Zakhej

Izvor: Wikipedia
Zahej na drvetu smokve čeka Isusa.

Zakej, Zahej ili Zakhej (heb. זכי - čist, ispravan[1]; gr. Ζακχαῖος, Zakchaios) je bio šef jerihonskih publikana (rimskih poreznika), koji je postao Isusov učenik i hrišćanski apostol.

Priča o susretu Zakheja i Isusa se nalazi u 19. glavi evanđelja po Luki.

Žitije[uredi - уреди]

Zahej je bio carinik i pošto je ubirao porez od Jevreja, a za potrebe Rimskog carstva, bio je prezren i nije bio omiljen u narodu. Ipak, želeo je da vidi Isusa kada je prijehao u Jerihon, ali pošto je bio malog rasta nije mogao da ga vidi kroz svetinu. Zato se dosetio da se popne na drvo smokve, ali mu je Isus prišao i zamolio ga da siđe, te su posetili njegov dom. Ovo je navuklo još veću mržnju prema Zaheju, ali i prema Hristu.[2] Prema predanju, Isus je posetio Zehejev dom i doneo mu spasenje, a Zahej se pokajao i postao sledbenik apostola Petra, koji ga je postavio za biskupa u palestinskoj Kesariji, gde je verno služio evanđelju i mirno skončao.[3]

Tumačenja[uredi - уреди]

Zahejevo drvo u Jerihonu.

Prema sajtu Srpske pravoslavne crkve, sam čin penjanja na drvo govori mnogo o Zaheju. Naime, rimski službenik na visokom položaju nije prezao od toga da bude ponižen i izloži se ruglu okoline. To se tumači kao iskrena želja da vidi istinskog verskog učitelja i kao bogobojažljivost. Zbog toga ga je Isus nagradio posetom njegovoj kući, zbog čega je okupljeni narod protestvovao. Nakon toga se Zahej iskreno pokajao i ponudio Hristu da polovinu svog imanja pokloni siromašnima. Zato ga je Isus nazvao sinom Abrahama. Prema crkvenom tumačenju, pouka ove priče je da je Zaheja spasilo pokajanje, ispovest i promena života, koji je postao posvećen veri.[4]

Praznik[uredi - уреди]

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 20. aprila po julijanskom, a 3. maja po gregorijanskom kalendaru. Pred početak uskršnjeg posta postoje i četiri pripremne sedmice. Prva od njih je Zahejeva.[5]

Literatura[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]