watson otkrije da Mycroft zapravo nije Mycroft (pravi Mycroft će se pojaviti kasnije), već prerušeni Holmes, što izazove sukob, ali i brzo pomirenje. Holmes otkriva kako je Moriarty također preživio konfrontaciju te kako ima najnoviji plan, čija je krajnja meta sama kraljica Victoria.


U epizodi su prisutni elementi iz priča "The Adventure of the Bruce-Partington Plans" i "The Adventure of the Empty House"; unatoč naslovu, epizoda ne sadrži elemente iz romana The Hound of the Baskervilles.

Kritike[uredi | uredi kod]

Šerlok Holms je dobio mješovite kritike nakon emitiranja. Kavunova redateljska koncepcija, kao i Petrenkova te Panjinova interpretacija su naišle na kritike zbog svoje neuobičajenosti i otklona od originalnog materijala,[16][17] dok su kritičari istovremeno bili oduševljeni radom tehničke ekipe, posebice scenografa, snimatelja te kostima i šminke.[16] Britanski kritičar Kim Newman, recenzirajući seriju za Sherlock Holmes Mystery Magazine, napisao je kako Petrenkov Holmes izgleda "više kao revolucionarni pjesnik, nego kao detektiv";[18] na kraju je sumirao kako se, unatoč značajnom otklonu od Doyleovog kanona, "na koncu, nakon svih tih promjena, vraćamo na ono što je za ovu verziju - kao i za gotovo sve ostale verzije - srce priče, a to je prijateljstvo dvojice teških ljudi vrijednih divljenja u svijetu kriminala, izdaje, ljubavi, časti, dijaboličnog intelekta i osnovne decentnosti".[18]

S druge strane, Vasilij Livanov, koji je tumačio Holmesa u sovjetskoj adaptaciji iz 1979. godine, bio je izrazito kritičan prema seriji,[19] posebno ističući konfuznost Kavunove koncepcije, ali i lošu interpretaciju Igora Petrenka i Andreja Panjina. Jedan dio serije, a to je monolog Thaddeusa Sholta (Igor Skljar) o migrantima iz druge epizode, postao je izrazito kontroverzan zbog aktualnosti tematike; na kontroverzu se osvrnuo i sam Kavun, koji je rekao: "Bilo je mnogo sporova s kanalom, koji je zahtijevao rezanje tog monologa. Ali, to bi za mene značilo raspad Sholtovog lika. To je monolog i o Engleskoj, i o Rusiji. Ono što se događalo u Engleskoj krajem XIX. vijeka vrlo je slično onome što se događa u Rusiji danas. Ovakve fraze se mogu sve češće čuti tako da sam odlučio baciti kamen i podići prašinu".[20]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Serija Šerlok Holms nominirana je za sljedeće nagrade:[21]

Godina Nagrada Kategorija Ishod Primatelj
2014. APKiT Najbolja scenografija Osvojeno Marina Nikolajeva
Vladimir Svetozarov
Najbolja kostimografija Nominacija Larisa Konjikova
Najbolja šminka Nominacija Ljiljija Rusecka
Nagrada Žorž Najbolja dramska serija Nominacija
Najbolji negativac godine Nominacija Aleksej Gorbunov (kao Moriarty)

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Andrey Kavun in interview about Sherlock Holmes, Russian
  2. „Russian answer to the British "Sherlock"”. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-04. Pristupljeno 2018-11-26. 
  3. Russian source: Panin did not have time to voice a series about Sherlock Holmes
  4. Russian Sherlock Holmes younger than Dr. Watson ... (in Russian)
  5. Russian report
  6. „Сериал «Шерлок Холмс» (2013)”. // vokrug.tv. апрель 2012 года. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-06. Pristupljeno December 28, 2012. 
  7. 7,0 7,1 7,2 „Завершены съёмки «Шерлока Холмса» с Игорем Петренко в роли сыщика”. «РИА Новости» // ria.ru. 7 мая 2012 года. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-23. Pristupljeno 2013-05-21. 
  8. „Шерлок Холмс с русским акцентом”. // mv.org.ua. 8 мая 2012 года. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-23. Pristupljeno 2013-05-21. 
  9. Andrei Kavun is directing his own version of Sherlock Holmes Arhivirano 2013-09-23 na Wayback Machine-u, Information from Kavun's personal website (in Russian)
  10. Andrey Kavun hopes to direct the new Russian TV series about Sherlock, An interview with Kavun (in Russian)
  11. „Режиссёр «Охоты на пиранью» взялся за Шерлока Холмса”. // vesti.ru. 21 сентября 2011 года. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-23. Pristupljeno 2013-05-21. 
  12. „Шерлок Холмс курит папиросы и любит красивых женщин”. Газета «Комсомольская правда» (Беларусь) // kp.by. 20 октября 2011 года. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-05. Pristupljeno 2012-03-24. 
  13. „Информация о фильме «Шерлок Холмс»”. // kino-teatr.ru. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-17. Pristupljeno 2012-03-24. 
  14. „Панин не успел озвучить сериал о Шерлоке Холмсе”. «РИА Новости» // ria.ru. 7 марта 2013 года. Arhivirano iz originala na datum 2013-05-23. Pristupljeno 2013-05-21. 
  15. Анастасия Воинова. «Шерлок Холмс» — один из последних проектов Андрея Панина. // filmpro.ru (7 марта 2013 года)
  16. 16,0 16,1 Арина Бородина (27 ноября 2013 года). „Шерлок Холмс в новой партии”. «РИА Новости» // ria.ru. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-30. Pristupljeno 2013-12-01. 
  17. Александр Рогоза. Сериал «Шерлок Холмс»: режиссёр отошёл в сторону. Газета «Комсомольская правда» // kem.kp.ru (29 ноября 2013 года)
  18. 18,0 18,1 Newman, Kim. „Screen of the Crime: Sherlok Kholmes”. Sherlock Holmes Mystery Magazine 1 (22): 9-15. 
  19. Василий Ливанов — о новом телесериале про Шерлока Холмса. Arhivirano 2013-12-04 na Wayback Machine-u // online812.ru (2 декабря 2013 года)
  20. Канал «Россия» требовал убрать монолог о мигрантах из «Шерлока Холмса». «Независимая газета» (источник — «Русская служба новостей») // ng.ru (21 ноября 2013 года)
  21. Šerlok Holms (2013) - Nagrade i nominacije

Vanjske veze[uredi | uredi kod]