The Private Life of Sherlock Holmes

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Privatni život Sherlocka Holmesa

kino poster
Režija Billy Wilder
Producent I. A. L. Diamond
Billy Wilder
Scenario I. A. L. Diamond
Billy Wilder
Uloge Robert Stephens
Colin Blakely
Geneviève Page
Christopher Lee
Muzika Miklós Rózsa
Fotografija Christopher Challis
Montaža Ernest Walter
Studio Compton Films
The Mirisch Corporation
Phalanx Productions
Distribucija United Artists
Datum(i) premijere 29. X 1970.
Trajanje 125 min.
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Budžet 10.000.000$
Privatni život Sherlocka Holmesa na Internet Movie Database

Privatni život Sherlocka Holmesa (engleski The Private Life of Sherlock Holmes) britanski je humorni dramski film iz 1970. koji je režirao i napisao Billy Wilder. Glavne uloge tumače Robert Stephens, Colin Blakely, Geneviève Page i Christopher Lee. Film nudi prisniji, pomalo komičan pogled na slavnog detektiva iz naslova, te postavlja granicu između "stvarnog" Holmesa i lika kojeg ljudi idealiziraju u knjigama i časopisima.

Billy Wilder je preko desetljeća htio snimiti humoristični film o Holmesu, te je u tu svrhu uložio golem napor kako bi ga ostvario. Produkciju su pratili razni problemi, a studio je skratio film za sat vremena jer je smatrao da je predugačak: usprkos tome, odjek kritike i publike bio je mlak.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

U prvom poglavlju, Sherlock Holmes dobiva posjetu od ruske balerine, gđe. Petrove koja ga zamoli da dobije od njega dijete koje bi imalo i njen izgled i njegov intelekt. Holmes se uspije izvući iz te škakljive situacije time što tvrdi da je Dr. Watson njegov ljubavnik, što njega vrlo razljuti.

U drugom poglavlju, belgijska žena, Gabrielle Valladon, je izvučena iz Thamse i dovedena u Bakerovu ulicu. Zamoli Holmesa da joj pronađe izgubljenog supruga. Kao rezultat istrage, dođu do dvorca u Škotskoj, gdje zapaze patuljke i ono za što Watson tvrdi je čudovište iz Loch Nessa. Međutim, Holmesov brat Mycroft je umiješan u izgradnju podmornice za britansku mornaricu, uz pomoć gospodina Valladona, a koja je prerušena u podmornicu. Patuljci su unajmljeni kako bi bili posada u toj malenoj napravi. Mycroft objasni Sherlocku da je Gabrielle ustvari njemački špijun, Ilse von Hoffmanstal. Na kraju, Ilse je uhićena kako bi je razmijenili za britanskog špijuna. Nekoliko mjeseci kasnije, Sherlock otkriva da je Ilse strijeljana zbog špijuniranja u Japanu, te se povuče u sebe zbog tuge.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Billy Wilder je još 1957. planirao snimiti humoristični film o Holmesu, te je u tu svrhu uložio golem napor kako bi ga ostvario: bio je to njegov najskuplji film do tada, a glavne su uloge trebali igrati Peter O'Toole i Peter Sellers. Međutim, Sellers je doživio nekoliko srčanih napadaja, te su stoga unajmljeni drugi, manje poznati glumci: Robert Stephens i Colin Blakely.[1] Projekt je oživljen 1968., ali je snimanje opterećeno raznim problemima: cijela sekvenca na Loch Nessu se morala ponovno snimiti u studiju jer je izvorno jezero bilo pretamno da se osvjetli, a mehaničko čudovište je potonulo: međutim, Wilder se nije ljutio zbog izgubljenog novca, već je umjesto toga išao utješiti stručnjaka za specijalne efekte jer je njegov izum propao.[1] Izvorni film je trajao tri sata, što je studio smatrao predugim, te je tako skraćen na dva sata, te se izvorni materijal danas smatra izgubljenim. Wilder je bio jako nezadovoljan skraćenom verzijom:

"Kada sam se vratio iz Pariza, bila je potpuna katastrofa, način na koji je film montiran. Cijeli prolog je izrezan, pola jedne sekvence je izbačeno. Suze su mi išle na oči kada sam to gledao... To je bio najelegantniji film koji sam ikada snimio".[1]

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Kim Newman je za časopis Empire rekla da je ovo "najbolji film o Sherlocku Holmesu ikada snimljen" te da je "užasno podcijenjen u Wilderovoj filmografiji".[2] Peter Bradshaw je za Guardian napisao sljedeće u recenziji: "Wilderov drugačiji, "svetogrdni" pogled na najslavnijeg svjetskog detektiva se dobro drži i nakon 32 godine; ne biste očekivali da je išta što je režirao nitko drugi nego Wilder a napisao nitko drugi nego njegov suradnik I. A. L. Diamond biti bilo što to od smiješnog i gledljivog, a ovo je oboje."[3]

Roger Ebert je bio kritičniji te filmu dao 2,5 od 4 zvijezdice. Zapisao je da je film "razočaravajuć jer mu manjka uboda i sofisticiranosti"; naime, "započinje obečavajuće" ali "već prije 20. minute filma, Wilder se pomirio s tim da jednostavno ispriča običnu avanturu o Sherlocku Holmesu."[4]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]