|
|
|
|
Podgorica je glavni i najveći grad Crne Gore, dok Cetinje ima status prijestonice. Prema popisu iz 2003. imala je 136.473 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 117.875 stanovnika). Šire područje Podgorice obuhvata 10,4 % teritorije Crne Gore i 27,3 % njenog stanovništva.
Podgorica je glavna raskrsnica puteva u Crnoj Gori. Njen pogodan položaju na ušću reke Ribnice u Moraču u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici. Grad je blizu zimskim centrima na sjeveru zemlje i ljetovalištima na Jadranskom moru.
Podgorica se nalazi blizu ostataka rimskog grada Dokleje. U srednjem vijeku ovde je postojalo naselje koje se zvalo Ribnica, a pod ovim imenom grad se prvi put spominje 1326. Podgorica je od 1878. ušla u sastav Kneževine Crne Gore. Od 1946. je administrativno sjedište Crne Gore, a za vrijeme SFRJ Podgorica se zvala Titograd.
Podgorica se nalazi u južnom dijelu Crne Gore. Oblast je ispresecana rijekama, a sam grad se nalazi 15 km severno od Skadarskog jezera na samom kamenu. Reke Morača i Ribnica teku kroz grad, dok u blizini protiču Zeta, Cijevna, i Sitnica . Sa gradnjom tunela Sozina Jadransko more je na svega pola sata vožnje.
Nasuprot većem delu Crne Gore, Podgorica leži u ravnici na severnom kraju Zetske ravnice. Jedini izuzetak su brda koja nadgledaju grad. Najvažnije brdo je Gorica (107 m), koja se uzdiže iznad centra grada. Ostrala brda su Malo brdo, Velje brdo, Ljubović i Dajbabe.
Dalje...
|
|
|
|
|
|
- da je Oktoih, najstarija štampana knjiga u južnih Slovena, štampan na Cetinju 1494?
- da je Crna Gora kao ruski saveznik objavila rat Japanu 1904?
- da je Crna Gora proglašena za ekološku državu 1992?
- da je Cetinje najkišniji grad u Evropi?
- da je Stefan Nemanja rođen u Ribnici, današnjoj Podgorici?
- da je Mitropolija crnogorsko-primorska preseljena na Cetinje 1485?
- da je prvi Južni Sloven koji je oplovio svijet bio Stevan Vukotić iz Bratešića (Grbalj)?
- da se u Risnu nalazila prestonica ilirske kraljice Teute?
|
|
|
|
|
|
|
Janko Vukotić (Čevo, Cetinje, 18. veljače 1866. - Beograd, 4. veljače 1927.), crnogorski vojskovođa, serdar, od 1918. pripadnik Vojske Kraljevine SHS.
Bio je u srodstvu sa kraljevskom obitelji Petrović-Njegoš.
Vojnu akadeniju je završio 1886. u Modeni (Italija).
Brigadir Crnogorska vojske od 1902. godine. Također se angažirao i na političkom planu kao jedan od najlojalnijih suradnika kralja Nikole I. Petrovića.
U Prvom balkanskom ratu zapovjednik je Istočnog odreda koji je oslobodio: Mojkovac, Bijelo Polje, Pljevlja, Berane, Plav, Rožaje. Postrojbe serdara Vukotića su prodrle duboko na teritorij Kosova, zauzevši gradove Đakovicu i Peć.
U Drugom balkanskom ratu zapovjednik je Crnogorske divizije koja je upućena u Makedoniju (Bregalnica) radi pomoći Srbima u sukobu oko podjele teritorija sa Bugarima.
U Prvom svetskom ratu najprije zapovjednik Hercegovačkog i Sandžačkog odreda Crnogorske vojske. Njegove su postrojbe prodrile blizu Sarajeva (na Jahorinu i Pale). Nakon povlačenja srpskih časnika iz Vrhovnog stožera Crnogorske vojske imenovan je u kritičnom periodu koncem 1915. Vukotić za načelnika stožera.
Nakon Mojkovačke bitke i kapitulacije Kraljevine Crne Gore bio je Vukotić uhićen i upućen u logor u Mađarsku.
Dalje...
|
|
|
|
|
|
Predrag Bulatović, Bombardovanje Podgorice u Drugom svjetskom ratu, Dragiša Pešić, Gospa od Škrpjela, Daniel Popović, Nebojša Medojević, Srđan Milić, Pero Tomov Petrović, Beran-krš, Ranko Krivokapić, Komarnica (rijeka), Pjesma Mediterana, Sunčane skale, Manastir Vranjina, Ivan Strugar, Dečić, Todor Kadić, Bošnjačka stranka, Radio-televizija Crne Gore, Nahije Crne Gore, Stevan Perkov Vukotić, Hidroelektrana Mratinje
|
|
|