Dragiša Vasić

Izvor: Wikipedia
Dragiša Vasić
Dragiša Vasić

Dragiša Vasić, advokat i pripovedač

Biografija
Datum rođenja 2. oktobar 1885.
Mesto rođenja Gornji Milanovac (Kraljevina Srbija)
Datum smrti jun 1945.
Mesto smrti Banja Luka (DFJ)

Dragiša Vasić (Gornji Milanovac, 2. novembar 1885Banja Luka, jun 1945) je bio srpski i jugoslovenski književnik, advokat i akademik.

Bio je potpredsednik Srpskog kulturnog kluba u Beogradu. U Štab Draže Mihailovića došao u leto 1941, gde je smatran zamenikom Draže Mihailovića i važio kao ideolog četničkog pokreta. Nakon što je tu ulogu postepeno preuzimao Stevan Moljević, 1943. se donekle pasivizirao. Na kongresu u selu Ba (Valjevo) izabran za člana CNK u kom je bio predsednik pravnog i zakonodavnog odbora. Sve do kraja aprila 1945. ostao u Štabu D. Mihailovića.

Pretpostavlja se da je, sa grupom istaknutih četničkih komandanata koji su krajem aprila 1945. napustili D. Mihailovića, zarobljen od ustaša i ubijen u Lijevču polju (Banjaluka).[1] Neki veruju da je juna 1945. godine je od partizana osuđen na smrt kao glavni ideolog etničkog čišćenja i streljan u Banja Luci.[2]

U SFRJ je smatran narodnim neprijateljem, od čega je 2009. godine rehabilitovan u Beogradu.

Sadržaj/Садржај

Etničko čišćenje [uredi - уреди]

Glavni članak: Četnička ideologija

U drugoj polovini decembra 1941. Stevan Moljević šalje pismo Dragiši Vasiću sa priloženom kartom o razgraničenju velike Srbije i sa uputstvima za etničko čišćenje:

Prilažem vam kartu o razgraničenju sa Hrvatima. Pitanje je kako da se ovo sve izvede.

1.) Što se tiče granica prema susedima, to će pitanje da se reši mirovnim ugovorom, iako bi i tu bilo najbolje stvoriti svršen čin pre nego što pregovori i počnu; ali nam za to nedostaje vojnička snaga koja je ludo upropašćena.

2.) Što se tiče našeg unutrašnjeg pitanja, razgraničenja sa Hrvatima, tu držimo da treba odmah, čim se ukaže prilika, prikupiti sve snage i stvoriti svršen čin:
a) zaposesti na karti označenu teritoriju;
b) očistiti je pre nego li se iko pribere.

Zaposedanje bi se, mislimo, moglo izvesti samo tako ako bi se jakim odredima zaposela glavna čvorišta i to: Osijek, Vinkovci, Slav. Brod, Sunja, Karlovac, Knin i Šibenik, te Mostar i Metković, a onda iznutra pristupiti čišćenju zemlje od svih nesrpskih elemenata. Krivci bi imali da budu na mestu kažnjavani, a ostalima bi valjalo otvoriti put — Hrvatima u Hrvatsku, a muslimanima u Tursku (ili Albaniju[3]).

U pogledu muslimana valjalo bi da naša vlada u Londonu odmah reši pitanje s Turskom, u čemu će nas i Englezi pomoći. (Pitanje je![4])

Organizaciju za unutrašnje čišćenje valjalo bi odmah pripremiti, a moglo bi se, jer u Srbiji ima mnogo izbeglica iz svih srpskih krajeva, samo nama iz Beograda poručuju da tamo ne idemo.

(...) Javite nam vaše mišljenje čim pre i primite naše tople pozdrave sa željom da sretno provedete božične praznike i čim pre dočekate čas oslobođenja. [5]

Pismo Stevana Moljevića Dragiši Vasiću sa uputstvima za etničko čišćenje (decembra 1941.)

Dragiša Vasić o tome Mihailoviću aprila 1942. piše sledeće:

Wikicitati „U pogledu tačke pod II b), gde se govori o tome da je potrebno zaposednuti teritoriju odmah, i pre nego se iko pribere iščistiti od stranog elementa, mislim da nam ovo pitanje ne mora zadavati mnogo brige. Pamtim vrlo dobro stanje u kome se Evropa nalazila posle prošlog rata. Ratujuće države bile su toliko zauzete svojim brigama, da ni jedna, tako reći, nije mogla voditi računa šta druge u svojim granicama rade i preduzimaju. U prvoj godini posle prošlog rata mogao se prosto istrebiti jedan dobar deo svega neželjenog stanovništva, da niko radi toga i ne okrene glavu. Dakle, ako budemo pametni, ovo pitanje čišćenja odnosno preseljavanja i izmene stanovništva, neće nam biti naročito teško.[6][7]
()

Književna dela [uredi - уреди]

  • Karakter i mentalitet jednog pokolenja, publicistika, 1919.
  • Dva meseca u jugoslovenskom Sibiru, publicistika, 1927.
  • Utopljena kandila, pripovetke, 1922.
  • Crvene magle, roman, 1922.
  • Utisci iz današnje Nemačke, publicistika, 1923.
  • Vitlo i druge priče, 1924.
  • Devetsto treća, proza, 1925.
  • Utisci iz Rusije, putopis, 1928.
  • Pripovetke, 1929.
  • Pad sa građevine, 1932.

Izvori [uredi - уреди]

Vanjske veze [uredi - уреди]