Jakov Pravedni

Izvor: Wikipedia
Sveti Jakov Pravedni
Saint James the Just.jpg

ikona Jakova
Mučenik, Božji brat (Adelphotheos)
Rođen/a nepoznato
Umro/la Jeruzalem
Kanoniziran/a pre-kongregacija
Kalendar svetaca 3. maj (rimokatolici), 1. maj (anglikanski), 23. oktobar (luterani), (Episkopalna crkva u SAD)
Kontroverza Jakov se ponekad identificira sa Jakovom Alfejem i Jakovom Mlađim. Postoje nesuglasice o prirodi veze sa Isusom.

Jakov Pravedni (hebrejski: יעקב Yaʿaqov, tiberijski hebrejski Yaʿăqōḇ, grčki: Iάκωβος Iákōbos), također poznat kao Jakov iz Jeruzalema, Jakov Božji brat (Adelpthoeos) ili Jakob, brat Gospodinov je bio vođa ranih jevrejskih kršćana Jeruzalema u decenijama nakon Isusove smrti.

Vjeruje se kako je bio autor Poslanice Jakovljeve u Novom zavjetu, prvi od sedamdeset apostola i autor Apostolskog ukaza koji se spominje u Djelima apostolskim. Mučenički je stradao 62. godine.

Nekoliko ranih izvora ga navodi kao Isusovog brata; historičari su te navode ponekad tumačili metaforički, smatrajući kako je Jakov Pravedni opisan kao "duhovni brat" ili možda tek bliski rođak. Najstarija kršćanska liturgija, Liturgija Svetog Jakova, naziva ga "bratom Božjim" (Adelphotheos).[1]

Sadržaj/Садржај

[uredi - уреди] Život

Podaci o njegovom životu su relativno oskudni, a izvori se uglavnom svode na Novi zavjet, odnosno Djela apostolska, jevrejskog pisca Flavija Josipa kao i ranog kršćanskog pisca Hegesipa.

Jakob je živio u Jerusalimu. Neki izvori ga navode kao Isusovog mlađeg brata, ili polubrata, preko oca Josifa.[2] Pseudo-Ingacijeva pisma ga opisuju »da je licem silno sličan Gospodinu Kristu«.[3] Ponekad se poistovećuje sa Jakovom mlađim, a nekad se smatra da su u pitanju različite osobe. U svakom slučaju, bio je jedan od najbližih Isusovih učenika. Evanđelje po Tomi prenosi da je Isus ostavio upute da nakon njegove smrti Jakov preuzme vođstvo zajednice:

Učenici rekoše Isusu: "Znamo da ćeš nas napustiti; tko će nam tada biti vođa?" Isus im odgovori: "Gdje god da se nalazite idite k Jakovu pravednom, radi kojega su stvoreni Nebo i Zemlja."

– Evanđelje po Tomi, izreka 12.

Ikona Isusa i njegovog mlađeg brata Jakova, koji su predstavljeni kao blizanci.

Nakon Isusovog pogubljenja, Jakov je živeo u Jerusalimu sa braćom i majkom Marijom (Dela 1,14). Jakov je bio prvi među ranim hrišćanima, i kada se Petar izbavio iz tamnice, poručivao je da se to javi Jakovu i braći (Dela 12,17). U Poslanici Galaćinama Pavle iz Tarza opisuje svoj prvi posjet Jeruzalemu gdje je sreo Jakova te odsjeo kod Kefasa (Simon Petar). Hegesip ga opisuje kao vegetarijanca.[4]

Predsedavao je Apostolskim Saborom. U najstarijem, pretpavlovskom razdoblju u razvoju Isusovog pokreta, Jakov se nedvosmisleno pojavljuje kao „stub“ Jerusalimske zajednice, kao Isusov naslednik i najvažniji sledbenik.[5] Jakovljeva uloga i važnost se ne dovodi u pitanje u najstarijim hrišćanskim dokumentima, poput Pavlovog pisma Galatima, Evanđelju po Tomi ili Delima apostolskim.[5] Propovijedanja Petrova ga nazivaju episkopom episkopa čitave Crkve (episcopus episcoporum).[3] Irenej ga naziva »protoepiskopom« Crkve Majke u Jeruzalemu.[3] Zbog svog svetog života, nazvan je Pravedni.

Godine 62. je tadašnji prvosvećenik Jeruzalema Anan ben Anan sazvao Sanhedrin i osudio Jakova i još nekolicinu na smrt kamenovanjem, zbog optužbe da su kršili Mojsijev Zakon. Dirljiv opis Jakovljeve smrti daje Drugo otkrivenje po Jakovu:

... sveštenici ... su ga našli kako stoji pored stubova hrama, pored ogromnog kamena temeljca. I odlučiše da ga bace sa te visine, i baciše ga. I ... ščepaše ga i (udaraše ga) dok su ga vukli po zemlji. Položili su ga na zemlju i stavili mu kamen na trbuh. Svi ga pritisnuše stopalima govoreći: »Grešio si!« Ponovo ga podigoše, jer je bio živ, i nateraše ga da iskopa rupu. Nateraše ga da stane u nju. Nakon što ga pokriše do stomaka, kamenovaše ga.[6]

U trenutku smrti, Jakov izgovara molitvu čija je svrha da da snagu ostalim hrišćanima kojima predstoji mučeništvo.[7] Nakon mučeničke smrti sv. Jakova, na mestu episkopa Jerusalima, nasledio ga je Simeon, sin Kleopin.[8]

Nakon uništenja Jeruzalema 70. godine u jevrejsko-rimskom ratu, mnogi su povezivali tu katastrofu sa zlostavljanjem Jakova od jevrejskih vlasti, neposredno uoči rata s Rimljanima.[9]

[uredi - уреди] Jakov u hrišćanskoj predaji

Jakov je u jevrejsko-kršćanskim krugovima uživao osobit ugled.[7] Pavle navodi da mu se javio vaskrsli Isus (1 Kor 15,7). O položaju Jakova u ranom kršćanstvu govori fragment iz djela Klementa Aleksandrijskog:

Nakon Isusove smrti, Jakov je postao vođa prvobitne hrišćanske zajednice.

Jakovu Pravedniku i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije uskrsnuća. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli prenijeli sedamdesetorici...[10].

Odlomak upućuje na tri sloja u razvoju Jakovljeva lika:

U prvim vekovima hrišćanstva, gnostici su se često pozivali na Jakova kao na izvor tajne i vrhunske predaje, kako bi legitimizirali svoju poruku.[12] Jedan od razloga privlačnosti Jakova bila je činjenica da se on nalazio izvan tradicionalnog kruga dvanaestorice učenika. Uz to, zbog svoje bliske veze s Isusom, mogao se smatrati izvorom kršćanskoga nauka, čišćega od onog koji je promicala crkva.[11] U gnostičkoj predaji je smatran posjednikom posebnoga Isusova otkrivenja, te mu se dodjeljuje uloga koja čak nadilazi ulogu Petra u kanonskoj predaji.[7] Primjerice, Jakov je "pratnja" koja gnostika vodi kroz vrata nebeskoga kraljevstva i nagrađuje ga (55; 55-56). Opis je sličan Petrovoj ulozi čuvara ključeva neba (Mt 16,19).[7]

Neki suvremeni historičari religije, poput Roberta Ajzenmana, smatraju da je Isusov brat Jakov ključ za razumevanje najranije hrišćanske crkve i glavna karika koja povezuje judaizam i rano hrišćanstvo. Ajzenman tvrdi da ko god i šta god je bio Jakov to je morao biti i sam Isus. Jakov Pravedni bi, drugim rečima, bio ključ za razumevanje istorijskog Isusa. Međutim, hrišćanska Crkva je vrlo rano počela da potiskuje Jakovljevu ulogu i značaj u korist apostola poput Pavla i Petra.[13]

[uredi - уреди] Izvori

  1. ↑ Philip Schaff: History of the Christian Church, chapter 4, § 27. James the Brother of the Lord: "And in the Liturgy of St. James, the brother of Jesus is raised to the dignity of "the brother of the very God".
  2. ↑ Sveti apostol Jakov brat Gospodnji
  3. ↑ 3.0 3.1 3.2 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  4. ↑ ABC National Radio: James, the Brother of Jesus, part one: The Missing Story According to Hegesippus (as quoted by Jerome), "After the apostles, James the brother of the Lord surnamed the Just was made head of the Church at Jerusalem. Many indeed are called James. This one was holy from his mother's womb. He drank neither wine nor strong drink, ate no flesh, never shaved or anointed himself with ointment or bathed. To him alone it was permitted to enter the holy place; for he wore nothing woollen, but linen garments."
  5. ↑ 5.0 5.1 Milan Vukomanović, Žene apostoli u ranom hrišćanstvu
  6. ↑ 2 Jakovljeva apokalipsa, 61.9—62.12, u: NHL 254—255.
  7. ↑ 7.0 7.1 7.2 7.3 Izvorni koptski tekstovi (Drugo otkrivenje po Jakovu, uvod: Charles W. Hedrick)
  8. ↑ Prvi episkopi crkve
  9. ↑ Hegezip u Euzebije, H. E. 2.23
  10. ↑ Euzebije, H.E. 2.1.4
  11. ↑ 11.0 11.1 Izvorni koptski tekstovi (Prvo otkrivenje po Jakovu, uvod: William R. Schoedel)
  12. ↑ Knjižnica Nag Hammadi, Prvo hrvatsko izdanje (Tajna knjiga Jakovljeva, uvod: Francis E. Williams)
  13. ↑ Milan Vukomanović, Zašto je stradao Isus Nazarećanin?

[uredi - уреди] Vidi još

[uredi - уреди] Eksterni linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:
Dobavljeno iz "http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jakov_Pravedni&oldid=992871"
Lični/osobni alati

Varijante
Akcije
Orijentacija-Оријентација
interakcija - интеракција
Alatke-Алатке
Drugi jezici-Други језици