Velika ekonomska kriza
Izvor: Wikipedia
Velika ekonomska kriza ili Velika depresija (eng. Great Depression) su nazivi za težak slom cijelih nacionalnih ekonomija u svim važnijim industrijskim državama koja je počela 1929. a očitovala se, između ostalog, slomom cijelog niza privrednih subjekata, masivnom nezaposlenošću i deflacijom. Istovremenost pojavljivanja krize u raznim područjima nacionalne ekonomije bila je pospješena naraslom međusobnom prepletenošću pojedinih dijelova gospodarstva kao i ekonomija raznih država te povezanošću financijskih tokova odnosno naraslom pokretljivošću kapitala ali i nepostojanjem određenih elemenata reguliranja tržišta koji se danas podrazumijevaju.
Svjetska ekonomska kriza je prekinula je tzv. zlatne dvadesete godine. Nagli pad životnog standarda je pogodovao procvatu ekstremnih ideologija kao što je fašizam, raspirivanju nacionalizma i utrci osiromašenih država za strateške sirovine koja je dovela do izbijanja drugog svjetskog rata. Kriza je trajala tokom 1930-ih i 1940-ih godina, te ovisno o pojedinoj državi, završila za vrijeme ili poslije rata.
[uredi - уреди] Pregled
U početku lagani pad rasta svjetski vodećeg gospodarstva SAD-a doveo je spekulativno precijenjeno tržište akcija u oktobru 1929. do sloma ("crni utorak"). To je dovelo do okretanja tokova kapitala. Kapital, koji je u godinama prije toga bio investiran u druge nacionalne ekonomije, na brzinu je povlačen. U Evropi (ali i u drugim zemljama svijeta) je to povlačenje kapitala izazvalo najteže oblike krize u njihovim ionako slabim ekonomijama. U cijelom lancu događanja došlo je do masovne nezaposlenosti i ogromnog pada međunarodne razmjene.
U raznim državama se na izazove reagiralo različito: polazeći od Skandinavije, a naročito Švedske, demokracije koje su funkcionirale počele su, prelazeći u socijalne države, s intervencijama u tržišna događanja. Kolebljive pokušaje interveniranja američkog Predsjednika Hoovera je njegov nasljednik Franklin D. Roosevelt od 1933. pojačao, a skup primijenjenenih mjera ostao je u ekonomskoj teoriji poznat pod imenom New Deal. Najpoznatija mjera je bilo financiranje javnih radova, kao mjere za pokretanje investicija, povečanim zaduživanjem države (kasnije poznatim pod nazivom deficitno financiranje). Mnoge države (npr. Velika Britanija) tada odustaju od povezivanja vrijednosti svojih valuta uz zlato (što je do tada bilo pravilo) kako bi barem sačuvali svoje valutne rezerve. Druge države (npr. Njemački Reich) su pokušale jačanjem vrijednosti svojih valuta dovesti pod kontrolu raspad ekonomije, što je imalo za posljedicu katastrofalni pad standarda i dovelo je do ogromne socijalne krize. To je, opet, otvorilo put radikaliziranju politike i u Njemačkoj pogodovalo usponu nacionalsocijalizma.
[uredi - уреди] Posljedice
U SAD-u, gdje je sve počelo, nakon sloma čitave ekonomije, svaki četvrti Amerikanac je ostao bez posla, tako da je oko 15 miliona ljudi bilo nezaposleno. Prosječne nadnice su pale za 60%, a prihod od poljoprivrede za 50%. Kako je do tada ekonomija SADa bila vodeća i u neku ruku pokretač razvoja svjetske privrede, tako se i kriza prelila iz Amerike u cijeli svijet. Posljedice su se osjetile u svim zemljama svijeta, a najteže je bilo industrijski razvijenijim državama.
- Pogledati i kriza
