Vanilija
Vanilija | |
---|---|
Mahuna vanilije | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Liliopsida |
Red: | Asparagales |
Porodica: | Orchidaceae |
Potporodica: | Epidendroideae |
Tribus: | Vanilleae |
Podtribus: | Vanillinae |
Rod: | Vanilla Miller |
Vanilija je zapravo aroma koja se dobija iz mahunastog ploda biljke vanilija planifolia povijuše iz roda orhideja.
Riječ vainilla je španjolskog porijekla, a znači mala mahuna.[1]
Španjolski konkvistador Hernán Cortés je oko 1520. prvi upoznao evopljane sa vanilijom i čokoladom, kad se upoznao s tim plodovima u Meksiku. Jedan od njegovih oficira, je nakon što su zarobili astečkog kralja Montezumu, primjetio da on pije chocolatl (piće napravljeno od zrna kakaovca i meda sa vanilijom). Španjolcima se toliko dopalo to piće da su ga odnjeli u Španjolsku. Vanilija je postala pravi hit oko 1700. po cijeloj Evropi. Meksiko je postao najveći proizvođač vanilije puna tri vijeka.[2]
Pokušaji da se vanilija presadi u druge krajeve, dugo su ostali bez rezultata, jer su njen pelud raznosile jedino posebne meksičke pčele - melipona. Takvo stanje vladalo je sve do 1837., kad je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio metodu umjetnog oprašivanja bilja. Ipak njegova metoda je bila financijski neisplativa. [3] Onda je 1841, Edmond Albius, 12 godišnji rob sa Reuniona u Indijskom oceanu, otkrio način ručnog oprašivanja vanilijina cvijeta, i to je omogućilo njegovo širenje po svijetu.[4]
Nakon Meksika, vanilija se počela uzgajati na Madagaskaru i susjednim komorskim otocima, Reunionu i Polineziji (Tahiti). Beru se nedozreli plodovi (jer se zreli plodovi raspucaju), suše se na suncu ili ispiru u vrućoj vodi. Zatim se zamataju u vunene pokrivače, da se izazove zrenje i vrenje i mahune postaju tamnosmeđe. Tokom vrenja na površini mahuna razvijaju se vrlo sitni bijeli kristalići, tzv. - vanilin. Vanilija ima intenzivan i ugodan miris. Po Evropi se najviše prodaje vanilija iz Madagaskara i otoka u Indijskom oceanu, a najfinije vrste nose oznaku burbonska vanilija (po starom francuskom imenu za otok Reunion - Île Bourbon). Duljina mahune je od 10 do 22 cm. Kvalitet mahune određuje se po dužini ploda i njegovoj elastičnosti, kao i po boji - što je plod tamniji i sjajniji, ima više - vanilina, i kvalitetniji je. Vanilin brzo hlapi, pa se kod izuzetno kvalitetnih plodova svaka mahuna pakira u staklenu ili plastičnu ambalažu s dobrim zatvaračem.
Zemlja | Proizvodnja (tona) |
% |
---|---|---|
Madagaskar | 6 200 | 58% |
Filipini | 2 399 | 23% |
Kina | 1 000 | 9% |
Meksiko | 306 | 2% |
Turska | 192 | 2% |
Tonga | 144 | 1% |
Uganda | 195 | 2% |
Komori | 65 | 0.6% |
Francuska Polinezija | 50 | 0.5% |
Reunion | 23 | 0.2% |
Malavi | 20 | 0.2% |
Portugal | 10 | 0.09% |
Kenija | 8 | 0.08% |
Gvadalupa | 8 | 0.08% |
Zimbabve | 3 | 0.03% |
Izvor: FAO|UN Food & Agriculture Organization[5] |
Vanilija je uz šafran najskuplja mirodija, i puno se koristi u slastičarstvu, kod izrade kolača, nekih vrsta peciva, čokolade pa i u proizvodnji likera. Vanilija se u slastičarstvu koristi kao mahuna - koja se nariba po slasticama zbog arome, ali puno više kao gotova mješavina sa šećerom. Postoje dvije vrste mješavina od šećera i vanilije:
- vanila šećer, koji sadrži 90% šećera u prahu i 10% vanilijinog praška
- vanilin šećer, koji sadrži 99% šećera u prahu i 1% vanilina (etil vanilin) dobiven sintetičkim putem.
- ↑ James D. Ackerman (jun 2003). „Vanilla”. str. 507. Pristupljeno 5. 10. 2011. »vainilla, mala mahuna ili čaška, mahunasto voće«
- ↑ The Herb Society of Nashville (21. 05. 2008.). „The Life of Spice”. The Herb Society of Nashville. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-20. Pristupljeno 5. 10. 2011. »(Iz knjige 'Spices of the World Cookbook' - McCormick and 'The Book of Spices' by Frederic Rosengarten, Jr«
- ↑ Janet Hazen (1995). Vanilla. Chronicle Books. Pristupljeno 5. 10. 2011.
- ↑ Silver Cloud Estates. „History of Vanilla”. Silver Cloud Estates. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-19. Pristupljeno 5. 10. 2011.
- ↑ „Faostat”. Faostat.fao.org. 16. 12. 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-19. Pristupljeno 5. 10. 2011.