Druga poljska republika

Izvor: Wikipedia
Rzeczpospolita Polska
Republika Poljska
? 1918–1939 ?
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Mazurek Dąbrowskiego
Položaj Poljska
Položaj i raspon teritorije Druge poljske republike u Evropi o. 1930. godine
Glavni grad Varšava
Jezik/ci poljski (službeni),
ukrajinski, jidiš,
bjeloruski, ruski
litvanski, njemački
Religija rimokatoličanstvo
judaizam
Vlast predsjednička republika
predsjednik
 - novembar 1918 – decembar 1922 Józef Piłsudskia
 - decembar 1922. Gabriel Narutowicz
 - decembar 1922 – maj 1926 Stanisław Wojciechowski
 - Jun 1926 – Sep 1939 Ignacy Mościcki
premijer
 - 1918–1919 (prvi) Jędrzej Moraczewski
 - 1936–1939 (posljednji) Felicjan S. Składkowski
Legislatura Sejm
Historijska era međuratni period
 - kraj Prvog svjetskog rata 11. novembar
 - invazija od strane nacističke Njemačke 1. septembar
 - invazija od strane SSSR-a 17. septembar 1939
Stanovništvo
 - 1921 est. 27,177,000 
 - 1931 est. 32,107,000 
 - 1938 est. 34,849,000 
Valuta marka (do 1924)
zlot (iza 1924)
Prethodi
Slijedi
Blank.png Kraljevina Poljska
Blank.png Republika Zakopane
Blank.png Zapadnoukrajinska NR
Blank.png Lemko-Rusinska Republika
Blank.png Republika Komancza
Flag of Ukrainian People's Republic (non-official, 1917).svg Ukrajinska NR
Flag of the Galician SSR.svg Galicijska SSR
Flag of Galicia-Lodomeria 1890-1918.svg Galicija i Lodomerija
POL Tarnobrzeg flag.svg Republika Tarnobrzeg
Flag of Central Lithuania.svg Centralna Litva
Flag of Belarus (1918, 1991-1995).svg Bjeloruska DR
Nacistička Njemačka Flag of German Reich (1935–1945).svg
Generalni Guvernman Flag of German Reich (1935–1945).svg
Sovjetski Savez Flag of the Soviet Union (1923-1955).svg
Litva Flag of Lithuania (1918-1940).svg
Slovačka Republika Flag of First Slovak Republic 1939-1945.svg
Poljska vlada u izbjeglištvu Flag of Poland.svg
Danas dio  Poljska
 Litva
 Slovačka
 Češka Republika
 Bjelorusija
 Ukrajina
Poljsko stanovništvo od 1918.
Druga Poljska Republika 1939.
Druga Poljska Republika 1922. - 1939.
Poljsko oklopno vozilo Korfanty 1920. u vrijeme Šleskog ustanka
Józef Piłsudski, predsjednik Poljske

Druga poljska republika ili Druga Republika Poljska (polj. II Rzeczpospolita), rjeđe međuratna Poljska, je izraz kojim se označava poljska država koja je postojala od 1918. do 1939. godine, odnosno u međuratnom periodu.

Nastala je na kraju Prvog svjetskog rata od tzv. Kraljevin Poljske, odnosno klijentske države uspostavljene od Centralnih sila na okupiranim zapadnim područjima nekadašnjeg Ruskog Carstva gdje su većinu stanovništva činili Poljaci. Koristeći poraz Njemačke i raspad Austro-Ugarske, odnosno posrevolucionarni kaos u bivšem Ruskom Carstvu, novostvorena poljska država je nastojala obuhvatiti što je moguće više teritorija nekadašnje polske države nestale krajem 18. vijeka, i zbog toga je sljedećih nekoliko godina vodila oružane sukobe sa skoro svim sudjedima, a najveći uspjeh je imala pobjedom u ratu sa Sovjetima 1920. godine, temeljem koga je dobila značajne teritorije na zapadu današnje Bjelorusije i Ukrajine.

Zahvaljujući tom sukobu je stekla i brojne simpatije, ali i ekonomsku pompć zapadnih sila, prije svega Francuske, koja ju je smatrala svojim ključnim saveznikom na istoku Evrope i elementom tzv. sanitarnig kordona kojim se trebalo zaustaviti širenje komunizma u Evropu. Od sredine 1920-ih je Poljska postala regionalnom vojnom silom te stekla unutrašnju političku stablinost pod autoritarnim režimom proslavljenog vojskovođe Jozefa Pilsudskog, a što se, između odrazilo kroz razvoj ekonomije i kulture. Velika ekonomska kriza je 1930-ih je, međutim, teško pogodila Poljsku te istakla njene unutrašnje slabosti, prije svega problem etničkih manjina koji je služio kao izgovor za iredentistička prisizanja u susjednoj Njemačkoj i SSSR-u. Upravo je spor s Njemačkom oko vlasti nad gradom Danzigom doveo do njemačke invazije u ljeto 1939. godine, kojoj se nedugo potom priključio SSSR. U njoj je Poljska vojnički poražena i okupirana, te je Druga republika de facto prestala postojati. De iure se njenom nasljednicom smatrala Poljska vlada u egzilu, odnosno tzv. Poljska podzemna država koju je organizirao pokret otpora. Oba entiteta je, međutim, na kraju rata zamijenio pod sovjetskim pokroviteljstvom osnovana Narodna Republika Poljska, čije granice, uspostavljene, nakon završetka rata su se značajno razlikovale od Druge republike, a koje danas ima i suvremena poljska država. Uspkros toga, Druga republika se smatra državnopravnim prethodnikom današnje poljske države koja se, ponekad, naziva Treća poljska republika.

Povijest[uredi - уреди]

Nastanak[uredi - уреди]

Područje Druge Poljske Republike koje je bilo pod Ruskim Carstvom okupirale su Carevina Njemačka i Austrougarska. Okupacijske snage imale su u vidu stvoriti Kraljevinu Poljsku, njemačku marionetsku državu. To je realizirano 5. studenog 1916.,[1] a državom je upravljalo Državno i Regentsko vijeće[1] (Rada Regencyjna Królestwa Polskiego) dok se ne izabere kralj.

Netom pred kraj rata, 7. listopada 1918., raspušteno je Državno vijeće od strane Regentskog vijeća, te je najavljen povratak poljske nezavisnosti,[2] iako je Varšava bila pod njemačkim garnizonom.[1] Sve političke stranke u državi podržale su tu inicijativu, osim marksističke Socijaldemokratske stranke Kraljevine Poljske i Litve (SDKPiL, kasnije Komunistička radnička partija Poljske). Dana 23. listopada Regentsko vijeće postavilo je novu vladu pod vodstvom Józefa Świeżyńskog i počinje novačenje u Poljsku vojsku. Dana 5. studenog u Lublinu osnovan je i Radnički sovjet.[3] Dan poslije komunisti su najavili i stvaranje Republike Tarnobrzek. Isti dan je formirana i Privremene vlada Republike Poljske pod socijalistom Ignacyem Daszyńskim.[4]

Dana 10. studenog, Józef Piłsudski, oslobođen iz njemačkog zatvora u Magdeburgu, vratio se u Varšavu.[5] Dan poslije, zbog njegove popularnosti i podrške od većine stranaka u Poljskoj, Regentsko vijeće imenuje ga glavnim načelnikom Poljskih oružanih snaga, a već 14. studenog vijeće raspušta samo sebe i svu svoju moć prenosi na Piłsudskog kao čelnika države (naczelnik państwa).[6]

Postojale su i vlade proglašene u Galiciji (što je prije bila austrijska Poljska), Nacionalno vijeće Tešinskog vojvodstva (stvoreno u studenome 1918.) i Poljski izvršni komitet (stvoren 28. listopada 1918.) koje su bile nezavisne od Privremene poljske vlade.

Izbija i sukob u Lavovu između Ukrajinskog vojnog komiteta i poljskih neredovnih jedinica sastavljenih od studenata i djece, poznatih kao Poljski orli, koje će kasnije podržati i Poljska vojska. Nakon savjetovanja s Piłsudskim, Daszyńskova vlada raspušta se sama i stvara se nova vlada pod Jędrzejem Moraczewskim 18. studenog.[6]

Kraljevina Italija prva je država koja je priznala nezavisnost Poljske već 1918.

U siječnju 1919. Druga Poljska Republika imala je jedan od težih zadataka u svojoj povijesti, stvaranje državnih granica.[4] Na mirovnoj konferenciji održanoj u Parizu poslije rata, samo je Francuska odobravala poljske pretenzije.[4]

V. također[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 Frucht, str. 23.
  2. Leslie, str. 126.
  3. Żarnowski, Janusz. November 1918. Interpress. 1984. Str. 134. ISBN 83-223-2042-6 ((en))
  4. 4.0 4.1 4.2 Frucht, str. 24
  5. Kantowicz, Edward R. The rage of nations. Eardmans Publishing. 1999. Str. 153. ISBN 0-8028-455-3 ((en))
  6. 6.0 6.1 Leslie, str. 127.

Literatura[uredi - уреди]

  • Frucht, Richard C. Eastern Europe: an introduction to the people, lands, and culture, prvi dio. ABC-CLIO. 2005. ISBN 1-57607-800-0 ((en))
  • Leslie, Roy Francis. The History of Poland since 1863. Cambridge Universtiy Press. 1980. ISBN 0-521-22645-7 ((en))