Sinteza proteina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Sinteza proteina je proces kojim ćelija gradi proteine. Ponekad se termin upotrebljava kada se govori o translaciji, ali je praksa da se upotrebom termina misli na sveukupni proces stvaranja proteina, koji počinje transkripcijom, a završava se translacijom.[1] Sinteza proteina je u generalnom smislu ista kod prokariota i eukariota, međutim fundamentalne razlike postoje.[2]

Transkripcija[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Transkripcija

Prilikom transkripcije potreban je samo jedan od dva lanca koji čine DNK molekul. Taj lanac koji biva korišćen prilikom transkripcije služi kao muštra ili kalup za sintezu komplementarnog lanca. Transkripcija počinje pricesom inicijacije. Enzim RNK polimeraza se vezuje na određeni region DNK molekula, i taj region služi kao startna pozicija transkripciji. Region na koji se vezuje enzima RNK polimeraza se naziva promoter. Dok se enzim vezuje na promoter, dva spiralno uvijena polinukleotidna lanca DNK molekula se razdvajaju. Faza koja sledi nakon spajanja RNK polimeraze i promotera, inicijacija, je elongacija. Enzim RNK polimeraza se kreće duž lanca DNK molekula koji se koristi kao kalup, i pritom sintetiše ribonukleotidni polimer.[2]

Kada RNK polimeraza dođe do terminacione faze, modifikacije novonastalog lanca cy neophodno. Dodavanjem 'kape'na 5' kraj lanca informacione RNK, molekul se zaštićuje od degradacije. Polinukleotidni lanac koji se sastoji od baza adenina, poli-A rep, se nadograđuje na 3'kraj novonastalog lanca, radi stabilizacije molekula.[1]

Translacija[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Translacija

Tokom translacije, informativna RNK se prevodi na novi 'jezik' pomoću kojeg je sinteza proteina moguća. Ovo 'prevođenje'se odvija u ćelijskim strukturama ribozomima.

Ribozomi imaju specijalne RNK molekule, zvane transportne RNK, koji se vezuju za informativne RNK molekule koji na sebi nose 'poruku', odnosno genetička uputstva za sintezu proteina. Vezivanje korektne transportne RNK na informativnu RNK je moguće prisustvom antikodona koji je neodvojivi deo t-RNK. Tako da korektna t-RNK, hemijski vezana za određenu amino kiselinu prolazi kroz ribozom i dodaje se rastućem novonastalom polipeptidu.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Donald Voet, Judith G. Voet (2005). „Chapter 32. Translation”. Biochemistry (3 izd.). Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0. 
  2. 2,0 2,1 2,2 David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (4th izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]