1. HŠK Građanski Zagreb

Izvor: Wikipedia
1. HŠK Građanski
Prvi hrvatski građanski športski klub Zagreb
Nema grba ? Postavite ga sami.
Općenito
Liga nema
Osnivanje 1911.
Nadimci 'Purgeri'
Stadion Koturaška cesta
(10.000 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik nema
Trener nema
Dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući

Prvi hrvatski građanski športski klub, poznatiji samo kao Građanski, bio je nogometni klub u Zagrebu. Osnovan 26. travnja 1911. godine. Za prvog predsjednika kluba izabran je Andrija Mutafelija. Boja dresova bila je plava, a nadimak kluba purgeri. Osim nogometne, imao je selekcije za biciklizam i rukomet.

Povijest[uredi - уреди]

HŠK Zrinjski Mostar - 1. HŠK Građanski Zagreb 2:3, Staro igralište, Mostar, 1940.

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).

Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Márton Bukovi, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih "purgera".

Jednostranim dekretom komunista 1945. klub se gasi i pali se njegova arhiva(zbog navodne suradnje s NDH). Na temelju Građanskog nastaje GNK Dinamo Zagreb.

Rezultati po prvenstvima[uredi - уреди]

(popis nepotpun)

  • 1912/13.: treći
  • Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. - prvi
  • 1940/41.: drugi
  • Prvenstvo NDH: 1943.

Momčadi prvaka[uredi - уреди]

Sezona Sastav Trener
1923. Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić Arthur Gaskel
1926. Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke Josef Brandstatter
1928. Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić Imre Poszonyi
1937. Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić Marton Bukovi
1940. Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović Marton Bukovi
1943. Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović Marton Bukovi

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]