Mahatma Gandhi

Izvor: Wikipedia
Mahatma Gandhi
Rođen/a Mohandas K. Gandhi
2. oktobar 1869. (1869-10-02)
Porbandar, Agencija Kathiawar, Britansko Indijsko Carstvo[1]
Umro/la 30. januar 1948. (dob: 78)
New Delhi, Dominion Indija
Uzrok smrti atentat hicima iz vatrenog oružja
Počivalište kremacija u Rajghatu, Delhi.
Nacionalnost indijska
Ostala imena Mahatma Gandhi, Bapu, Gandhiji
Etnicitet Indo-Arijci (Gujarati)
Alma mater Alfred High School, Rajkot,
Samaldas College, Bhavnagar,
Inner Temple, London
Poznat/a po istaknuta ličnost indijskog pokreta za nezavisnost,
promoviranje filozofije satyagrahe i ahimse
propovijedanje nenasilja,
pacifizam
Vjeroispovjest hinduizam, sa džainskim uticajem
Suprug/a/zi/ge Kasturba Gandhi
Djeca Harilal
Manilal
Ramdas
Devdas
Roditelji Putlibai Gandhi (majka)
Karamchand Gandhi (otac)
Potpis

Mohandas Karamchand Gandhi, poznatiji kao Mahatma Gandhi (mahatma - dobra duša) (2. 10. 1869. - 30. 1. 1948.) je bio indijski mislilac poznat po tome što je uspješno vodio pokret za oslobođenje Indije od britanske vlasti te popularizirao nenasilne metode u ostvarivanju političkih ciljeva.

Rođen u Indiji, u mladosti se školovao za advokata u Britaniji, a poslije živio u Južnoj Africi gdje je započeo pokret za građanska prava indijskih doseljenika. Godine 1914. vratio se u Indiju gdje se nakon prvog svjetskog rata pridružio Indijskom nacionalnom kongresu i postao jedan od njenih vođa. Koristeći svoju karizmu, tu je organizaciju transformirao u masovni pokret te započeo seriju nenasilnih akcija s ciljem da Indija dobije nezavisnost od indijske vlasti. Zbog toga je više puta hapšen, ali su njegovi napori konačno urodili plodom godine 1947. kada je Velika Britanija odlučila Indiji dati nezavisnost.

Gandhi je, s druge strane, bio daleko manje uspješan u naporima da očuva jedinstvo hindusa i muslimana, zbog čega je Indija nakon britanskog odlaska podijeljena na dvije države, a ni njegovi pozivi na nenasilje nisu spriječili krvave vjerske sukobe. Sam Gandhi je pao kao žrtva atentata od ruke radikalnog hindusa Nathurama Vinayaka Godsea.

Biografija[uredi - уреди]

Indijski vođa nacije koji se izborio za nezavisnost Indije putem nenasilne revolucije. Gandhi, znan i kao Mahatma Gandhi, rođen je u hinduskoj obitelji u mjestu Porbandar u današnjoj državi Gujarat dana 2. listopada 1869. godine. Studirao je pravo na sveučilištu u Londonu. Nakon što je 1891. završio studij prava (1889. - 1891.) Gandhi se vratio u Indiju i pokušao raditi u struci, ali u tome nije imao uspjeha. Dvije godine kasnije indijska tvrtka koja je imala poslovne odnose s Južnom Afrikom zaposlila ga je kao svog pravnog savjetnika u uredu u Durbanu.

Kada je došao u Durban Gandhi je otkrio kako ga tamo smatraju pripadnikom niže rase. Istovremeno je bio zapanjen nijekanjem građanskih i političkih sloboda indijskih imigranata u Južnoj Africi. To ga je potaklo da se pridruži borbi za priznavanje osnovnih ljudskih prava za Indijce. Gandhi je ostao u Južnoj Africi 20 godina, često vrijeme provodeći u zatvoru. Godine 1896. napali su ga i pretukli Južnoafrikanci. Od tada se zalaže za politiku pasivnog otpora i nekooperacije s južnoafričkim vlastima. Djelom mu je za takvu vrstu politike uzor bio ruski pisac Lav Tolstoj, koji je na Gandhija imao značajan utjecaj.

Uzor je također pronašao i u djelima američkog pisca iz 19. stoljeća Henrya Davida Thoreaua. Posebice u djelima u kojima on piše o Kristovima učenjima, napose u djelu Građanski neposluh. Gandhi je smatrao kako su izrazi pasivni otpor i građanska neposlušnost neadekvatni za njegove svrhe te je on pronašao drugi izraz - Satyagraha. Za vrijeme Burskoga rata Gandhi je organizirao sanitetsku jedinicu unutar britanske vojske i zapovijedao istom. Nakon rata vratio se borbi za prava Indijaca. Godine 1910. osnovao je Gandhi farmu, blizu Johannesburga, kooperacijsku koloniju za Indijce. Četiri godine poslije (1914.) južnoafrička vlada učinila je bitne ustupke Gandhijevim zahtjevima, kao npr. priznavanje indijskih brakova. Kada je završio svoje djelovanje u Južnoj Africi vratio se u Indiju. Po povratku u domovinu aktivirao se u indijskoj politici 1919. godine i pretvorio prijašnji nedjelotvorni Indijski nacionalni kongres u moćnu masovnu organizaciju te postao vođa borbe za samostalnu Indiju.

Kada su 1919. godine u parlamentu izglasani tzv. Rowlatt Act koji su davali indijskim kolonijalnim vlastima zakonske ovlasti da oružano djeluje protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milijune sljedbenika. Demonstracije protiv Rowlatt Acts-a rezultirale su masakrom Britanskih vojnika nad Indijcima kod Amritsara. Godine 1920. kada britanska vlada nije uspjela popraviti situaciju, Gandhi je proklamirao politiku nekoperativnosti.

To je imalo za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije kao npr. sudovi bili su bojkotirani, a Indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada su se odbili ustati policija ih je tukla. Gandhi je bio uhićen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti bio pušten. U okviru borbe za ekonomsku nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandhi je osmislio swaraj (sanskritski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih obrta. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade vune te je stoga izabrao kotač na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je Gandhi postao simbol borbe za slobodnu Indiju širom svijeta.

Živio je spiritualnim i asketskim životom propovjednika često provodeći vrijeme u meditaciji. Odnosi u njegovu braku između njega i njegove supruge, prema njegovim vlastitim riječima, bili su poput odnosa brata i sestre. Odbijajući bilo kakvo posjedovanje materijalnih dobara odjevao se u tradicionalnu odjeću najsiromašnijih Indijaca i hranio se samo povrćem, voćnim sokovima i mlijekom. Indijci su ga proglasili svecem i počeli ga nazivati Mahatma (na sanskritskom: velika duša), nazivom koji je namijenjen samo za najveće mudrace. Gandhijevo zalaganje za nenasilje, znano još i kao ahimsa (na sanskritskom: nepovrijeđivanje), bilo je izraz životnog puta koje propovijeda hinduizam.

Gandhi je smatrao kako će nenasilnim metodama pokazati Britancima kako je upotreba nasilja beskorisna te da će oni nakon toga napustiti Indiju. Gandhijev politički i duhovni utjecaj na Indiju s vremenom je postao toliko velik da se britanske vlasti nisu usudile prema njemu poduzimati nikakve protumjere. Godine 1921. Indijski nacionalni kongres, skupina koja je širila pokret Indijom, dala je Gandhiju potpunu izvršnu vlast, uključujući čak i pravo da imenuje svog nasljednika. Međutim, indijsko stanovništvo nije u potpunosti slijedilo Gandhijevu politiku nenasilja te je došlo do serije oružanih revolta protiv britanskih vlasti dovodeći do toga da je Gandhi priznao kako je njegova politika doživjela krah. Godine 1922. britanske vlasti su ga privele i utamničile.

Nakon što je 1924. pušten iz zatvora Gandhi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju općeg jedinstva. Međutim opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije. Godine 1930. Mahatma je proglasio novi val građanske neposlušnosti pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom ka moru u kojem su tisuće Indijaca pratile Gandhija od mjesta Ahmadabad do Arapskog mora, gdje su pravili sol iz morske vode. Gandhi je ponovo uhićen, ali je pušten već 1931. godine nakon što je pristao zaustaviti val neposlušnosti kad su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine Gandhi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u Londonu. Godine 1932. Gandhi je započeo novi val građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Bio je uhićivan dva puta kada je pribjegao štrajku glađu što je bila veoma uspješna metoda borbe protiv Britanaca.

Naime, ako Gandhi umre postojala je mogućnost da dođe do revolucije i izvan Indije. Iako je i sam bio pripadnik Vaisya (trgovačke) kaste, Gandhi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonomskih aspekata kastinskog sistema. Godine 1934. Gandhi je formalno napustio politiku, a na mjestu vođe Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio je Jawaharlal Nehru. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se 1939. ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim postom tj. štrajkom glađu prisili vladara države Rajkot da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisiliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Mahatma je ponovo postao najznačanija politička figura Indije.

Nakon što je izbio 2. svjetski rat Kongresna stranka i Gandhi nisu se željeli uplitati u konflikt sve dok Britanci ne udovolje njihovom zahtjevu za momentalnu nezavisnost Indije. To su Britanci dakako odbili nudeći neke druge kompromise što su opet Indijci odbili. I nakon ulaska Japana u rat i širenja rata na azijski kontinent Gandhi je i dalje odbijao Indiju uvesti u rat. Konačno 1942. Indijci su pristali ući u ratni sukob na strani Britanaca.

Godine 1944. indijska borba za nezavisnost došla je u svoju završnu fazu, britanska vlada pristala je na nezavisnost Indije pod uvjetom da dvije suprostavljene nacionalističke grupe: Muslimanska liga i Kongresna stranka, riješe svoje razlike. Gandhi se oštro suprostavio podjeli Indije na dvije države (što je zahtijevala Muslimanska liga), ali je na kraju ipak morao pristati nadajući se kako će mir između dvije vjerske skupine biti postignut nakon što muslimani zadovolje svoje separatističke težnje. Indija i Pakistan postale su zasebne države kada su Britanci priznali Indiji njenu nezavisnost 1947. godine. Dana 30. siječnja, dok je bio na putu ka mjestu gdje je vršio večernju molitvu, napao ga je i usmrtio Nathuram Godse, hindu fanatik. Gandhijeva smrt diljem svijeta doživljena je kao katastrofa.

Religija[uredi - уреди]

Gandhi je rođen kao hindus i prakticirao je hinduizam cijeli život. Vjerovao je u jednakost svih religija i zbog toga je odbijao sve pokušaje da ga se preobrati na drugu vjeru. Bio je i teolog i često je čitao tekstove o najvećim religijama. O hinduizmu je rekao sljedeće: "Hinduizam kakvog ga znam posve zadovoljava moju dušu, ispunja cijelo moje biće." Kada bi bio tužan ili zabrinut, govorio je, uzeo bi Bhagavad Gitu i našao retke koji bi ga smirili i unijeli mu spokoj u dušu.

Gandhi je također vjerovao da je temelj svih religija istina i ljubav (nenasilje i zlatno pravilo), te je dovodio u pitanje ono što bi vidio kao hipokrizu ili dogmu u svim religijama, uključujući svoju vlastitu, te se zalagao za socijalnu reformu religija. Druge Gandhijeve izjave u vezi religije uključuju:

(...) Što je značila izreka da su Vede inspirirana Božja Riječ? Ako su bile inspirirane, zašto onda to nisu bili i Biblija i Kuran? Moji kršćanski prijatelji pokušavali su me preobratiti, kao i islamski. Abdullah Seth uvijek me je pokušavao navesti da učim o islamu, i, naravno, uvijek je imao nešto reći o ljepoti islama.
- Gandhijeva autobiografija
Kada izgubimo moral, prestajemo biti religiozni. (...) Nitko ne može biti lažljiv ili okrutan (...) i istovremeno tvrditi da je Bog na njegovoj strani.
Muhamedove izreke su blago mudrosti, i to ne samo za muslimane već i za čitav svijet.
Volim vašeg Krista, ne volim vaše kršćane. Vaši su kršćani tako različiti od vašeg Krista.
Bog je bez religije.

Kasnije u životu, na pitanje je li hindus, odgovorio je: "Da, jesam. Također sam i kršćanin, musliman, budist i židov."

Vegetarijanstvo[uredi - уреди]

Kao dijete Gandhi je eksperimentirao s jedenjem mesa, što je bilo dijelom zbog njegove znatiželje, a dijelom zbog utjecaja prijatelja Sheikha Mehtaba. Ideja vegetarijanstva duboko je ukorijenjena u hinduističku i džainističku tradiciju u Indiji, i u njegovom rodnom Gujaratu većina hindusa su vegetarijanci kao i skoro svi džainisti.[2][3] Gandhijeva obitelj nije bila iznimka. Prije nego što je otišao da studira u Londonu obećao je svojoj majci Putlibai i svom ujaku Becharji Swamiju, da će se suzdržavati od pijenja alkohola, jedenja mesa i promiskuiteta. Održao je to obećanje i kad je odrastao postao je stogi vegetarijanac. Napisao je knjigu The Moral Basis of Vegetarianism i nekoliko članaka o vegetarijanizmu[4], od kojih su neki izdani u publikaciji London Vegetarian Society's, The Vegetarian.[5]

Djela[uredi - уреди]

  • God is Tru
  • The Gospel of Swadeshi
  • Hindu Dharma
  • The Law of Continence
  • The Law of Love
  • The Message of Jesus Christ
  • The Moral Basis of Vegetarianism
  • None High, None Low
  • Pathway to God
  • Satyagraha: Non-Violent Resistance
  • The Story of My Experiments with Truth
  • Teaching of the Gita
  • Varnashrama Dharma
  • What is Hinduism?

Reference[uredi - уреди]

  1. Gandhi, Rajmohan (2006), pp. 1–3.
  2. Laidlaw, James: Riches and Renunciation. Religion, economy, and society among the Jains, Oxford 1995, pp. 166–169 ISBN 0198280319
  3. Jain Society: Some Discrepancies Between Principles And Practice. Retrieved on 14 February 2009.
  4. Gandhi, Mahatma (1959). The Moral Basis of Vegetarianism. Online Books Page. ISBN 0852831927. http://onlinebooks.library.upenn.edu/webbin/book/lookupid?key=olbp17620. pristupljeno 2. 10. 2009.. 
  5. "International Vegetarian Union — Mohandas K. Gandhi (1869–1948)". http://www.ivu.org/history/gandhi/. 

Vanjske veze[uredi - уреди]