Đenovići su naselje u opštini Herceg Novi u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 1.272 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 887 stanovnika). Selo se nalazi na osmom kilometru magistralnog puta istočno od Herceg-Novog.
Ne može se tačno utvrditi kako je ovo mesto dobilo ime. Poznato je da se u tursko doba zvalo Đonović, dok se u mletačkim spisima vodi kao Gjonovich, a u popisu pravoslavnih crkava i manastira glavnog providura za Dalmaciju iz 1756. godine stoji Storoevich. Najverovatnije se radi o prezimenu neke stare viđenije porodice, jer se iz podataka koje su zabeležili poznati etnografi i antropogeografi ne može videti da je u prošlosti postojala porodica sa prezimenom Đenović, po kojoj je naselje moglo dobiti ime. Najverovatnije je da je ime nastalo od prezimena Đonović koje se pominje još 1540. godine u turskom tefteru. U novije vreme postoji i dilema da li je ime sela Đenović ili Đenovići. U mnogim dokumentima od 16. veka do polovine 20. veka u arhivskim spisima, na pečatima, geografskim kartama, školskim i crkvenim knjigama upotrebljava se Đenović. Međutim, kasnije se sve više koristi naziv Đenovići, što je donekle prihvatila i novija stručna literatura. Pravilno je, ipak, Đenović jer se selo tako zvalo od davnina.
Sa dosta sigurnosti može se tvrditi da je ovaj kraj bio naseljen još u doba Ilira. O tome je pisao slovenački arheologSimon Rutar još 1880. godine. Da je ovaj prostor bio naseljen i u bakarno doba svedoče iskopani primerci žara napunjenih pepelom pronađeni na granici između Đenovića i Baošića1840. godine. Postoji predanje, a za to i ima određenih dokaza, da je ovaj prostor bio naseljen i u antičko doba, odnosno da je tu postojala grčka naseobina Stoli, kako se i danas naziva lokalitet na zapadnoj strani Đenovića. Pretpostavlja se da je ta naseobina potonula u more prilikom nekog katasrofalnog zemljotresa, kao što je to bio slučaj sa Risnom i Rosama.
U naselju Đenovići živi 955 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,0 godina (34,7 kod muškaraca i 39,2 kod žena). U naselju ima 421 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
Nekada je to bilo selo vinogradara, povrtlara, zanatlija, ribara i pomoraca. Danas više nema vinograda, sve je manje vrtova, malo je zanatlija, a ribarstvo je davno prestalo da bude osnovno zanimanje. Sada se domaćinstva najviše oslanjaju na turizam i ugostiteljstvo.
↑Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2005, COBISS-ID 8764176
↑Knjiga 1, Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, septembar 2004, ISBN86-84433-00-9
↑Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Podgorica, oktobar 2004, COBISS.CG-ID 8489488