Toma Apostol

Izvor: Wikipedia
Sveti Toma
Caravaggiova "Nevjera svetog Tome"
Caravaggiova "Nevjera svetog Tome"
Apostol
Preminuo {{{datum smrti}}}
okolica Chennaija, Indija
Slavi se u Katoličkoj Crkvi, Pravoslavnoj Crkvi, Anglikanskoj Crkvi, Luteranskoj Crkvi, nekim Protestantskim Crkvama
Simboli Blizanac, stavljajući prst u Krista, koplje (znak mučeništva), kvadrat (njegovo zanimanje, graditelj)
Zaštitnik Arhitekti, Indija, Pula i ostali

Toma Apostol, također zvan Nevjerni Toma ili Juda Toma Blizanac, bio je jedan od Isusovih dvanaestorice apostola. Možda je najpoznatiji po nevjeri u Isusovo uskrsnuće nakon što je čuo za nj, no ubrzo nakon što je vidio Isusa rekao je "Gospodin moj i Bog moj!" Apostolu Tomi se pripisuje autorstvo nekanonskog Jevanđelja po Tomi.[1]

U ranom hrišćanstvu je bilo rasprostranjeno predanje da je Juda Toma Didimos bio Isusov brat blizanac.[2] Kao Spasiteljev brat blizanac, Toma je imao pravo izravnog uvida u prirodu samog Spasitelja i njegova nauka.[3]

Prema tradiciji Toma je bio jedini apostol koji je propovedao izvan granica tadašnjeg Rimskog carstva. Poznat je kao apostol Persije (Irana) i Indije.[4] U Sirijskoj crkvi, Toma je poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebno u Edesi.[1] Djela Tomina navode da je umro mučeničkom smrću u Indiji, nakon što je obratio kralja Gundafora.[5]

Rimokatolička Crkva slavi njegov spomendan 3. srpnja. U tradicionalnom katoličkom kalendaru, njegov je spomendan bio 21. prosinca (najkraći dan u godini). Pomaknut je kako bi se na taj dan prisjećalo na sv. Petra Kanizija koji je umro 21. prosinca.

Ime[uredi - уреди]

Toma se u nekim izvorima pominje i kao Juda Toma Didimos odnosno Juda blizanac (aramejska riječ toma i grčka didimos obe znače "blizanac").[1]

Toma u Ivanovu evanđelju[uredi - уреди]

Verrocchiova skulptura koja prikazuje nevjeru svetog Tome.

Toma se javlja u nekoliko redaka u Ivanovu evanđelju. Kada je Lazar umro, učenici su se usprotivili Isusovoj odluci o povratku u Judeju gdje su židovi prethodno pokušali kamenovati Isusa. Isus je bio odlučan u svojoj namjeri, pa je tada Toma hrabro rekao: "Hajdemo i mi da umremo s njim!" (Iv 11:16)

Toma je također govorio na Posljednjoj večeri (Iv 14:5). Isus je uvjeravao svoje učenike kako znaju gdje ide, no Toma se bunio kako oni uopće ne znaju ništa. Isus je na to i na Filipov zahtjev odgovorio detaljnim objašnjenjem svoje povezanosti s Ocem.

Ipak, najpoznatije Tomino javljanje u Novom zavjetu zasigurno je ono kada sumnja u Isusovo uskrsnuće i zahtjeva da dodirne Isusove rane prije nego se sam uvjeri (Iv 20:24-29). Caravaggiova slika Nevjera svetog Tome (prikazana iznad) prikazuje tu scenu. U ovoj se priči nalazi podrijetlo sintagme Nevjerni Toma. Nakon što je vidio živog Isusa (Biblija nigdje ne tvrdi je li Toma uistinu dotaknuo Kristove rane), Toma je iskazao svoju vjeru u Isusa uzviknuvši "Gospodin moj i Bog moj!"; a prema ovome se ponekad naziva i Toma Vjernik.[6] Toma je također poznat kao Apostol koji je krstio Tri kralja (Mudrace s Istoka).

Toma u Sirijskoj predaji[uredi - уреди]

Mozaik apostola Tome

Sveti Toma (Thoma Shlikha) se smatra osnivačem i prvim patrijarhom, odnosno katolikosom sirijske Crkve Istoka (oko 33 - 77. godine[7]). U ranom hrišćanstvu drevne Osroene (istočna Sirija, između Edese i Messene) o apostolu Tomi je postojala razvijena predaja. Ova kršćanska predaja je književno uobličena u nizu djela nazvanih po Tomi[3]:

Značaj i uloga Tome u samim djelima je vremenom evoluirala, od zapisivača Isusovih izreka (Evanđelje po Tomi), preko dijaloga Isusa i Tome (Knjiga Tomima), do potpuno razvijene pripovijesti o Tominim misionarskim podvizima (Djela Tomina).[3] Tomini hrišćani su u Južnoj Indiji bili u dodiru s budistima, što je utjecalo na neke njihove spise.[8]

Bilješke[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Helmut Koester, Introduction to the Gospel of Thomas
  2. Dr. Bruce F. MacDonald, 2010, The Thomas Book, ISBN-10: 1608608190 and ISBN-13: 978-1608608195
  3. 3.0 3.1 3.2 Izvorni koptski tekstovi (Knjiga Tome Athletesa, uvod: John D. Turner)
  4. "kuzhippallil Nasrani Syrian Christians". Kuzhippallil.com. http://kuzhippallil.com/nsc.html. pristupljeno 25. 04. 2010.. 
  5. Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
  6. Faith and Character of Apostle Thomas by Dr. Mathew Vellanickal and many other articles in St. Thomas Christian Encyclopaedia
  7. "Nestorian Patriarchs". Nestorian.org. http://www.nestorian.org/index.html. pristupljeno 17 April 2011. 
  8. E. Conze, »Buddhism and Gnosis«, u: Le Origini dello Gnosticismo: Colloquio di Messina 13—18 Aprile 1966 (Leiden, 1967), str. 665.

Vidi još[uredi - уреди]