Zmijanjski vez

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Zmijanjski vez

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Zmijanjski vez
Bosna i Hercegovina Bosna i Hercegovina
Regija: Evropa
Godina upisa: 2014.
ID: 00990
Ugroženost:
Poveznica: UNESCO

Zmijanjski vez je kulturna baština na području Zmijanja između Banja Luke, Ključa, Ribnika i Mrkonjić Grada, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Ovaj tradicionalni vez se koristi za ukrašavanje ženske odjeće i domaćinstva, uključujući vjenčanice, marame, haljine i posteljine i jedan je od najspecifičnijih i najkarakterističnijih vezova sa prostora Bosne i Hercegovine.[1]

Na 9. zasjedanju Međuvladine komisije za očuvanje nematerijalne baštine 6. novembra 2014. u Parizu, zahvaljujući svojim karakteristikama i specifičnostima, Zmijanjski vez je zajedno sa 18 novih dobara upisan na UNESCO-vu reprezentativnu listu nematerijalne svjetske baštine.[2] To je upis prvog kulturnog dobra iz Bosne i Hercegovine na ovu listu.[3] Time je Zmijanjski vez postao dio svjetskog kulturnog nasljeđa.[4] Nominaciju je pripremio odjel za nematerijalno kulturno nasljeđe Muzeja Republike Srpske.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Predio između Banje Luke i Mrkonjić Grada pripadao je srednjovjekovnoj župi Zemljanik, u sastavu Donjih Krajeva. Župa Zemljanik se spominje u povelji bosanskog bana Prijezde II iz 1287. godine.[5] Ova župa je tada predstavljala sjeverozapadni dio srednjovjekovne bosanske države. Padom pod osmansku vlast 1528. na području Zemljanika nastaje nahija Zmijanje. Njeno ime prvi put se spominje u popisnim defterima 1541. Stanovništvo se od vajkada bavilo stočarstvom, prvenstveno ovčarstvom. Zmijanjci su uživali određenu autonomiju na osnovu martološke službe i imali su status filuridžija. Periferijom Zmijanja je prošao poznati putopisac Benedikt Kuripešić i zapisao da ovdje „stanuje mnogo martolosa i ovčara”. [6]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavna karakteristika veza je ručni rad plavim nitima biljn0g porijekla i improvizovani geometrijski oblici nastali upotrebom krstića kao osnovnih elemenata. Bogatstvo i varijacije izvezenih dizajna određuju društveni status seoskih žena. Materijal na kojem je rađen vez doživlјavao je transformaciju, ali je vez i dalјe zadržavao autentične specifičnosti. Prvo se vezlo na konoplјinim i lanenim platnima, zatim na pamučnim, a danas se ovaj vez prezentuje i na savremenim industrijskim tkaninama. Bogatstvo šara i oblika, od krsta, jabuke i grane, cvjetova i drugih oblika predstavlјaju pravu riznicu izraza i značenja: sreća u porodici, dobro zdravlјe, zdravo potomstvo i slično. Djevojke sa Zmijanja ukrašavale su svoje nošnje što bogatijim vezom, kako bi pokazale da su spremne za udaju.

Motiv kola u obliku romba najčešće se uočava u Zmijanjskom vezu. Veliki je broj kombinacija kola sa sitnijim motivima. Vez sadrži snažnu simboliku koja se prenosi generacijama, te promoviše kreativnost, društvenu jednakost, poštovanje različitosti, kreativnosti i neverbalnu komunikaciju. On također ima i sentimentalnu i emocionalnu vrijednost, posebno za raseljeno stanovništvo koje koristi šarene, vezene haljine kao izraz nacionalnog i lokalnog identiteta i ponosa. Vez povezuje zajedno mnogo elemenata kulturne baštine, kao što su muzika, rituali, usmena tradicija, rukotvorine i simbolika.[7]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Vladislav Skarić - Župa Zemljanik i stara nahija Zmijanje, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XLIX, sv. 1, Sarajevo, 1937, 37-53.

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]