Max Nettlau

Izvor: Wikipedia
Max Nettlau
Osnovni podaci
Rođenje 30. april 1865. (1865-04-30)
Amsterdam
Smrt 23. jul 1944. (dob: 79)
Zanimanje aktivist, pisac, historičar
Djelo
Žanrovi biografija
Teme anarhizam, historija
Književni pokret anarhizam
Znamenita djela Povijest anarhizma

Max Heinrich Hermann Reinhardt Nettlau (Neuwaldegg, 30. travnja 1865. - Amsterdam, 23. srpnja 1944.) bio je njemačko-austrijski anarhist, povjesničar i biograf.

Od kraja 19. stoljeća i do 2. svjetskog rata sudjelovao je u anarhističkom pokretu i ulagao ogromne napore kako bi zbivanja u njemu i oko njega ostala dokumentirana za buduće generacije. Iako je bio njemački (pruski) državljanin, većinu života proveo je između Beča, gdje je odrastao, i Londona gdje je studirao filologiju i keltski velški jezik. Nakon uspona nacista i "Anschlussa" preselio se u Amsterdam; tamo je živio do svoje smrti 1944. Za vrijeme studija u Londonu upoznaje Errica Malatestu te Pjotra Kropotkina, s kojima ostaje u kontaktu cijeli život. Pomogao je i pri ustanavljanju Freedom Press-a, londonske anarhističke naklade koja djeluje i danas.

Djelo[uredi - уреди]

Krajem 19. stoljeća spisima i korespondenciji mnogih socijalističkih i anarhističkih militanata prijetilo je uništenje što ga je navelo da je očevo naslijeđe uložio u skupljanje i arhiviranje tog gradiva. Osim toga, načinio je više intervjua s protagonistima libertarnog i socijalističkog pokreta te napisao biografije poznatih ličnosti, među kojima Mihaila Bakunjina, Éliséea Reclusa i Errica Malateste. Pisao je također i povijesne rasprave, opise i preglede o tematici.

1935. prodao je svoju opširnu kolekciju tekstova (razni dokumenti, arhivi, pisma, knjige, časopisi itd.) Međunarodnom institutu za socijalnu povijest (IISH) u Amsterdamu. Od 1938. tamo se zapošljava i pomaže pri katalogizaciji toga gradiva.

Nacisti ga nikada nisu maltretirali: ili nisu znali gdje živi [1] ili im se zbog svoje starosti nije činio važan. Umro je 1944. od raka.

Izvori[uredi - уреди]

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Povijest anarhizma. Daf, Zagreb, 2000.

Značajnija djela[uredi - уреди]

  • Michael Bakunin. Eine Biographie, 3 sveska, London, 1896.-1900.
  • Errico Malatesta - Das Leben eines Anarchisten, Berlin, 1922.
  • Anarchism in England, Berlin, 1924.
  • Der Vorfrühling der Anarchie, Berlin, 1925.
  • Der Anarchismus von Proudhon zu Kropotkin; Seine historische Entwicklung bis zum 1880, Berlin, 1927.
  • Élisée Reclus - Anarchist und Gelehrter, Berlin, 1928.
  • Anarchisten und Sozialrevolutionäre der Jahre 1880-1886, Berlin, 1931.
  • Esbozo de historia de las utopías, Buenos Aires, 1934.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]