Asteci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Astečko carstvo

Azteci (španj. Aztecas, Aztecos; eng. Aztecs) bili su moćan indijanski narod koji je u 15. i 16. stoljeću vladao velikim carstvom u južnom Meksiku. Bili su narod iz grupe Nahuatl-govornika koje je sebe nazivalo imenom Mexica. Sebe su označavali i kao Culhua-Mexica, povezujući se s Culhuacánom, središtem najciviliziranijeg naroda u Dolini Mexica. Ime Tenochca (Tenočki; u pl. Tenochcas) dobili su prema svome središtu Tenochtitlán.

Azteci su zapravo bili savez od 3 plemena koje je prema van djelovalo kao jedan narod pod astečkim imenom. Ova plemena bila su Acolhua iz grada Texcoca, Tenochca ili Mexica iz Tenochtitlana, i najmanji Tlacopans (Tlakopanci) s glavnim gradom Tacuba (ili Tlacopan). Od 1426.-1520. konfederacija se angažirala u ratovima kojima su savladana plemena od Doline Mexica do Pacifika. Carstvo je osvojio Hernan Cortes 1519. godine.

Na području Meksika danas živi o. 750.000 potomaka Azteka. Uglavnom se bave poljodjelstvom ili rade kao industrijski radnici.

Ime[uredi - уреди | uredi izvor]

Značenje imena Azteka nije razjašnjeno, a sam izraz izvodi se od riječi Aztlan, legendarne zemlje njihovog porijekla koja se nalazila negdje na sjeveru ili sjeverozapadu. Neki znanstvenici njihovo ime prevode kao 'white land' (ili bijela zemlja), drugi kao 'near the cranes', navodno od aztatl, u pl. azta =ždral + tlan, u označavanju blizine. Postoji i pretpostavka da je ime Atlantskog oceana također došlo od njihove riječi 'atl', što označava 'vodu', pa bi prema toj teoriji Azteci bili potomci stanovnika Atlantide, koji su nakon katastrofe uspjeli doći do Meksika i tamo izgraditi novu civilizaciju.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Dolazak Asteka[uredi - уреди | uredi izvor]

Acosta koji je posjetio Meksiko 1585. i čije je djelo izdano 1589. godine zapisao je njihovu tradiciju o seobi 7 plemena iz zemlje Aztlan ('bijela zemlja'), koja se prema predaji nalazila negdje na Sjeveru.

Prvo od 7 plemena Nahuatlac (tako su se kolektivno nazivali) došlo je u Dolinu pleme

  • Xochimilca (Sochimilca) 'narod cvjetnog sjemena' (‘nation of the seeds of flowers’), koji se nastanio na jugu Doline.
  • Chalca 'narod usta' (‘people of mouths’), dolaze u Dolinu mnogo poslije Xochimilca i nastanjuju se na jezeru Chalco.
  • Pleme Tepanec 'narod mosta' ili ‘people of the bridge’ dolazi treće u Dolinu i nastanjuju se u Azcapotzalcu, zapadno od jezera Texcoco.
  • Četvrti su Acolhua 'snažni narod' ('strong people'), kasnije poznati kao Texcocans, nastanili su se na istočnoj obali jezera Texcoco.
  • Peti dolaze Tlatluicans /Tlatluikanci/ 'Ljudi s planine' (‘Men of the Sierra’) koji prelaze Sierru.
  • Šesti su Tlaxcalteca /Tlaškalteki, Tlaskalteci/ 'ljudi kruha' (‘Men of Bread’), živjeli su jedno vrijeme sa Tepanekima, pa su se nastanili u današnjoj Tlaxcali.
  • Posljednji dolaze Azteci ili Mexica koji zauzeše područje današnjega grada Meksika. Pleme Mexica u svojoj se seobi prvo zaustavilo 1163. godine u mjestu Coatepec, blizu Tollana, grada kojega su 1168. razorili Čičimeci (Chichimecs). Legendarni toltečki kralj Quetzalcoatl te godine bježi iz grada, a Tollan je 1200. godine potpuno razoren. Dolinom tada zavladaše dva grada, tepanečki Azcapotzalco, zapadno od jezera Texcoco, i Colhuacan (Culhuacan) plemena Culhua, jugoistočno od jezera.

Godine 1323. Azteci su na jezeru Texcoco pronašli mjesto gdje će 1325. utemeljiti svoj grad Tenochtitlan. Godine 1358. niknuo je novi grad, Tlatelolco, kojeg su podigli iseljenici iz Tenochtitlana. Nakon ratova s Tepanecima i pada Azcapotzalca 1428. godine, rodio se savez 3 grada. Nezahualcoyotl (Gladni Kojot) iz Texcoca, tlatoani Itzcóatl iz Tenochtitlana i Totoquihua iz Tlacopana osnovaše aztečki savez. Kasnije ovaj savez postaje dominantna sila koja je ovladala područjem od preko 200.000 km2 (80 tisuća kvadratnih milja) i 5-6,000.000 stanovnika. U njezin sastav je ušlo 400-500 državica. Sam grad Tenochtitlan imao je preko 140.000 stanovnika, a prostirao se na 13 km2.

Svoj svijet Azteci su nazivali Cem-Anáhuac Tenochca tlalpan ili 'svijet, Zemlja Tenočka'. Vladar je nosio titulu Cem-Anáhuac tlatoani, ili 'Gospodar svijeta'.

Kronologija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 600.Pad Teotihuacana, porijeklo graditelja nije poznato.
  • 856.Utemeljen Tollan (danas Tula) od naroda poznatog kao Tolteci (Toltecas), Nahua-govornika.
  • 1111. (?) Nahuatlaca plemena napuštaju mitsku zemlju Aztlan.
  • 1163. skitalačka plemena Mexica dolaze u Coatepec.
  • 1168. Uništenje Tollana, Čičimeci (Chichimecas; u koje se ubrajaju i Azteci) razorili su grad.
  • Legendarni kralj Quetzalcoatl bježi iste godine.
  • 1200. Potpuno uništenje Tollana.
  • 1250. Susjedni ratoborni Otomí utemeljuju grad Xaltocan.
  • 1299. Mexica se naseljavaju kod Azcapotzalca, na brijegu Chapoltepec ('brdo skakavaca'), Tepaneki ih tada još toleriraju.
  • 1300. Vladavina Akolhuanaca (Acolhuas).
  • 1315. (ili još 1299) Tepaneki tjeraju Mexice s Chapultepeca.
  • 1323. Colhua Indijanci tjeraju Mexice iz Tizaapan-a. Oni bježe na maleni otok Acatzintlan, gdje su ugledali orla na kaktusu (vidi meksičku zastavu). Pošto su postali neprijatelji Colhuacana, ponovno dolaze pod zaštitu Tepaneka.
  • 1325. Mexice utemeljuju Tenochtitlan.
  • 1358. Mexice utemeljuju Tlatelolco.
  • 1372. politička reorganizacija, vladar Acamapichtli uzima si ženu iz svakog 'calpulli'-ja (ponegdje calpolli), prva mu je žena Ilancuetl, Colhua plemkinja, ali nije imala djece. Uvodi se titula 'tlatoani' (=govornik).
  • 1375-1465, devedeset-godišnji rat sa Chalco Indijancima.
  • 1395 (?), misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove prve žene, tlakopanske princeze.
  • 1406, misteriozna smrt Huitzilihhuitl-ove druge žene, Miahuaxihuitl, princeze iz plemena Tlahuica, iz grada Cuauhnahuac-a (današnja Cuernavaca).
  • 1407. (?), osvojen Xaltocan, grad Otomija.
  • 1411. osvojen je Chalco, ali je ponovno oslobođen intervencijom drugih gradova-država, uključujući i tepanečki Azcapotzalco, pod čijim su bili patronatom.
  • 1418. vladar Tezkukanaca, Ixtlilxochitl, protjeran je od Tepaneka iz grada Texcoca.
  • 1418-72. Nezahualcoyotl, postaje vladar Texcoca.
  • 1426. Umire tepanečki vladar Tezozomoc. Iste godine Nezahualcoyotl ponovno osvaja grad od Tepaneca. Vodstvo Tepaneka, nakon Tezozomocove smrti preuzeo je njergov sin Maxtla. Ubijeni su tlatoani Chimalpopoca i Tlacateotl, vladar Tlatelolca. Ubojice je poslao Maxtla iz Azcapotzalca.
  • 1428. Nezahualcoyotl osvaja Azcapotzalco, uzima si zadovoljstvo iščupati Maxtlino srce. Nastanak saveza Asteka, ujedinjuju se gradovi Tenochtitlan, Texcoco i Tlacopan.
  • 1445. osvajanje Oaxace.
  • 1458. osvajanje Coixtlahuace i Veracruza.
  • 1465. osvajanje Chalca.
  • 1458-1465. ratovi tlatoanija Moteuczoma Ilhuicamina. Osvojio je zemlje Totonaka, Mixteca, Tepeaca i Huasteca.
  • 1478. padaju zadnja uporišta Huasteca. Asteci poraženi u strahovitom ratu s Taraskima.
  • 1486-1502. vladavina Ahuitzotla, daljnja ekspanzija Asteka i masovno žrtvovanje ljudi.
  • 1491-1495. osvojena pacifička obala od Zacatule to Acapulca.
  • 1492. Columbo je na Bahamima, misli da je u Aziji.
  • 1498. osvajanje Tehuantepeca i dolazak prvih kolonista na Haiti.
  • 1500. Španjolsko osvajanje današnjeg Soconusca (indijanski Xoconoxco). Amerigo Vespucci otkriva da Amerika nije dio Azije.
  • 1503-1520 vladavina Montezume II.
  • 1519. Dolina Mexica ima 1,000,000 do 1,600,000 stanovnika. Tenochtitlan raste 150,000-200,000 stanovnika. Cortés se iskrcava kod Veracruza. Nalazi saveznike u Totonacima, Huastecima i Tlaškaltecima.
  • 1516.-1519. u Texcocu vlada Cacama.
  • 1520. Noche Triste (tužna noć) Španjolci su potučeni na Tenochtitlanu, mnogo je mrtvih na obije strane. Četveromjesečna vladavina Cuitlahuac-a, umire od boginja.
  • 1520-1521. vladavina Cuauhtemoca.
  • 1521. Tenochtitlan pada.

Španjolsko osvajanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kristofor Kolumbo bio je, došavši 12. 10. 1492. godine na jedan od Bahamskih otoka, siguran da je došao u Indiju, bajkovitu Aziju bogatu zlatom. Velikošpanjolska agresija prvo je zahvatila otoke Kviskveju, Portoriko, Kubu itd. Južnoamerička i srednjoamerička obala bile su istražene početkom idućeg stoljeća, a 1513. godine je Nunez de Balboa prelazeći tjesnac otkrio "Južno more" (Tihi ocean). Nitko nije pretpostavio da postoji Meksiko, njegove nepregledne zemlje i njegova uljudba. Čak je i sam Kolumbo prošao kraj tog otkrića 1502. godine, kada je, nedaleko od Yucatana sreo veliku pirogu Maja u kojoj su bile tkanine, kakao i kožnate sjekire. 1511. godine karavelu koja je plovila od Dariena do Saint-Dominique oluja je bacila na obale Yucatana. Samo su dva Španjolca preživjela brodolom te bila u zarobljeništvu jednog plemena Maja. Jednog od njih oslobodio je Cortes osam godina kasnije, a drugi, Guerrero, oženjen majanskom plemkinjom, završio je život kao indijanski "cacique". Prvo otkriće kontinenta prošlo je potpuno nezamjećeno u brodolomima i nestajanjima tako čestim za ono doba. Tek 1517. godine ekspedicija koja je pošla s Kube trima brodovima, pod zapovjedništvom Francisca Hernandeza de Cordobe došla je u kontakt s Majama s Yucatana i iz Campeche. Španjolci su se morali veoma brzo ukrcati natrag, jer su ih ti ratoborni domoroci odbili, uz gubitke. 57 ljudi od 110 koji su krenuli stradalo je u toj pustolovini, a s njima i njihov vođa. Preživjeli su s divljenjem opisali gradove Maja koje su mogli vidjeti na obali, njihove kamene građevine, hramove, bogatu odjeću i nakit. Yucatan, za koji su i dalje smatrali da je otok, pojavio se kao novi svijet, nastanjeniji i civiliziraniji od Antila. Iduće godine Juan de Grijalva, na čelu četiriju brodova, otkrio je otok Cozumel, plovio duž obale Yucatana, zatim duž obale Meksičkog zaljeva. Nastavivši svoju rutu od Tabasca do Tuxpana, napustio je zemlju Maja i po prvi put su bijelci zakoračili na ozemlje Astečkog Carstva. Za razliku od prethodne ekspedicije, doček je bio prijateljski. Španjolcima su darivali zlatne predmete, nebrojeno mnogo puta izgovorivši riječ "Meksiko", no agresori nisu znali što to znači.

Zaputivši se tragom De Grijalve, Hernan Cortes je krenuo na Kubu 10. 2. 1519. godine (godine ce-acatl, "jedan-trstika" astečkog kalendara). Na njegovih 11 brodova ukrcalo se 508 vojnika, 16 konja i 14 topova. Na Yucatanu je našao Aguilara. Malo kasnije, u Tabascu, lokalni su dostojanstvenici Španjolcima darovali nekoliko mladih ropkinja. Jedna od njih, plemićkog podrijetla i žive inteligencije govorila je i jezikom Maja i jezikom nahuatl. Tako je preko Aguilara i te mlade žene Cortes počeo razgovarati s domorocima, a pogotovo s onima koji su govorili službenim jezikom Astečkog Carstva. To je bila velika prednost španjolskog kapetana. Krštena imenom Marina, a općepoznata pod imenom Malintzin (Malinche), bivša je robinja postala najvrjednija i najvjernija suradnica agresora. Bila je i majka njegovog sina Don Martina Cortesa, prvog čovjeka mješovite rase koji je imao značajnu ulogu u povijesti Meksika. Došavši u travnju na područje buduće države Veracruz, Cortes je tamo primio posjet astečkog calpixquia iz pokrajine Cuetlaxtlan, kojeg su pratili drugi dostojanstvenici i služitelji. Domoroci su u ime Montezume Španjolcima darovali hranu, prekrasnu luksuznu odjeću od pamuka i perja i zlatni nakit. Tada je konkvistador, razgovarajući s astečkom gospodom posredstvom Aguilara i Marine, počeo nazirati nepreglednost bogatstva Carstva, čiji se glavni grad uzdizao na visoravni okruženoj visokim planinama, daleko od vruće obale. Asteci nisu imali nikakvih saznanja o dolasku Europljana na Antile, ali su sigurno znali za ekspedicije koje su pohodile Yucatan i Tabasco. Tradicija je htjela da zlokobno znamenje (svjetlucanje na nebu, plačni glas koji se širi prostorom, neobjašnjivi požari i ostala čuda) nagovijeste strašnu katastrofu. Veoma religiozni, Montezuma i njegovi savjetnici bili su začuđeni činjenicom da se godina "jedan-trska" (1519.) poklapa s nadnevkom koji dolazi svake 52 godine i koji može, prema mitu o Quetzalcoatlu, označiti povratak Pernate Zmije. Ta bića, koja dolaze s istoka, tj. iz misteriozne zemlje prema kojoj je božanski kralj Tule otišao u mitskoj prošlosti, dakle, ta bića koja ispaljuju munje i imaju konje kakve nitko u Meksiku nikada nije vidio, nisu li ta bića bogovi? Je li to Quetzalcoatl došao po svoje nasljedstvo? Astečki dužnosnici i glasnici, prevaljujući planinske lance, nosili su vladaru opise i crteže agresora, njihovih brodova i njihove konjice i topništva. Cortes je otkrio nešto što je bilo početak njegove pobjede: zamijetio je da neki narodi koji su se pokorili Astecima njih jako i mrze. To je bio slučaj s Totonacima, čiji je glavni grad Cempoala, blizu obale, oduševljeno primio Španjolce. U kolovozu se Cortes zaputio prema središnjoj visoravni s 13 000 Totonaka, ratnika i nosača. 2. 9. 1519. Španjolci su na granici Tlaxcale naišli na nepopustljiv otpor Tlaxcalteka i njihovih otomskih saveznika. No, nakon nekoliko dana borbe, tlakskaltečka je aristokracija, nadahnuta stoljetnim neprijateljstvom prema Astecima, odlučila zatražiti savez s moćnim strancima protiv svoga meksičkog neprijatelja. Španjolci su ušli u Tlaxcalu, za koju su smatrali da je "puno veća od Granade", zasipani kišom cvijeća. Od tada su osvajanja bila hispansko-tlakskaltečki pothvat. Uvećana kontigentom iz Tlaxcale, španjolska se vojska uputila prema Cholulai, gdje su saveznici poklali 6 000 domorodaca. Zatim su se uputili između vulkana i ušli na središnju visoravan. Agresori su proveli noć u Iztapalpanu u jednoj plemićkoj rezidenciji, te prešli lagunu uzdignutim nasipom koji je spajao južnu obalu i naselje sojenica. Montezuma, praćen mnogim dostojanstvenicima, među kojima je bio i kralj Texcocoa, dočekao je Cortesa na ulazu u grad. Obratio mu se i rekao: "Neka ste dobrodošli, naš gospodine, pri povratku u vašu zemlju i među vaš narod, da bi ste sjeli na vaše prijestolje, koje sam ja na neko vrijeme u vaše ime zauzeo". Španjolci su se 8. 11. 1519. smjestili u staru palaču Axayacatla.

Čudna je od tog trenutka bila situacija koja je potrajala osam mjeseci. Montezuma, prividni zarobljenik koji se trudio smiriti bijes svojih dostojanstvenika i svog naroda te Španjolci koji su malo pomalo uz pomoć vladara uspostavljali neku vrstu protektorata. Njihovi tlakskaltečki saveznici bili su spremni uhititi svaku priliku zadovoljiti svoju mržnju prema Astecima. Kako je vrijeme prolazilo, napetost je rasla. Španjolci su se suprotstavili kultu domaćih bogova i uzeli sve predmete od zlata kojih su se mogli dočepati, a Tlaxcalteci su pljačkali predmete od žada i dragocjeno perje. Dok Cortesa nije bilo, jer se morao brzo vratiti na obalu boriti se protiv svog konkurenta Narvaeza koji je došao s Kube, Španjolci su podmuklo poklali veliki broj astečkih plemića koji su slavili svetkovinu Uitzilopochtlia. Usprkos Montezumi, koji je tvrdoglavo bio protiv svakog otpora, cijeli se narod podigao na noge. Cortesov povratak nije smirio situaciju. Za "Tužne Noći" 30. 6. 1520. Španjolci i Tlaxcalteci jedva su uspjeli izići iz Tenochtitlana pretpjevši velike gubitke. Kažu da je Cortes sjeo pod njeno stablo u Popotlanu i plakao. Agresori bi bili izgubljeni da im Otomi iz pokrajine Teotihuacan i Tlaxcalteci nisu priskočili u pomoć. Tlaxcala je postala njihovo utočište, a zatim i baza njihovog djelovanja. Ixtlilxochitl, nesretni pretendent na prijestolje Texcocoa, stao je na njihovu stranu kao i plemena iz pokrajine južno od jezera. Uz pomoć domorodačkih saveznika Cortes je izolirao prijestolnicu. Dao je sagraditi brigantine naoružane topovima te zasuti lagunu vatrom. Glad i nedostatak pitke vode morili su opsjednuti grad, uz epidemiju boginja, dotad u Meksiku nepoznate bolesti, koju je s Kube donio jedan crni rob. Montezuma je stradao u borbama u lipnju 1520. godine, ili od ruku Španjolaca, ili kao žrtva metka koji je ispalio neki astečki ratnik. Njegov nasljednik Cuitlahuac vladao je samo 80 dana, do trenutka kada ga je odnijela epidemija. Zadnji je vladar bio Cuauhtemotzin, "Orao Koji Pada", tj. sunce na zalasku. I doista, on je bio astečko sunce koje će nestati. Usprkos Cuahtemotzinovoj izvanrednoj hrabrosti, ratnicima i cijelom narodu, španjolskim iskrcavanjima i jurišima koji su 20 puta odbijeni, no uvijek obnovljeni, španjolski monstrumi su se ipak iskrcali. Topovi su srušili zidine. Opsjedatelji grada napredovali su kroz ruševine, punivši kanale materijalom srušenih i uništenih građevina. 13. 8. 1521. dana "jedan-Zmija", koji je općenito smatran povoljnim, ali u godini "tri-Kuća", što je loš znak, Cuahtemotzin se morao predati Cortesu. Bio je to kraj Carstva.

Uzroci rušenja države koja je mogla računati na hrabre branitelje suvremenicima se čine kao neobjašnjiva strahota ili čudo. No, mogu se sagledati uzroci vojne prirode: sa svojim oružjem i svojim čeličnim oklopima, svojim kremenjačama i topovima, jedrenjacima i konjima, malobrojni su Španjolci imali razarajuću prednost pred Astecima. Astečki vitezovi bili su opremljeni mačevima od vulkanskog stakla, lukovima i strijelama s vrhovima od kremena, štitovima i kacigama od mekanih materijala i tunikama ispunjenim pamukom, bili su pješaci ili su se vozili u pirogama. No, iznad svega, Asteci i Španjolci nisu vodili isti rat. Za Asteke rat je bio vrsta dvoboja u kojem su suci bili bogovi i taj se rat vodio po preciznim tradicionalnim planovima. Glavni cilj rata bio je porobiti zarobljenike određene za žrtvovanje. Pobijeđeni su svakako morali priznati vrhovnu vlast astečkog cara, otvoriti svoje hramove Uitzilopochtliu i plaćati porez, ali bi sačuvali kulturnu i čak političku autonomiju. Španjolci su, naprotiv, vodili totalni rat. Htjeli su uništiti domorodačku religiju kako bi uveli svoju koju su smatrali jedinom ispravnom, te uništiti astečku državu kako bi zavladao Karlo V. Također, nisu uopće namjeravali ubirati porez od domorodaca, nego se domoći njihovoga cjelokupnog bogatstva, a njih pretvoriti u robove. Biološki trenutak: epidemija boginja značajno je pridonijela uspjehu agresije sijući smrt među braniteljima. Još važniji bio je religiozni trenutak. Montezumino uvjerenje kako pred sobom ima Quetzalcoatla koji se vratio u Meksiko doveo ga je do toga staviti na vagu svoj vladarski autoritet, usprkos narodnoj volji za otporom. Trebali su mjeseci čekanja, pokolj u velikom hramu i borbe u lipnju te na kraju smrt vladara, kako bi se želja za preživljavanjem utjelovila u velikoj figuri junaka Cuahtemotzina, no tada je već bilo kasno. Španjolsku pobjedu nad Astecima možemo razumjeti samo ako ne zaboravimo činjenicu da to nije bila samo njihova pobjeda, nego pobjeda mnogih udruženih naroda. Bez sumnje su naoružanje, taktika i energija zločinaca konkvistadora odigrali nezamjenjivu ulogu u poticanju, usmjeravanju i podržavanju osvete protivnika Carstva. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez sredstava i bez ljudi, informacija i ratnog elana koje su donijeli Totonaci, Tlaxcala, Uexotzinco i Otomi, plemena s juga doline i dio plemena Ixtlilxochitl u Texcocou. Cortesova diplomacija i njegov izrazito dobar smisao za odnos snaga i politički makijavelizam okrenuli su u njegovu korist mržnju i ambicije protiv vladajuće države. Za ljude iz Tlaxcale i ostale domorodačke saveznike, radilo se samo o novoj epizodi borbe zaraćenih naroda, kao nekada kada je bila srušena prevlast Azcapotzalcoa. Nisu ni sanjali kako će pad Astečkog Carstva povući sa sobom pad njihovih gradova, uništenje njihove religije i razaranje njihove uljudbe. Porazom Asteka nestala je i posljednja autohtona meksička civilizacija. Sjajna i krhka, cvjetala je manje od jednog stoljeća; trajala je točno 93 godine, od stupanja na vlast Itzcoatla do predaje Cuahtemotzina.

Društvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Astečka zmija

Azteci, kao i sjevernoamerički Irokezi (Iroquois), su prema svim ostalima izvana djelovali kao jedan narod. Svako je pleme unutar konfederacije bilo nezavisno u onome što se odnosilo na lokalnu samoupravu. Svako pleme imalo je savjet poglavica i glavnog ratnog poglavicu. U izboru vrhovnog aztečkog ratnog poglavice sudjelovala su sva 3 astečka plemena, Tenočki, Tezkukanci (Acolhua) i Tlakopanci.

Zemljom je, prema Diegu Duranu, na čelu sa kraljem, upravljao kraljevski savjet bez čijeg se mišljenja nije moglo ništa učiniti. Duran ih titulira imenima Tlacachcalcatl (tlakačkalkatl), Tlacatecal (tlakatekatl), Ezuauuacatl (ezuauakatl), i Fillanealque (filanealkve). Naziv položaja koji je imao Montezuma II bio je teuctli (ratni poglavica) ili kao član savjeta zvao se tlatoani (govornik).

Zakoni su bili objavljivani i zapisivani slikovnim pismom. Bili su strogi. Ubojstva i preljub kažnjavali su smrću.

Azteci su svoju djecu školovali u posebnim školama zvanim calmecac. Školovanje i odgoj djece bio je jedan od glavnih zadataka astečkog svećenstva. U calmecacu se omladina pripremala za život, tu su se upućivali u tajnu pisma, narodnu tradiciju, religiju i nauku. Iz ovih škola odlazili su uz velike ceremonije. Najsposobniji, su uz preporuku odlazili na odgovorne položaje.

Kod Azteka nije bilo trgovina nego su svaki peti dan održavali sajmove. U velike gradove slijevala se masa ljudi iz raznih krajeva donoseći poljoprivredne proizvode i rukotvorine. Platežno sredstvo bile su vrećice kakaa, s određenim brojem zrnja, ili komadići kositra rezanih u obliku slova T. Ova trgovina vodila se dijelom i trampom ili zamjenom.

Mnogoženstvo se dozvoljavalo, ali se vjerojatno ograničavalo samo na bogatiju klasu. Azteci nisu imali kastinski sustav, ali postojalo je ropstvo. Trgovina robljem smatrana je kod Azteka časnim zvanjem.

Običaj je bio da sin nastavi zanimanje svoga oca. Ovi zanatlije udruživali su se u neku vrst cehova. Zanat je uživao osobito poštovanje.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Zemlja je kod Azteka pripadala calpullima (neki to smatraju klanovima; ili plemenima), svaki calpulli sastojao se od više callija (ili domaćinstava). Ovu zemlju zajednički su obrađivali, a prinos od nje plaćali su državi i svećenstvu kao porez. Dio calpullijske zemlje pripadao je calpulliju, i bio je razdijeljen po domaćinstvima, već prema potrebi. Zemlja koju calli obrađuje nasljeđivala se s oca na sina, u slučaju izumiranja obitelji vraćala bi se calpulliju.

Od pokorenih zemalja Azteci su ubirali poreze. Iz raznih provincija dolazile su kože, kakao, zlato, raznobojno perje, smaragdi, ambra, pamučna odijela i drugi proizvodi. Pokorena plemena bila su obvezna raditi i na javnim radovima, kao izgradnji putova ili građevina.

Azteci su imali, a imaju i njihovi potomci danas, vrstu plovećih vrtova (na jezeru Xochimilco) poznatih kao chinampas (sing.chinampa), na kojemu su seljaci uzgajali razne kulture koje bi zatim završavale na tenočtitlanskoj tržnici. Između chinampasa nalazili su se plovni kanali kojima se roba u čamcima mogla dopremati. Danas ovi kanali još postoje a služe za vožnju dokonim turistima. Po njima danas plove veliki dekorirani kanui trajineras i prevoze turiste dok ih zabavljaju meksički pjevači mariachis (mariachi).

Pleme koje je nekada živjelo u području jezera Xochimilco zvalo se Xochimilca. Ovo pleme bilo je podložno Aztecima. Glavni ratarski alat bio je štap za kopanje, zvan u njihovom jeziku coa.

Mlinski kamen zamjenjivali su metate i mano sastojao se od udubljenog kamenog postolja i oblog kamena, kojim se udaralo po kukuruzu dok se ne pretvori u brašno.

Aztecima danas zahvaljujemo na čokoladi. Oni su proizvodili jedno piće od kakaa i vanilije (rasla je u ograničenim primorskim predjelima Meksika) i zvali ga chocolatl, bilo je pjenasto, a uzimalo se hladno.

Religija[uredi - уреди | uredi izvor]

Prinošenje ljudske žrtve bogovima

Astečka religija bila je mnogobožačka, Asteci su svojim dolaskom pokupili mnoge elemente drugih mezo-američkih kultura i ranih naroda. Najvažniju ulogu u vjerskom životu imali su Huitzilopochtli, bio je bog rata. Tonatiuh je bio bog Sunce. Suncu su se prinosile ljudske žrtve, zbog njega su vođeni neprekidni ratovi (takozvani 'rat cvijeća') kako bi se moglo doći do novih zarobljenika. Njihova srca biti će žrtvovana Suncu, tijela će se raskomadati i podijeliti narodu da budu pojedena. Prema vjerovanju Azteka samo duše ratnika koji su pali u borbi i bili žrtvovani odlaze na nebo. Duše žena umrlih pri porođaju također.

Tlaloc bio je bog kiše, a Quetzalcoatl ili Pernata Zmija bio je dijelom bog, dijelom kulturni heroj. On je bog-prosvjetitelj koji je širio kulturu i nauku.

Popis bogova[uredi - уреди | uredi izvor]

Acolmiztli | Acolnahuacatl | Acuecucyoticihuati | Ahuiateteo | Ahuizotl | Amaranth | Ancient-drum | Atlatonan | Atlatonin | Ayauhteotl | Azcatl | Batman | Centeocihuatl | Centeotl | Centzon-totochtin | Centzonuitznaua | Chalchihuitlicue | Chalchiuhcihuatl | Chalchiuhtecolotl | Chalchiuhtlicue | Chalchiuhtotolin | Chalmecatecuchtli | Chantico | Chicomeccatl | Chicomecoatl | Chicomexochtli | Chiconahuiehecatl | Chihucoatl | Chimalman | Cihuacoatl | Cihuateto | Cinteotl | Cipactli | Cipactonal | Citlatonac | Civatateo | Coatlicue | Coccochimetl | Cochimetl | Cocijo | Coyolxanuhqui | Coyolxauhqui | Cuaxolotl | Eagle-man | Ehecatl | Huehuecoyotl | Huehueteotl | Huitzilopochtli | Huixtocihuatl | Ilamatecuhtli | Itzli | Itzpapalotl | Itztlacoliuhqui | Ixtlilton | Macuil-cozcacuahtli | Macuil-cuetzpalin | Macuil-malinalli | Macuil-tochtli | Macuil-tonaleque | Macuil-xochitl | Macuilcozcacuahtli | Macuilcuetzpalin | Macuilcuetzpalli | Macuilmalinalli | Macuiltochtli | Macuiltonaleque | Macuilxochitl | MacuilxÒchitl | Malinalxochi | Malinalxochitl | Maquiltonaleque | Matlalcueitl | Mayahual | Mayahuel | Mayouel | Metzli | Metztli | Mexitl | Mextli | Mictecacihuatl | Mictlan | Mictlancihuatl | Mictlantecuhtli | Mictlantecuhtzi | Mixcoatl | Moctezuma | Montezuma | Motecuhzoma | Nahuaque | Nana | Nanahuatzin | Nanauatzin | Nanautzin | Nuhualpilli | Old-old-coyote | Omacatl | Omecihuatl | Omeciuatl | Ometecuhtli | Ometecutli | Ometeoltloque | Ometotchtli | Opochtli | Oxomoco | Patecatl | Piquete-zina | Piquete-zina | Popocatepetl | Pulque | Quaxolotl | Quetzacoatl | Quetzalcoatl | Spider-woman | Tamoanchan | Tecciztecatl | Tecuciztecal | Tecuciztecatl | Telcalipoca | Temazcaltechi | Temazcalteci | Teotihuacan | Teoyaomiqui | Teoyaomqui | Tepeyollotl | Tepeyollotli | Tepoztecatl | Tezcalipoca | Tezcatlipoca | Tezcatzontecatl | Titlacauan | Tlaelquani | Tlahuixcalpantec | Tlahuixcalpantecuhtli | Tlahuizcalpantecuhtli | Tlahuizcalpantecutli | Tlaloc | Tlaltecuhtli | Tlaoque-nahuaque | Tlazolteotl | Tlazolteotli | Tlazoltéotl | Tloque | Tloquenahuaque | Tomoanchan | Tonacatecuhtli | Tonatiuh | Tzitzimime | Tzitzmitl | Ueuecoyotl | Ueueteotl | Uitzilopochtli | Uixtochihuatl | Xilonen | Xipe | Xipe-totec | Xiuhcoatl | Xiuhtecuhtli | Xiutecuhtli | Xmulzencab | Xochipili | Xochipilli | Xochiquetzal | Xolotl | Yacatecuhtli | Yiacatecuhtli |

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pismo[uredi - уреди | uredi izvor]

Azteci su usvojili sistem pisanja (logografsko♠, odnosno pojmovno) koje je u središnjem Meksiku bio u upotrebi najmanje tisuću godina. Kada su Asteci u ranom 15. stoljeću pokorili susjedne države prihvatili su njihovo pismo. Danas nemamo preživjelih aztečkih dokumenata koji su porijeklom iz doba prije Kolumba, većina sačuvanih nastala su tek nakon osvajanja. Postoji samo par 'kodeksa' (codices, codex) iz regije Puebla poznat kao 'international' Mixteca-Puebla stil. Ovaj isti stil mogao bi biti izvor aztečkom pismu koje se satoji od obojenih sličica (glifova, 'glyphs'). Mixteca-Puebla stil potekao je od mikstečkog (Mixtec) pisma.

Ostali sistemi pisanja su silabičko, piktografsko, ideografsko i alfabetsko.

Kalendar[uredi - уреди | uredi izvor]

Azteci su imali svoj kalendar, ustvari dva kalendara. Jedan je bio ritualni, imao je 260 dana i zvao se tonalpohualli. Bio je podijeljen u 13 perioda po 20 dana. Drugi sunčani (xiuhpohualli) imao je 365 dana. Ovaj kalendar dijelio se na 18 mjeseci po 20 dana. Ovome se treba pridodat i 5 dana nazivanih nemontemi. Svakih 52 godine poklopili bi se datumi kalendara, tada su nakon 'pet nesretnih dana' priređivali 'Novu vatrenu ceremoniju'. –Dani i mjeseci imali su svoja imena. Kalendar Azteka bio je bazaltni kamen težak 25 tona i promjera 3,7 metara ili 12 stopa. Pronađen je 1790. godine i smješten u Antropološkom muzeju u Meksiku.

Mjeseci

  • I. Atlacacauallo
  • II. Tlacaxipehualiztli
  • III. Tozoztontli
  • IV. Hueytozoztli
  • V. Toxcatl
  • VI. Etzalcualiztli
  • VII. Tecuilhuitontli
  • VIII. Hueytecuihutli
  • IX. Tlaxochimaco
  • X. Xocotlhuetzin
  • XI. Ochpaniztli
  • XII. Teoleco
  • XIII. Tepeihuitl
  • XIV. Quecholli
  • XV. Panquetzaliztli
  • XVI. Atemoztli
  • XVII. Tititl
  • XVIII. Izcalli

Nemontemi. pet nesretnih dana, tada nisu održavana nikakve ceremonije.

Nazivi dana su: Cipactli (Aligator), Ehecatl (Vjetar), Calli (Kuća), Cuetzpallin (Gušter), Coatl (Zmija), Miquiztli (Smrt), Mazatl (Jelen), Tochtli (Zec), Atl (Voda), Itcuintli (Pas), Ozomatli (Majmaun), Malinalli (Trava), Acatl (Trska), Ocelot (Ozelot; zvijer iz porodice mačaka), Cuauhtli (Orao), Cozcauauhtli (Jastreb), Ollin, Tecpatl (Kremen), Quiahuitl (Kiša), Xochitl (Cvijet).

Običaji[uredi - уреди | uredi izvor]

Rat cvijeća i kanibalizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Da bi došli do ratnih zarobljenika Azteci, a izgleda i neki njihovi susjedi, organizirali bi ratne pohode zvane xochiyaóyotl ili 'rat cvijeća' ('war of the flowerrs'). Prema kronikama, na inauguraciji najratobornijeg astečkog vladara Ahuitzotla žrtvovano je 80,000 zarobljenika. Azteci su ljude žrtvovali prilikom mnogih prigoda, kao ustoličenja vladara, ili posvećivanja hramova. Obred su vršili svećenici na vrhovima hramova, na žrtvenom kamenu. Zabijanjem noža od vulkanskog stakla u prsa, iščupali bi žrtvi srce i bacili u vatru. Ove vatre stalno su gorjele pred idolima.

Udove bi odsijecali i davali narodu za gozbu, trupla bi bacali psima. Prema drugoj verziji (Precott) svećenici bi predali tijelo žrtvovanog ratniku koji ga je zarobio. On bi tada priredio gozbu na koju bi pozvao svoje prijatelje.

Novac i trgovina[uredi - уреди | uredi izvor]

Azteci nisu imali klasičan novac, za standardnu valutu uzimao se kakao za koji se nešto moglo kupiti. Roba se najviše razmjenjivala razmjenom.

Vladar Axayacatl prikazan na kodeksu Azcatitlana

Premda su bili u vječnom ratu sa srodnim plemenom Tlaxcalteca, u kratkim periodima mira ova dva plemena također su trgovala. Izolirani od mora Tlaškalteci nisu imali soli, Azteci su im sol velikodušno poklanjali.

Aztečki vladari (Tlatoani)[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Acamapichtli (1372-91).
  • Huitzilihuitl (1391-1416) sin Acamapichtlija.
  • Chimalpopoca (1416-27) sin Huitzilihuitlija.
  • Itzcoatl (1427-40) sin Acamapichtlija.
  • Montezuma I Ilhuicamina (1440-68)sin Huitzilihuitlija.
  • Axayacatl (1468-81) sin Montezume I.
  • Tizoc (1481-6) brat Axayacatlov.
  • Ahuitzotl (1486-1502) brat Tizocov.
  • Montezuma II. Xocototzin (1502-20) sin Axayacatlov.
  • Cuitlahuac (1520) brat Montezumin.
  • Cuauhtemoc (1520-1) sin Ahuitzotlov

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Alfonso Caso, The Aztecs, People of the Sun. Eng. Tr. /prijevod/,1958
  • G. C. Vaillant, The Aztecs of Mexico.
  • Berdan, Frances (1982). The Aztecs of Central Mexico: An Imperial Society. Case Studies in Cultural Anthropology. New York: Holt, Rinehart & Winston. ISBN 0-03-055736-4. OCLC 7795704. 
  • Berdan, Frances F.; Blanton, Richard E.; Hill Boone, Elizabeth; Hodge, Mary G.; Smith, Michael E.; Umberger, Emily (1996). Aztec Imperial Strategies. Washington, DC: Dumbarton Oaks Research Library and Collection. ISBN 0-88402-211-0. OCLC 27035231. 
  • Boone, Elizabeth Hill (1989). Incarnations of the Aztec Supernatural: The Image of Huitzilopochtli in Mexico and Europe. Transactions of the American Philosophical Society. 79 part 2. Philadelphia, PA: American Philosophical Society. ISBN 0-87169-792-0. OCLC 20141678. 
  • Boone, Elizabeth Hill (2000). Stories in Red and Black: Pictorial Histories of the Aztec and Mixtec. Austin: University of Texas Press. ISBN 0-292-70876-9. OCLC 40939882. 
  • Carrasco, David (1982). Quetzalcoatl and the Irony of Empire: Myths and Prophecies in the Aztec Tradition. Chicago, IL: University of Chicago Press. ISBN 0-226-09487-1. OCLC 0226094871. 
  • Carrasco, David (1999). City of Sacrifice: The Aztec Empire and the Role of Violence in Civilization. Boston, MA: Beacon Press. ISBN 0-8070-4642-6. OCLC 41368255. 
Carrasco, Pedro (1999) The Tenochca Empire of Ancient Mexico: The Triple Alliance of Tenochtitlan, Tetzcoco, and Tlacopan. University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-3144-6.
  • Chimalpahin Quauhtlehuanitzin, Domingo de San Antón Muñón (1997) [c.1621]. Codex Chimalpahin, vol. 1: society and politics in Mexico Tenochtitlan, Tlatelolco, Texcoco, Culhuacan, and other Nahua altepetl in central Mexico; the Nahuatl and Spanish annals and accounts collected and recorded by don Domingo de San Antón Muñón Chimalpahin Quauhtlehuanitzin. Civilization of the American Indian series. Arthur J.O. Anderson and Susan Schroeder (eds. and trans.), Susan Schroeder (general ed.), Wayne Ruwet (manuscript ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-2921-1. OCLC 36017075. 
  • Chimalpahin Quauhtlehuanitzin, Domingo de San Antón Muñón (1997) [c.1621]. Codex Chimalpahin, vol. 2: society and politics in Mexico Tenochtitlan, Tlatelolco, Texcoco, Culhuacan, and other Nahua altepetl in central Mexico; the Nahuatl and Spanish annals and accounts collected and recorded by don Domingo de San Antón Muñón Chimalpahin Quauhtlehuanitzin (continued). Civilization of the American Indian series. Arthur J.O. Anderson and Susan Schroeder (eds. and trans.), Susan Schroeder (general ed.), Wayne Ruwet (manuscript ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-2950-1. OCLC 36017075. 
  • Clendinnen, Inga (1991). Aztecs: An Interpretation. Cambridge and New York: Cambridge University Press. ISBN 0-521-40093-7. OCLC 22451031. 
  • Davies, Nigel (1973). The Aztecs: A History. London: Macmillan. ISBN 0-333-12404-9. OCLC 805418. 
  • Díaz del Castillo, Bernal (1963) [1632]. Historia verdadera de la conquista de la Nueva España. Penguin Classics. J. M. Cohen (trans.) (6th printing (1973) izd.). Harmondsworth, England: Penguin Books. ISBN 0-14-044123-9. OCLC 162351797. 
  • Durán, Diego (1971) [1574–79]. Book of the Gods and Rites and The Ancient Calendar. Civilization of the American Indian series. Translated and edited by Fernando Horcasitas and Doris Heyden , with a Foreword by Miguel León-Portilla (translation of Libro de los dioses y ritos and El calendario antiguo, 1st English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-0889-4. OCLC 149976. 
  • Durán, Diego (1994) [c.1581]. The History of the Indies of New Spain. Civilization of the American Indian series, no. 210. Doris Heyden (trans., annot., and introd.) (Translation of Historia de las Indias de Nueva-España y Islas de Tierra Firme, 1st English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-2649-3. OCLC 29565779. 
  • Gillespie, Susan D. (1989). The Aztec Kings: the Construction of Rulership in Mexica History. Tucson: University of Arizona Press. ISBN 0-8165-1095-4. OCLC 19353576. 
  • Gillespie, Susan D. (1998). "The Aztec Triple Alliance: A Postconquest Tradition". u: Elizabeth Hill Boone and Tom Cubbins (eds.). Native Traditions in the Postconquest World, A Symposium at Dumbarton Oaks 2nd through 4th October 1992. Washington D.C.: Dumbarton Oaks Research Library and Collection. str. 233–263. ISBN 0-88402-239-0. OCLC 34354931. http://www.doaks.org/Native/trad09.pdf. 
Graulich, Michel (1997) Myths of Ancient Mexico. Translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. University of Oklahoma Press, Norman. ISBN 0-8061-2910-7.
Gruzinski, Serge (1992). The Aztecs: The Rise and Fall of an Empire. New York: Harry N. Abrams. ISBN 0-8109-2821-3.
  • Hassig, Ross (1985). Trade, Tribute, and Transportation: The Sixteenth-Century Political Economy of the Valley of Mexico. Civilization of the American Indian series. Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-1911-X. OCLC 11469622. 
  • Hassig, Ross (1988). Aztec Warfare: Imperial Expansion and Political Control. Civilization of the American Indian series. Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-2121-1. OCLC 17106411. 
  • Hassig, Ross (1992). War and Society in Ancient Mesoamerica. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-07734-2. OCLC 25007991. 
  • Hassig, Ross (2001). Time, History, and Belief in Aztec and Colonial Mexico. Austin: University of Texas Press. ISBN 0-292-73139-6. OCLC 44167649. 
  • Kaufman, Terrence (2001). "The history of the Nawa language group from the earliest times to the sixteenth century: some initial results" (PDF). Revised March 2001. Project for the Documentation of the Languages of Mesoamerica. 
  • León-Portilla, Miguel (Ed.) (1992) [1959]. The Broken Spears: The Aztec Account of the Conquest of Mexico. Ángel María Garibay K. (Nahuatl-Spanish trans.), Lysander Kemp (Spanish-English trans.), Alberto Beltran (illus.) (Expanded and updated edition izd.). Boston: Beacon Press. ISBN 0-8070-5501-8. 
  • León-Portilla, Miguel (1963). Aztec Thought and Culture: A Study of the Ancient Náhuatl Mind. Civilization of the American Indian series. Jack Emory Davis (trans.) (translation and adaptation of: La filosofía náhuatl, 1st [1990] pbk reprint izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-2295-1. OCLC 23373512. 
  • León-Portilla, Miguel (2002). Bernardino de Sahagun, First Anthropologist. Mauricio J. Mixco (trans.) (Originally published as Bernardino de Sahagún: Pionero de la Antropología ©1999, UNAM. izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-3364-3. OCLC 47990042. 
  • Lockhart, James (1991). Nahuas and Spaniards: Postconquest Mexican History and Philology. UCLA Latin American studies vol. 76, Nahuatl studies series no. 3. Stanford and Los Angeles, CA: Stanford University Press and UCLA Latin American Center Publications. ISBN 0-8047-1953-5. OCLC 23286637. 
  • Lockhart, James (1992). The Nahuas After the Conquest: A Social and Cultural History of the Indians of Central Mexico, Sixteenth Through Eighteenth Centuries. Stanford, CA: Stanford University Press. ISBN 0-8047-1927-6. OCLC 24283718. 
  • Lockhart, James; ed. and trans. (1993). We People Here: Nahuatl Accounts of the Conquest of Mexico. Repertorium Columbianum. 1. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-07875-6. OCLC 24703159.  ((en)) ((es))
  • López Austin, Alfredo (1997). Tamoanchan, Tlalocan: Places of Mist. Mesoamerican Worlds series. translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. Niwot: University Press of Colorado. ISBN 0-87081-445-1. OCLC 36178551. 
López Luján, Leonardo (2005) The Offerings of the Templo Mayor of Tenochtitlan. Revised ed. Translated by Bernard R. Ortiz de Montellano and Thelma Ortiz de Montellano. University of New Mexico Press, Albuquerque. ISBN 0-8263-2958-6.
  • Matos Moctezuma, Eduardo (1988). The Great Temple of the Aztecs: Treasures of Tenochtitlan. New Aspects of Antiquity series. Doris Heyden (trans.). New York: Thames & Hudson. ISBN 0-500-39024-X. OCLC 17968786. 
Matos Moctezuma, Eduardo (1988) The Great Temple of the Aztecs. Thames and Hudson, New York. ISBN 0-500-39024-X.
  • Miller, Mary; Karl Taube (1993). The Gods and Symbols of Ancient Mexico and the Maya: An Illustrated Dictionary of Mesoamerican Religion. London: Thames & Hudson. ISBN 0-500-05068-6. OCLC 27667317. 
  • Ortiz de Montellano, Bernard R. (June 1983). "Counting Skulls: Comment on the Aztec Cannibalism Theory of Harner-Harris". American Anthropologist (Arlington, VA: American Anthropological Association) 85 (2): pp.403–406. doi:10.1525/aa.1983.85.2.02a00130. ISSN 0002-7294. OCLC 1479294. 
  • Ortiz de Montellano, Bernard R. (1990). Aztec Medicine, Health, and Nutrition. New Brunswick, NJ: Rutgers University Press. ISBN 0-8135-1562-9. OCLC 20798977. 
  • Prescott, William H. (1843) (online reproduction, Electronic Text Center, University of Virginia Library). History of the Conquest of Mexico, with a Preliminary View of Ancient Mexican Civilization, and the Life of the Conqueror, Hernando Cortes. New York: Harper and Brothers. OCLC 2458166. http://etext.virginia.edu/toc/modeng/public/PreConq.html. 
  • Restall, Matthew (2004). Seven Myths of the Spanish Conquest (1st pbk edition izd.). Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-517611-1. OCLC 56695639. 
  • Ruiz de Alarcón, Hernando (1984) [1629]. Treatise on the Heathen Superstitions and Customs That Today Live Among the Indians Native to This New Spain, 1629. Civilization of the American Indian series. translated & edited by J. Richard Andrews and Ross Hassig (original reproduction and translation of: Tratado de las supersticiones y costumbres gentílicas que oy viven entre los indios naturales desta Nueva España, first English izd.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 0-8061-1832-6. OCLC 10046127.  ((en))
  • Sahagún, Bernardino de (1950–82) [ca. 1540–85]. Florentine Codex: General History of the Things of New Spain, 13 vols. in 12. vols. I-XII. Charles E. Dibble and Arthur J. O. Anderson (eds., trans., notes and illus.) (translation of Historia General de las Cosas de la Nueva España izd.). Santa Fe, NM and Salt Lake City: School of American Research and the University of Utah Press. ISBN 0-87480-082-X. OCLC 276351. 
  • Sahagún, Bernardino de (1997) [ca.1558–61]. Primeros Memoriales. Civilization of the American Indians series. 200, part 2. Thelma D. Sullivan (English trans. and paleography of Nahuatl text), with H.B. Nicholson, Arthur J.O. Anderson, Charles E. Dibble, Eloise Quiñones Keber, and Wayne Ruwet (completion, revisions, and ed.). Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-2909-9. OCLC 35848992. 
  • Schroeder, Susan (1991). Chimalpahin and the Kingdoms of Chalco. Tucson: University of Arizona Press. ISBN 0-8165-1182-9. OCLC 21976206. 
Primarni izvori
  • Berdan, Frances F. and Patricia Reiff Anawalt (1997) The Essential Codex Mendoza. University of California Press, Berkeley. ISBN 0-520-20454-9.
  • Cortés, Hernan (1987) Letters from Mexico. New Ed. edition. Translated by Anthony Pagden. Yale University Press, New Haven. ISBN 0-300-03724-4.
  • Bernal Diaz del Castillo (1963) The Conquest of New Spain. Translated by J. M. Cohen. Penguin, New York. ISBN 0-14-044123-9.
  • Díaz, Gisele and Alan Rogers (1993) The Codex Borgia: A Full-Color Restoration of the Ancient Mexican Manuscript. Dover Publications, New York. ISBN 0-486-27569-8.
  • Durán, Fray Diego (1971) Book of the Gods and Rites and The Ancient Calendar. Translated by Fernando Horcasitas and Doris Heyden. University of Oklahoma Press, Norman. ASIN B000M4OVSG. ISBN 0-8061-1201-8 (1977 Ed. edition).
  • Durán, Fray Diego (1994) The History of the Indies of New Spain. Translated by Doris Heyden. University of Oklahoma Press, Norman. ISBN 0-8061-2649-3.
  • Garganigo et al., (2008) Huellas de las Literaturas Hispanoamerica. 3 edition. Prentice Hall, New Jersey. (Note, this source in Spanish). ISBN 0-13-195846-1.
  • Zorita, Alonso de (1963) Life and Labor in Ancient Mexico: The Brief and Summary Relation of the Lords of New Spain. Translated by Benjamin Keen. Rutgers University Press, New Brunswick. ASIN B000INWUNE. ISBN 0-8061-2679-5 (1994 paperback).

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Asteci